arrow up

Podijelite vijest:

Srpski jezik potpun tek sa ćirilicom

Srpski jezik je u potpunosti srpski tek kada se ispisuje ćirilicom, jer je ona nit koja povezuje gotovo svu srpsku pismenost od njenih početaka do danas, ističe profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Miloš Kovačević.

Profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i FILUM-a u Kragujevcu
Profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i FILUM-a u Kragujevcu

“Kroz vekove je bila na širokim prostorima srpskog jezika svedok kontinuiteta i identiteta srpskog jezika i književnosti, kulture, istorije, prepoznatljiv znak i simbol; pokazatelj koliko je srpsko nasleđe bogato i utemeljeno”, naglašava Kovačević.

On ističe da između srpskog jezika i ćirilice vlada odnos kakav nema nijedan drugi jezik sa svojim pismom – ćirilica je jedino srpsko nacionalno pismo.

“Ta dva termina jedino se mogu u srpskom jeziku metonimijski zamenjivati: kada se kaže srpski jezik, nužno se misli i na srpsku ćirilicu, a kada se kaže srpska ćirilica to istovremeno znači i srpski jezik. Zar tome najbolja potvrda nisu progoni srpskog naroda za vreme Austrougarske, za vreme Nezavisne Države Hrvatske, koji su se uvek očitovali kroz progon ćirilice. Progon ćirilice, značio je i progon Srba i srpskog jezika”, rekao je Kovačević za “Politiku” povodom velikog broja onih koji kritikuju novi Zakon o jeziku i pismu i izmjene određenog statusa ćirilice u Srbiji.
Prema njegovim riječima, budući da u međunarodnom standardu ISO 12199 ne postoji odrednica srpski jezik – latinica, sve što je kod Srba napisano ili će biti napisano takvom latinicom u svjetskim bibliotečkim fondovima knjižiće se – u hrvatsku kulturnu baštinu.
“Zar je onda čudno što član 10. Ustava Srbije /2006/ propisuje da su u službenoj upotrebi samo srpski jezik i ćirilično pismo? A sa Ustavom kao najvišim pravnim aktom morao se usaglasiti Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama /napisan još 1991/. U ustavima i zakonima o jeziku i pismu bilo koje druge zemlje nema termina javna upotreba, a njega ne poznaju ni ustavi Srbije iz 1990. i 2006. godine. Zbog toga je bilo neophodno u Nacrtu izmena Zakona dati terminu `službena upotreba jezika i pisma` sadržaj koji on ima u svim jezicima. Je li normalno da službena upotreba ne podrazumeva npr. upotrebu jezika i pisma u školama i svim obrazovnim ustanovama? Za one koji su protiv ćirilice i srpskog jezika to je normalno – ali samo u Srbiji!”, ukazuje Kovačević.
On kaže da među tim kritičarima nema nijednog srbiste od imena, a, po pravilu, o ovoj temi oglasio se jedan anglista koji vjerovatno kao stručnjak za engleski smatra da se i srpski mora pisati latinicom.
“Prema njemu, ove mjere nemaju velike šanse da zažive. Sa njim je saglasan i `ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje` koji smatra da je reč o političkom manevru sa kratkim rokom trajanja jer je `srbijanska praksa pokazala da je latinica, kao većine modernoga, internetski orijentisanog svijeta, daleko praktičnija`”, navodi Kovačević.
On upozorava da sa “ravnateljom” i anglistom mišljenje dijeli veliki broj “srpskih” lingvistički nepismenih novinara, čak i u zagrebačkim novinama, koji zakonsku zaštitu ćirilice smatraju “bacanjem magle radi smanjenja pritiska javnosti u vezi sa pregovorima sa Prištinom” i onda “vrlo uljudnim” epitetima časte i predsjednika, kao i ministra kulture Srbije.
“Za njih je srpski ministar kulture /Vladan Vukosavljević/ `pandan /Zlatku/ Hasenbegoviću` u Hrvata i još se ironijski iščuđavaju što se na takvo poređenje srpski ministar ljuti. Njima smeta što je prilikom posete Zagrebu predsednik Srbije Aleksandar Vučić kao `duboki etnonacionalista nimalo suptilnog soja` u govoru u Lisinskom čak tri puta spomenuo zaštitu ćiriličnog pisma”, ističe Kovačević.
Valjda je, kaže Kovačević, Vučić trebalo, poput njih, da se saglasi sa hrvatskim stanovištem o ćirilici.
“A ono je vekovima isto. Srbima poznato i za njih i njihov identitet `vrlo pozitivno`. Ne misle valjda da i novi Zakon o jeziku i pismu uvaži i ozakoni samo to stanovište?! Zato aktuelnom srpskom antićiriličkom djelovanju, čak i preko Zagreba, više nego dobro odgovara aforizam Miroslava Markovića `Borba Hrvata protiv ćirilice u Hrvatskoj nije ništa prema borbi Srba za latinicu u Srbiji”, kaže Kovačević.

Izvor: Srna

Vezane vijesti:

Ili ćirilica ili kazna milion dinara

Gdje je tradicija tu je i ćirilica

Ćirilica u digitalnom dobu, sve od nas zavisi

 

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​