arrow up

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

Đurđica Dragaš: Jasenovac – najtužnija srpska reč

Ko je mogao da pomisli da ćemo se na jednoj beogradskoj pijaci, decenijama kasnije, naći baš mi – potomci “izabranih”, čudom preživelih?! Nazovite to slučajnošću, ali ja ipak verujem da nas je spojila sudbina. Pre više od dvadeset godina, dok sam još bila student, radila sam nekoliko meseci kao prodavačica na tezgi na jednoj beogradskoj pijaci. Iako sam na početku brinula kako ću se snaći i kako će me prihvatiti ostali, iskusni prodavci, nedoumice su brzo rešene. Shvatila sam da moje “komšije” uglavnom nisu prevejani preprodavci sumnjivih biografija, već “sapatnici”, zemljaci, izbeglice, ljudi kojima je pijaca silom prilika postala izvor prihoda. Da nije bilo rata, zla i neimaštine, ne verujem

Godišnjica proboja zatvorenika iz Jasenovca

Hiljadusedamdeset tri preživjela logoraša u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac pokušala su na današnji dan 1945. godine, u očajničkom jurišu na stražare, da se dokopaju slobode, ali je u tome uspjelo samo njih 169. U toj najvećoj “fabrici smrti” na Balkanu u Drugom svjetskom ratu ustaše su ubile stotine hiljada mahom Srba, Jevreja i Roma. Koncentracioni logor Jasenovac bio je najveći logor smrti u tadašnjoj fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na prostoru okupirane Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Formiran je u avgustu 1941. godine, a osmislio ga je jedan od najvećih ratnih zločinaca tog doba Maks Luburić, koji bio i prvi komandant logora. Logor su uništile ustaše aprila 1945. godine da

Dušan Buković: SELO POLAČA U BORBI ZA SLOBODU

Iz publikacije: Jovan Ivekić, Polača u borbi za slobodu, „Srbija – Serbia“, jun 1978, Fruitland, Ont., Canada Ne ulazeći ni u kakve druge komentare, danas smo bili u prilici da posetimo veliku Univerzitetsku biblioteku u kojoj se nalazi preko dva miliona knjiga, stranih i domaćih, gde smo pronašli i ovaj članak Jove Ivekića koji je objavljen u Đujićevoj „Srbiji“, pod naslovom “Polača u borbi za slobodu“, gde između ostalog stoji: „U podnožju kršne i ponosne Dinare ističe se poznato srpsko selo Polača u Dalmaciji. Ono se sastoji od većeg broja manjih zaseoka, grupisanih u Velikoj i Maloj Polači i Podinarju. Polača po broju stanovnika spada u veća naselja u Dalmaciji.

“Genocid je mrlja koju SAD nikada neće oprati”

Ministarstvo inostranih poslova Kine je objavilo članak pod naslovom “Istorijske činjenice i stvarni dokazi o genocidu nad Indijancima u SAD-u”. Članak od 10.000 karaktera detaljno opisuje tragični proces uništenja Indijanaca, od fizičkog do kulturnog, i njime ukazuje kroz činjenice da su SAD počinile brojne zločine kršenja ljudskih prava.U članku se navodi da statistike pokazuju da je indijansko stanovništvo palo sa 5 miliona 1492. godine na 250.000 početkom 20. veka. Takođe i kako je populacija Indijanaca naglo opadala. Naime prisilna asimilacija i kulturni genocid nad Indijancima u SAD-u bili su pođednako gnusni, potpuno su lišili indijanska plemena autonomije i učinili ih ekonomski osiromašenim, prenose kineski mediji. Kao rezultat toga, američki Indijanci

Đurđica Dragaš: Zaklela sam se da neću preplakati “Daru”

Pre tačno godinu dana, na RTS-u je prikazan film “Dara iz Jasenovca”. Neko je plakao, neko bio besan, neko je tvrdio da je film previše “umiven”i da nije prikazana sva strahota Jasenovca. Bilo je i onih koji su se bavili sporednim stvarima, napadali autore, tvrdili da iza svega stoji politika. Jedino čega nije bilo je… ravnodušnost! Dara nas je prodrmala, potresla, naterala da stanemo na trenutak i zapitamo se… ko smo, gde idemo, ima li nam spasa! Ja se danas pitam šta smo uradili za ovih godinu dana. Šta smo naučili i da li smo ikako doprineli nezaboravu?! Da li smo učinili išta da sećanje na naše žrtve ne bledi?!

