Svjedok potvrdio da ga je tukao optuženi Jašarević

Ždero je na suđenju Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću i Seadu Velagiću pred Sudom BiH ispričao da su se u Livnu tenzije pooštrile početkom aprila 1992. godine, kada je miniran kafić „Duga“, koji je bio u vlasništvu osobe srpske nacionalnosti.

„Nastala je panika među stanovništvom. Meni je drugi dan nakon toga rečeno da ne dolazim na posao, jer Srbin ne može raditi na pumpi. Dosta srpskog stanovništva je tada napustilo Livno, grupe su izlazile preko planina za Glamoč“, naveo je Ždero.

Njegovoj porodici, kao i nekim rođacima, kako je rekao, zapaljene su kuće u selu, pa su svi došli da žive kod njega u gradu, prenosi Birn.

On je ispričao da je početkom avgusta u njegovu kuću došla vojna policija, koja je njega i još nekoliko muškaraca odvezla kamionom u Osnovnu školu „Ivan Goran Kovačić“, gdje je, prema njegovoj procjeni, bilo zatvoreno između 200 i 300 muškaraca i žena srpske nacionalnosti, koji su bili maltretirani, prebijani.

Ždero je rekao da je prve noći među pripadnicima vojne policije prepoznao Mladena Duvnjaka, izvjesnog Švabu, Dalibora Dalija, koji je poginuo i Babu Jašarevića, kojeg je u sudnici prepoznao kao optuženog Muamira Jašarevića.

„Tukli su me Babo Jašarević i Švabo kablovima i nogama po cijelom tijelu, ali nisu po glavi. Bio sam modar. Kad sam pao sa stolice, onda je udarao ko je stigao“, ispričao je svjedok i dodao da se sjeća da ga je tukao i izvjesni Krivić.

Ždero je naveo da je u školi viđao Zdenka Andabaka, da je čuo da je on bio komandir vojne policije, a u sali je gotovo svakodnevno viđao Seada Velagića.

On je rekao da je u školi ostao od sedam do 15 dana, nakon čega je imao obavezu javljanja u školu, a kasnije u radionicama „Elektra“ u Livnu, odakle su i vođeni na radove. Razmijenjen je u julu 1993. godine.

Ilija Lalić, drugi svjedok, rekao je da mu je u aprilu 1992. godine miniran ugostiteljski objekat „Duga“ u Livnu, te da je tada srušeno pola porodične kuće, ali da nije bilo povrijeđenih.

„Ne znam ko je to uradio. Kasnije se ispostavilo da je bačena bomba jer su taj kafić zvali `četnička kafana`. To je bila jedna od dvije srpske kafane u Livnu“, naveo je Lalić i dodao da su pravoslavci tada, zbog straha, počeli da odlaze iz Livna.

On je ispričao da je u avgustu 1992. godine zajedno sa svojom djevojkom, muslimankom, priveden u školu „Ivan Goran Kovačić“, a da je njegov otac ranije pritvoren u drugi objekat.

„Mene fizički nije niko maltretirao. Gledao sam kako su doveli Grofa Bajila u salu. Babo ga je udarao, mislim, pendrekom“, rekao je svjedok i dodao da je vidio kako su se neki ljudi koji su prozivani vraćali pretučeni.

Osim Jašarevića, on je, kako je naveo, u školi viđao Zdenka Andabaka.

Lalić je rekao da je razmijenjen u julu 1993. godine, te da je nakon škole, imao obavezu javljanja u zgradu „Elektre“.

Za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ sudi se Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću i Seadu Velagiću, koje optužnica tereti u 29 tačaka.

Prema optužnici, Andabak je bio komandir vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) za operativnu zonu sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Suđenje će biti nastavljeno 4. novembra.

Izvor: