arrow up

Podijelite vijest:

Savo Štrbac: “Borački zakon” bez krajiških boraca

Nedavno je Skupština Republike Srbije usvojila dugo najavljivani Zakon o pravima boraca, vojnih nvalida, civilnih invalida rata i članovima njihovih porodica, koji je ostao u medijskoj seni Zakona o utvrđivanju činjenica o statusu dece za koju se sumnja da su nestala u porodilištima u Srbiji, koji je usvojen istog dana.

Izvor: D.I.C. Veritas, Politika


NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.


Savo Štrbac ; FOTO: Jadovno 1941.

Ono što se u retkim komentarima moglo pročitati o “boračkom zakonu”, bili su uglavnom hvalospevi o pravima subjekata iz naslova zakona, dok se o jednoj kategoriji boraca, koji nisu ni dobili status borca, skoro ništa nije ni pisalo ni govorilo. Ali se zato na društvenim mrežama razvila oštra međukrajiška polemika o tome ko je kriv za ovakvu situaciju.

Da li je ovakva definicija borca iznenadila krajiške borce? Nije, osim naivnih koji su verovali da pompezno najavljivani amandman jednog poslanika iz vladajuće stranke, može da promeni tu definiciju, koja se nalazila i u nacrtu zakona.

Članom 4. “boračkog zakona”, status borca priznat je: pripadnicima vojske Kraljevine Jugoslavije; partizanima i četnicima iz Drugog svetskog rata; pripadnicima oružanih snaga SFRJ u ratu devedesetih do 27. aprila, odnosno do 19. maja 1992; pripadnicima oružanih snaga SRJ u ratu devedesetih posle 27. aprila 1992, uključujući i “kosovski rat” od 24. marta do 26. juna 1999.

Prema tački 5. pomenutog člana, koja se jedina i odnosi na područje Hrvatske, odnosno bivše RSK, status borca ima i državljanin Republike Srbije koji je “kao pripadnik oružanih snaga SFRJ vršio vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve ili za druge ciljeve državne bezbednosti u oružanim akcijama radi odbrane suvereniteta, nezavisnosti i teretitorijalne celokupnosti SFRJ u periodu od 17. avgusta 1990. do 27. aprila 1992, a za pripadnike oružanih snaga SFRJ stacioniranih na teritoriji BiH do 19. maja 1992”.

Dakle, u usvojenom tekstu “boračkog zakona” među priznatim borcima jedino nema pripadnika vojske RSK, koja je formirana nakon povlačenja JNA sa područja avnojevske Hrvatske.

Na tim skupovima prisustvovali su i predstavnici vlasti, koji su kao borci imali razuevanja za razloge krajiških boraca, ali su bili decidirani da ti razlozi neće promijeniti definiciju borca iz nacrta “boračkog zakona” zbog nekih viših interesa, kao što je nisu promijenile ni dekleracije i apeli upućeni sa tih skupova na sve značajnije adrese funkcionera i državnih organa Republike Srbije.

Ti viši interesi, onako kako sam ih ja shvatio, odnose se na stavove hrvatske strane, da je 1991. na Hrvatsku “oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne jedinice iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH, organizovane i predvođene velikosrpskom politikom”, koji su inkorporirani u ustav, saborske deklaracije, desetine zakona, udžbenike, enciklopedije, vikipedije… i svest hrvatskog naroda.

Na ovakvim stavovima Hrvati su do sada ostvarili sve što je objektivno bilo moguće, uključujući skoro etnički čistu državu i članstvo u svim značajnijim evroatlanskim integracijama.

Unošenjem u “borački zakon” i krajiških boraca, koji već četvrt vieka žive u Srbiji i njeni su državljani, ništa se ne bi promenilo ni u hrvatskom ni u međunarodnom pogledu na rat devedesitih, osim što bi se krajiški borci osećali ravnopravnijim sa ostalim učesnicima u oružanim sukobima devedesetih, kao što se ništa neće promijeniti ni njihovim ne unošenjem u taj zakon, osim što su borci SVK, jedini, od svih učesnika ratova devedesetih prošlog vijeka na prostorima SFRJ, ostali bez priznatog statusa borca.

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​