NIJE HOLOKAUST, VEĆ ЖRTVE NDH: Spomenik žrtvama nacističkog i ustaškog terora u Zagrebu godinu dana prekriven

Iako je u Zagrebu dovršen spomenik žrtvama nacističkog i ustaškog terora, smešten u blizini glavne železničke stanice, već godinu dana je prekriven neprozirnim materijalom i niko ne zna kada će biti otkriven. Spominje se april, mesec koji se veže i za osnivanje NDH, 10. tog meseca, 1941. godine. Spomenik žrtvama ustaškog režima, pre svega Jevreja i Srba iz vremena NDH, urađen je za vreme mandata bivšeg gradonačelnika Milana Bandića. Oko spomenika postoji i problem njegovog imena. Jevrejska zajednica traži da to bude spomenik žrtvama iz NDH, a ne spomenik žrtvama Holokausta, što je bila ideja onih koji su ga inicirali. Jevrejska zajednica je više puta protestovala zbog tog “zvaničnog” naziva,

lazar_lukajic.jpg

PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić

Zapad i danas, nažalost, elegantno okreće glavu od stravičnih zločina, najstrašnijeg genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu, u vreme zloglasne NDH, istovremeno uporno insistirajući na “slučaju Srebrenica“. Zaista se teško može shvatiti to decenijsko prećutkivanje u “staroj, dobroj, slobodoljubivoj“ Evropi, kada su u pitanju Srbi. Jevrejski narod je složno, i bez zazora, govorio o svojim žrtvama, jer ih poštuje. I sada  Jermenski, mada je malobrojan; i ni od koga Jermeni  ne strepe. U rasvetljavanju užasnih godina za srpsko pravoslavno stanovništvo tokom Drugog svetskog rata u pomenutim (sada “suverenim“  i “demokratskim“) državama veliki doprinos dali su istinski pregaoci, neumorni istoričari, pisci, istraživači… Jedan od njih je i mr  Lazar Lukajić,

Sozercanje (2)

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i spomenik i opomena

Navršilo se pet godina kako se u Beogradu 07. oktobra 2016. upokojio Milan Bastašić. Na njegovom posljednjem ispraćaju, 12. oktobra 2016. govorio je i Ranko Radelić, predsjednik zavičajnog udruženja “Bilogora” iz Beograda. Dragi prijatelji, poštovani skupe! Miroslav Antić je svoju Besmrtnu pesmu započeo stihovima: Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? U subotu, kada sam saznao da je Milan umro, poslao sam tužnu vijest na stotinjak adresa i društvene mreže. Bilo je čudesno gledati već za nepunih pola sata reakciju mnoštva ljudi, a vijest

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

jasenovac_topola.jpg

Svjetlana Đuričić: Relativizacija ustaških zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

U jeku sveopšte revizije istorije, činjenica da proustaški dio hrvatske javnosti negira i umanjuje genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima počinjen na području Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata, nije nikakvo iznenađenje. Međutim, čak i dobre poznavaoce prilika zapanjuju pokušaji da se umanje značaj i razmjere užasnih zločina u NDH, kao i da se pot-puno obesmisle svi dokazi o ovim strahotama. Prije svega, riječ je o relativizaciji sistematičnog genocida, čije je oličenje logor smrti Jasenovac i Donja Gradina. I, zaista, mnogobrojni su primjeri pokušaja kvaziistoričara, novinara i drugih navodnih intelektualaca da se negira genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH, a jedan od najsvježijih je onaj samoproglašenog hrva-tskog

Princip ''spržene zemlje'' - Medački džep poslije napada hrvatske vojske

Godišnjica masakra u Medačkom džepu

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena u tzv. “Medačkom džepu”, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli “Medačkog džepa”, po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne zajednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Institut Arčibald Rajs: Rastuća plima podilaženja falsifikatorskim hrvatskim tezama u srpskim krugovima

Ovo je zadnji trenutak da se spreči sunovrat istorijske svesti u srpskom narodu, a pre svega među mlađim pokolenjima. Kontroverza oko broja jasenovačkih žrtava ponovo je oživela među Srbima, izgleda zaslugom nepostojeće osobe sakrivene iza lažnog profila navodnog Australijanca jevrejskog porekla „Davida Goldmana,“ čiju je apologiju logora smrti Jasenovac pre kratkog vremena objavio nekada ugledni izraelski dnevnik „Džeruzalem Post.“ Farsična tvrdnja o broju žrtava Jasenovca, koja se u tekstu što je u Izraelu objavljen pripisuje fantomu „Davidu Goldmanu,“ kreće se između 2.500 i 4.500. Ta procena se taman uklapa u izjavu jednoga od komandanata tog logora smrti, Dinka Šakića, datu pred hapšenje u Argentini, da zatvorenike (a po Šakiću, „svi

NAJNOVIJE VIJESTI

LJUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.