arrow up

Godišnjica krvave kozaračke epopeje: Pokušaj zatiranja Srba

Desetog juna 1942. godine njemački vojnici i ustaše napali su narod Kozare, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu – srpsko stanovništvo je ubijano i raseljeno, a poseban zločin počinjen je nad djecom. Izbeglice sa Kozare (foto: radiogornjigrad.wordpress.com) Ofanziva Nijemaca i ustaških jedinica /oko 40.000 vojnika/ zatvorila je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. Oko 80.000 srpskih civila našlo se na udaru nacističkih snaga, a branilo ih je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Ipak, Kozarčani su izdržali 50 dana teških borbi – poginulo je oko 1.700 partizana, ali je na nekim mjestima obruč probijen i spaseno je oko 15.000 civila. Nijemci i

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLJU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Жeljko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu

Đuđevdan je, crn Đurđevdan na Veljunu. Danas je pomen i parastos za 520 Veljunčana i ostalih iz okolnih sela, koji stradaše u Pokolju prvih dana “onoga” rata. Odlazim sa Mićom, Dušanom i Nikolom. Skuplja se svijet oko spomen-kosturnice na Veljunu gdje su njihove kosti prenešene sa mjesta masovnog pokolja u Hrvatskom Blagaju na današnji dan. Ikonu Svetog Vukašina prvi put je na Veljun donio Dušan. Do sad je sa njim bila dva puta na Kordunu, u Sadilovcu. Ljudi zagledavaju ikonu, mnogima je nepoznata. Ima ih i koji znaju, objašnjavaju drugima. Sveti Vukašin je Hercegovac iz sela Klepci. Završio je u logoru Jasenovac uz poznate riječi koje je uputio svojim dželatima:

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. “oćerali naše”. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad “oćeranih” žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: “Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

SS_nacisti.jpg

Perverzije nemačke srbofobije

Engleske kolonijalne trupe, 1863. godine, poklonile su severnoameričkim Indijancima oko Velikih jezera ćebad i lanene tkanine premazane tkivom zaraženim malim boginjama, na koje je starosedelačka populacija bila naročito osetljiva. Piše: Milan Četnik Država čija je vojska izvela ovu, u svetskoj istoriji unikatnu, podmuklu dehumanizaciju i masovni pomor pokušala je 2015. godine da planetizuje srpske ratne grehe u Srebrenici (streljanja zarobljenika) koje je haški Tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) na svom kreativnom pravničkom kantaru odmerio kao „genocid“. Kako je za opskurne ciljeve haškog sudilišta krivotvoren pojam genocida, definisan u Konvenciji o genocidu pod okriljem UN iz 1948. godine, objasnio je Šel Magnuson, profesor na švedskom univerzitetu u Upsali: –

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM LOGORU GOSPIĆ -LIKA 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?

Kada se razmišlja o hrvatskim logorima smrti za uništenje srpskog i jevrejskog naroda, koji su bili uspostavljeni i organizovani oko Gospića 1941-45. godine, misao šeće samo oko Okružnog zatvora Gospić, a ponekad i do Jadovnog, ili ostrva Paga, što je nedovoljno za saznanje prave i pune istine o logorima koji su delovali na ovom terenu. DANE LASTAVICA HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIMI JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOMLOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…? Nije to bio logor Gospić, već sistem logora, sabirališta i raznih gubilišta, koja su se sastojala od jama, objekata gde su žrtve spaljivane, te mnoga i mnoga masovna gubilišta na području sve od Lićkog Lešća, preko Perušića, Pazarića,

Priča o srpskom dječaku – jasenovačkom logorašu

Kroz gvozdenu kapiju u najveću i najstražniju fabriku smrti Drgog svetskog rata ušao je kao zdrav i jedar jedanaestogodišnjak, a iza sebe ju je ostavio kao nepuni četrnaestogodišnjak. Bolestan, gladan, oboleo od pegavog tifusa i sam – bez sestara koje su zauvek ostale u jednoj od grobnica jasenovačkog logora… Prilazi mi lagano. Tromo vuče noge po betonskim pločama. Osam i po decenija teškog života puzi se za njim. Dogovorili smo se da se nađemo na otvorenom. Kaže, prija mu svež vazduh, zatvoren prostor mu sputava misli i sećanja. Prilazi mi, osmehuje se… sa sede glave skida beli šeširić i blago se naginje ka meni. Pružam mu ruku. – Lepo je

piskavica.jpg

Krvavi ustaški pir u Piskavici

Dva dana prije i pet dana poslije masovnog pokolja srpskog stanovništva u Drakuliću, Motikama, Šargovcu i rudniku Rakovac, ustaški koljači su na najbrutalniji način umorili na stotine nevinih Srba u Piskavici i Ivanjskoj (današnje Potkozarje, pr. a.), kod Banje Luke. Kako je u predgovoru knjige Lazara Lukajića “Fratri i ustaše kolju” napisao profesor Predrag – Gugo Lazarević, ovaj zločin genocida izvršen je 5. i 12. februara 1942. godine. Za pokolj od 7. februara Lukajić navodi da je bio akt programirane promjene demografske strukture u Banjoj Luci i njenoj okolini, te da je kao takav pripremljen u saradnji s odredom Pavelićeve lične garde, dok su pokolje od 5. i 12. februara

