arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Kravica: napomene na godišnjicu jednog zaboravljenog pokolja

Pored Branjeva, Kravica 1995. je drugo važno srebreničko stratište koje zaslužuje detaljnu obradu i pažnju. To je tako ne samo iz kvantitativnih razloga, mada je i to značajan činilac pošto se tvrdi da je na ovom mestu, u Zemljoradničkoj zadruzi, bilo ubijeno preko 1,000 žrtava. Piše: Stefan Karganović Ali Kravica je analitički interesantna u prvom redu zato što, za razliku od brojnih drugih lokaliteta gde su se navodno odvijala srebrenička streljanja, ali slično Branjevu, za ovo mesto se vezuje i poprilično materijalnih dokaza. Kravica je srpsko selo koje se nalazi na oko 10 kilometara od Srebrenice. Srebrenica se, kao što se poznato, u ratnom periodu nalazila pod kontrolom 28. divizije

Dobrica Erić: Badnji dan

Svuda vatra i povesma dima / Grme puške po zaseocima / I ori se naša pesma stara / Tako moje selo razgovara! Na Badnji dan nikud ne idemoPečenicu na tremu pečemoI suzimo od ljutoga dimaA praporci nam bruje u prsima I stalno nas sleću oči plačneNa zaponce-zabranjeno grožđePečenica može da se načneTek sutra kad položajnik dođe Ali kad god zavaramo ocaŠtrpnemo bar zubatim pogledomRepić, uvce, ribić sa zaponcaI kožicu prelivenu medom Svuda vatra i povesma dimaGrme puške po zaseocimaI ori se naša pesma staraTako moje selo razgovara! Izvor: Stanje stvari

Miloš Ković: Velikoalbanska pobuna i proterivanje Srba sa KiM okidač za razbijanje Jugoslavije

Intelektualci koji su se 8. novembra 1988. okupili u prostorijama Književnih novina, zaista su vodili dijalog bez ograničenja. Trebalo je tada sagledati pređeni put i nazreti budućnost. Danas se jasno vidi da tekstovi nastali u okviru Istorijskog foruma Književnih novina, održanog na sedamdesetogodišnjicu osnivanja jugoslovenske države, predstavljaju dragoceno svedočanstvo o jednom vremenu. Mlađe čitaoce mogao bi da iznenadi slobodan ton u javnom dijalogu vođenom u Beogradu, pre pada Berlinskog zida. Te 1988. godine Beograđani su, međutim, trčali sa tribine na tribinu i kupovali novine, upijajući, još u neverici, svaku novu, smelu i slobodnu reč. Osamdesete godine, sa svojim predukusom slobode i umetničkog stvaralaštva, bližile su se kraju. Iza nejakih sunčevih

U Srbobranu obeležena 79-godišnjica Racije u Bačkoj

Centralni pomen u znak sećanja na nevino stradale Srbe, Jevreje i Rome u zloglasnoj Raciji u južnoj Bačkoj održan je u ponedeljak, 4. januara 2021. godine, u Srbobranu. Njegovo Preosveštenstvo Episkop novosadski i bački g. Irinej služio je parastos u Svetobogojavljenskom hramu, uz sasluženje sveštenstva naše Eparhije. Besedeći po završetku parastosa, vladika Irinej je kazao da uznosimo molitve za pokoj duša svih nevino postradalih one hladne zime 1942. godine. Stradali su nevini ljudi, mnogi drugi su mučeni, hapšeni. Cilj naš nije da izazovemo bilo kakav revanšizam, bilo kakvo osvetničko raspoloženje, čak ni prema direktnim potomcima izvršiteljâ Racije. Kad nije cilj izazivanje bilo kakvog osvetoljublja onda je molitveni spomen neophodni temelj

Mihailo Medenica

MEDENICA: Da te nemam zbog čega drugog prezreti- prezreću te zbog očevih suza

Ako šta pamtim da je vazda tata govorio bratu i meni, jeste: “Voda sve opere do crna obraza”, pa nema tog crnila kojim možeš zapretiti da se obraza odreknemo. Piše: Mihailo Medenica Da te nemam zbog čega drugo prezret- prezro bih te zbog suza mojega oca. Znaš li ti mojeg Momčila? Mora da ga poznaješ jer on tebe odlično zna, bedniče, zlo je u Crnoj Gori vazda imalo tvoje lice! Baš su takvi kao ti prebili na mrtvo ime kad se ljutnuo što sprovode stoku u moračku crkvu. Znaš li koliko mu je godina bilo, fukaro? Tek što je dorastao da dohvati najniže grane zove… Dete, ćutljivo, poslušno, verujuće, vazda

Hteo da pokatoliči sve Srbe: Alojzije Stepinac Foto: commons.wikimedia.org, en.wikipedia.org

Prota Steva Dimitrijević o Stepincu 1948. godine

Prota Steva Dimitrijević je u jednom pismu Petru Momiroviću, 25.marta 1948.godine, pišući o utamničenom episkopu Varnavi Nastiću, izneo svoje mišljenje o, tada takođe utamničenom, Alojziju Stepincu: “ …To se trebalo da uvidi i da se pravoslavno religiozno opijeni vladika, fizički slabodušan, osuđuje na mnogogodišnji prinudni zatvorenički  rad, dok se rimokatoličkom vladici Stepincu, koji je MORALNI  SAUČESNIK u  uništavanju stotine hiljada Srba, rušenju stotine bogomolja  pravoslavnih i nasilnom prevođenju u rimokatoličanstvo, stvori čak u zatvoru kapela radi svakidašnjeg moljenja i za nestanak ostalih šizmatika. Razum je trebao da nadvlada mržnju. Daće Bog, da on naknadno izvrši svoje delo, ublaži tamnovanje pravoslavnog vladikeu kome su svi misleni Srbi pravoslavci gledali i očekivali budućeg moralno – nacionalnog

„Kosti“ udaraju do kosti

Odavno me neki umetnički sadržaj nije toliko prodrmao i „dotakao“ kao serija „Kosti“, koja je nedavno emitovana na RTS-u. Nisam jedina, svakako, pošto su „Kosti“ ostavile ravnodušnim samo one koji ih nisu gledali. Piše: Đurđica Dragaš Verujem, međutim, da su brojne reakcije i pohvale dovoljan razlog da je, „odloženo“, na RTS Planeti, pogledaju i oni koji su skeptični prema domaćim serijama i kako kažu, iz principa ih izbegavaju. Ja spadam u onu drugu grupu. Meni je, od kad znam za sebe, termin od 20 časova rezervisan za njih pa priznajem da gledam čak i reprize. Ipak, uprkos mom strpljenju i zaista dobroj nameri da odgledam sve što se u tom

Mapa golootočkih zatvorenika: Pogledajte gdje ih je bilo najviše

Skoro da niko od nas nema člana porodice koji nije robovao na zloglasnom Golom otoku. Ovaj koncentracioni logor, na kome su zvjerski mučeni i ubijani protivnici komunističkog režima, formiran je 1949. godine, i trajao sve do 1988. godine. Prema zvaničnim podacima na Golom otoku bilo je zatvoreno 16.101 osoba, od toga njih 413 je izgubilo život, a strahuje se da je ovaj broj još i veći. Spekuliše se da je od 3.000 do 15.000 ljudi tu skončalo pod batinama, od iznurenosti, difterije ili se prosto ubilo skokom u ambis. Zatvor se sastojao od četiri logora: Prvi muški (Mala žica), Drugi muški (Velika žica), Petrova rupa (Kota 101) i kasnije Ženski logor.

Teška sudbina Srba iz Petrinje

Srbi na području Petrinje žive vekovima, a od 1784. godine imaju pravoslavnu parohiju. Međutim, doživeli su pogrom od ustaša, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i 90-tih godina, kada su im porušene i sve crkve. U Petrinjskom srezu, samo u Banskom Grabovcu, krajem jula 1941. godine ubijeno je oko 2.000 Srba iz istog mesta i oko 1.700 Srba iz drugih krajeva. U isto vreme, u obližnjem Marin-Brijegu, ubijeno je još oko 2.400 Srba. Na Petrinjskom pravoslavnom groblju, na sam dan Božića, 7. januara 1942. godine streljano je 45 Srba iz sela Joševice i Dejanovića, među kojima su bile i dve žene, izvedene na strijeljanje iz bolnice. Ustaše su ih sve

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu “Naš glas“ objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. “Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa“. Kakav

Doboj: Obeležavanje 105 godina od prvog transporta Srba u austrijski logor

Kroz koncentracioni logor u Doboju prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. U Doboju će danas u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, biti obilježeno 105 godina od internacije Srba u dobojski logor. Austrougarske vlasti 27. decembra 1915. godine osnovale su koncentracioni logor u Doboju koji je zatvoren 5. jula 1917. godine. Kroz ovaj logor prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. Srpski narod mora da bude okrenut budućnosti, ali da nikada ne smije da zaboravi svoju prošlost, stradanje i svoje žrtve, kao i

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

Demokratski front inicirao rezoluciju o genocidu u Velici

Poslanici Demokratskog fronta, koji je deo vladajuće koalicije u Crnoj Gori, podneli su Skupštini predlog o usvajanju Rezolucije o genocidu u Velici. Inicijativu je potpisalo 16 poslanika ovog političkog saveza, a u obrazloženju se navodi da se donošenje rezolucije traži da ne bi izbledela sećanja na sve nevino postradale i žrtve surovih oružanih sukoba, koji su se dogodili tokom i nakon Drugog svetskog rata na tlu Crne Gore u kojima su svi narodi podneli teška stradanja, prenosi Tanjug pisanje podgoričkih medija. „Skupština Crne Gore ovom rezolucijom naglašava potrebu da se ispitaju svi ratni zločini, genocidi, etnička čišćenja tokom Drugog svetskog rata i obezbedi satisfakcija žrtvama i njihovim porodicama na svim

Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić. Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu. Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.