Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
MI NjIMA ‘LjEBA I KAJMAKA, ONI NAMA OLUPINU Kad se srušio engleski borbeni avion marke „velington“ u selo Podgorje kod Bileće, mještani su u prvom momentu pomislili da je palo nebo na zemlju.
Tog proljetnog jutra 1944. probudio ih je strašan prasak, ne ostade čeljadeta što nije skočilo iz aljina i izašlo pred kuću.
Nakon što je istovario bombe iznad Nikšića i Podgorice, ostaje tajna da li je pogođen ili je došlo do kvara u motoru i kako se obreo vamo. Prije no će selo podić’ na noge,oba pilota su iskočila iz aviona i padobranima se spustili na goli hercegovački krš. Isprepadani, nisu imali pojma đe su pali. Obje domaće zakrvljene vojske dobiše isti zadatak, da pronađu i spasu preživjele Engleze. Da ih sačuvaju jedni od drugih, pa da ih vrate saveznicima. Da dobiju koju pohvalnu riječ iz Londona za borbu koju vode protiv Njemačke.
Hercegovačkom seljaku neće ni jedna ni druga komanda pojasniti koga su u stvari gađali ti isti piloti prije nego se avion srušio.
Kako god, prvi su došli do njih ovi što su i tražili od njih da gađaju. Na putu prema Gornjoj Vrbici i dalje prema Crnoj Gori zastanuće pored kuće Đura Perovog da odmore. Iskupi se ono malo čeljadi iz sela, što se zateklo tu. Dođoše i čobani iz susjednih mjesta. Ostaviše ajvan. Svi žele da vide kako izgledaju ti ljudi što lete. Ova dvojica se prigurili jedan uz drugog, mrmljaju nešto na engleskom. Niko ih, naravno, ne razumije.
Nažderaše se sira i kajmaka, onako bez ‘ljeba, isto ko da su o’đe rođeni. Narod se raziđe, svak’ za svojim poslom.
Partizanska pratnja sa pilotima zamače granici uzbrdo. Iz Crne Gore će se raznim kanalima ova dvojica bombaša prebacit’ nazad u London. Tamo će sjesti u drugi avion i eto ih opet ‘vamo. Ovaj put možda iznad Niša ili Beograda.
Za to vrijeme u Podgorju i okolnim selima prave se opanci od guma sa točkova palog aviona. Raznosi se lim i od njega hercegovački seljak kroji vrata i pravi šporete i peći na drva. Kažu da su tako prošla još dva engleska bombardera u Hercegovini. To je bila jedina korist koju je zemlja Hercegova imala od Engleske.
Hercegovački seljak misli da mu je svak’ prijatelj. Samo nek mu je nazv’o dobro jutro. Iznijeće, zaludu, pred njega sve što ima. Vjerovaće mu i sve ga poslušat’. Na kraju će opet ostat’ zadnja rupa na svirali.
Danas, kad pola Hercegovine govori engleski jezik, sve je isto kao i nekad.
Samo im avioni ne padaju, pa koristi nema.
AUTOR: Branko Aleksić
Izvor: Slobodna Hercegovina
Vezane vijesti:
Tito je tražio bombardovanje Srbije 1944!
R. Kalabić: O akterima, taocima i trojanskim konjima istorije
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 27. maja 2016. godine.