Djuro_Zatezalo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: BOTTOMLESS PITS – PLACES OF MASS EXECUTION IN THE COMPLEX OF JADOVNO USTASHA CAMPS

Presentation at the Fourth international conference on Jasenovac, held in Banja Luka in 2014. SRPSKI Jadovno camp and multiple bottomless pits are the places witnessing the biggest crime against humanity and international law, the law against newborn babies, grandparents, mothers, fathers, brothers and sisters, whose screams of horror resounded helplessly from bottomless pits of Velebit (t/n: the largest though not the highest mountain range in Croatia) and in places of mass execution on Pag (t/n: a Croatian island in the northern Adriatic Sea). The Ustasha camp in Velebit – Jadovno is a symbolic place, a place of death, horror, fright, screams and painful memories. This was one of the first

Ćulibrku i Ristiću bliže Jasenovac od Gardoša i Bežanije

Nakon nedavne posjete stotinu beogradskih i zemunskih gimnazijalaca Jasenovcu ali ne i Donjoj Gradini u režiji Muzeja žrtava genocida, postavlja se pitanje zašto do sada slična studijska posjeta nije organizovana nad masovnim grobnicama na zemunskom groblju Gardoš i Belanovačkoj rupi na Bežanijskoj kosi. Prilog koji slijedi, objavljen je prošle godine ali ga smatramo aktuelnim i danas. Ko i zašto učenicima u Srbiji krije istinu o stradanju Srba u logoru Zemun? Neko bi to prepoznao kao čin autošovizma, neko kao manifestaciju duha samoporicanja ili antisrbizma ali je neupitno da je riječ o činu vređanja žrtava i njihovih potomaka. Piše: Dušan J. Bastašić U dnevnom izdanju novina kao i na portalu kompanije

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

Kako se traume predaka prenose na sledeće generacije i gde se se “arhiviraju”

Šta se događa kada jedan vojnik doživi traumu? Ili kada žena preživi silovanje? Gde se “arhiviraju” sve traume naših predaka i da li ikada nestaju iz našeg genetskog koda? Institu za psihijatriju „Maks Plank” u Minhenu već godinama istražuje “epigenetsko nasleđivanje”, odnosno način na koji akumulirana iskustva tokom života roditelja utiču na gene njihovog potomstva i kakvu ulogu to može da ima u razvoju dece, piše Dojče vele. Pojam epigenetika sastoji se od reči genetika i epigeneza, odnosno razvoj živog bića. Kao svojevrsna veza između uticaja okoline i gena, epigenetika istražuje pod kojim okolnostima koji gen postaje aktivan ili neaktivan. To se naziva regulacija gena. Kako nastaju traume i koje

Genocida nad Srbima nema u čitankama

U svojoj knjizi posvećenoj stradanju Srba u XX veku i njegovom prikrivanju, profesor dr Smilja Avramov koristila je isključivo strana dokumenta i otkrila dramatične ali i decenijama zataškavane razmere zločina nad srpskim narodom. Dvotomna knjiga “Genocid u Jugoslaviji od 1941-1945. i 1991. godine”, profesora dr Smilje Avramov, dodatno je “uznemirila” pristalice teorije o štetnosti pominjanja zločina, naročito genocida nad Srbima. Knjiga se oslanja isključivo na pisana dokumenta iz arhiva i instituta stranih država, i bavi se ne samo genocidom nad Srbima, već i problemom njegovog prikrivanja. Otkriva imena zemalja čije su obaveštajne službe igrale dvostruke igre, onih koje su zamenom teza optuživale druge države za sve što su one činile. U tom kontekstu,

Zorica i Vukašin

Istina mijenja pogled na život i smrt

„Pa, ti samo ideš po tim logorima“, rekoše mi, kad saznaše da opet idem na hodočašće. „Dug precima“, iznenađena odgovorih kratko, bez razmišljanja. „Nema mira dok se stvari ne postave kako treba“, dodah, sabravši se malo. Piše: Zorica Đoković Kakvi su to logori, šta li je to što čovjeka vuče da traži i ide u te zabiti, vrleti i bezdane, toliko vremena nakon što se zbilo, čitav jedan ljudski vijek poslije, ljudski vijek otet na neljudski način – dovoljno za bol. Kakva su to mjesta koja skrivaju zlo, kao da je zlo moguće sakriti, kao da se ljudski jad nigdje ne piše i ne broji. Od Posavine do Hercegovine, od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.