Mati Isidora napominje da je bilo „teško, ali i sveto“ moliti se 1999. godine Svetom Nikoli, a potom i zloglasnog marta 2004. godine tokom pogroma Srba, da spasi i zaštiti sestre i svetinju…
Manastir Gorioč
Priredio: Neđeljko ZEJAK
Mati Isidora i sestre: Marta, majka vladike Teodosija, Jelisaveta i Vida zadnji su čuvari manastira u Gorioču, na Kosmetu, koji je jedva odbranjen pred naletima albanskih terorista.
Kako kaže predanje, u znak zahvalanosti Svetom Nikoli za izlječenje sljepila, Stefan Dečanski je, u davna vremena, dao blagoslov da se sazida manastir u mjestu u kome gorski vjetar čisti pluća i dušu.
Vjerovanje u čudesne moći Gorioča, liječenje sljepila i slabovidosti (uz jedinu fresku – „Sveti Nikola liječi oči kralju SteFanu Dečanskom“) čuvalo je ovu svetinju, kaže stara igumanija, mati Isidora.
Manastirski konak
Na manastir su u novije doba nasrtali zločinci, pa su je pripadnici međunarodnih snaga – Španci, a potom i Slovenci – dodatno obezbijedili sa pet redova bodljikave žice.
Vjerovanje u čudesnu moć Gorioča povezalo je veliki broj istinskih vjernika i prijatelja ove srpske svetinje.
Milutin Bogdanović iz Užica je „iskonski vezan za Gorioč“.
Sestrinstvo manastira Gorioč
„Ovo je svetinja koja unosi smirenje i jača vjeru u Svevišnjeg da će svakog stići zaslužena nagrada ili kazna“, kaže on pokazujući na fresku posvećenu Svetom Nikoli iscjelitelju.
Sestrinstvo manastira kaže da je teško breme i vrijeme „iza i ispred njih“.
Mati Isidora, tihim glasom, tišim od „samoće u Gorioču“, pokušava da prenese stradalništvo sestrinstva iz ove srpske svetinje.
„Bogu velikom hvala. Sačuvao je naš manastir i nas u njemu. To je naša sveta dužnost. To je ono za šta se molimo jutrima i povečerjima“, kaže ona.
Mati Isidora napominje da je bilo „teško, ali i sveto“ moliti se 1999. godine Svetom Nikoli , a potom i zloglasnog marta 2004. godine tokom pogroma Srba, da spasi i zaštiti sestre i svetinju.
Gorioč danas prkosi i štiti „sa visine“ iznad Istoka sve srpsko i pravoslavno dokle pogled seže u Metohijskoj i Osojanskoj kotlini, do prevoja prema Zubinom Potoku sa sjeverne, te Prokletija i Šar planine sa južne strane
Freska Sv. Nikole
U posjedu manastira bilo je nekoliko stotina hektara, što šume što njiva i vinogorja.
Danas, visoka ograda i teška ulazna kapija odvajaju svega 25 hektara šume i oko dva hektara njive oslonjene na manastir od onih koji bi da uzmu manastiru sve.
Mati Isidora i sestre vjeruju da će se narod vratiti i da će Gorioč, ne samo za slavu i za velike praznike, biti pun žive riječi…
U gradiću je od pet hiljada Srba ostalo svega njih tridesetak.
Ali, u Osojanskoj kotlini živi oko 2.500 pravoslavaca, ulavnom porijeklom iz Andrijevice, Berana, Plava i Kolašina.
Tinja nada da će baš Osojanska kotlina, najveće povratničko naselje na Kosmetu. oživjeti i da će Gorioč i manastir Budisavci ostati svetinje – oslonci srpskog trajanja u Metohiji.
Vezane vijesti: