Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Garavice su spomen područje koje se prostire na 15 hektara površine. Nalazi se sa obe strane magistralnog puta Bihać – Zagreb.

U sklopu spomen-parka nalazi se Humačka glavica, uzvišenje, u čijem su podnožju tri grobnice: Garavice, Delibarice i Uljevite bare.

Piše: Sandra Blagić

Na Garavicama su se do maja 1941. godine nalazili prirodni kanali riječice Klokot, koji su za nekoliko mjeseci ystaše napunili leševima Srba, Jevreja, Roma.
Tačan broj nastradalih nikad nije utvrđen.
Prema britanskim izvorima za samo tri mjeseca ubijeno je 14.500 civila. Ubijani su svakog dana, na svakom mjestu. Živi su spaljivani u crkvama, kućama, štalama.Živi zakopavani u uspravnom položaju i posipani krečom.

U Bihaćkoj kuli, koju nisam mogla da prođem a da ne svratim, ljudi su prebijani, mučeni i poluživi odvoženi na stratišta. Muslimani i Xrvati, iz okolnih kuća, slušali su svakodnevno jauke iz Kule.

Najveći broj je ubijen na Garavicama gdje se od 28. jula do 04. avgusta desio masovni pokolj, kada je ubijeno oko 10.000 civila.
Nedaleko od Kule nalazi se i katolička crkva koja je u ruševnom stanju, a iza same katoličke crkve nalazi se zgrada opštine.

Ustaške vlasti su 1941. godine izdale i sprovele naredbu da se do temelja poruši bihaćka pravoslavna crkva. Crkva Svete Trojice srušena je do temelja, a njen kamen iskorišten za dogradnju rimokatoličke crkve i zvonika. Zemljište na kojem se nalazio predratni pravoslavni hram, opštinska vlast je oduzela i tu je sagrađena zgrada opštine!

Spomen područje je zapušteno, izraslo u korov i šiblje. Kameni stubovi išarani grafitima. Oštećeni gelerima tokom proteklog rata.

A danas su vlasti Bihaća napravile, od srpskog stratišta, sportsko rekreativnu zonu na kojoj se održavaju motociklističke trke.

Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Preko riječice Klokot, na samo 100 metara sa desne strane magistralnog puta Bihać- Zagreb, nalazi se masovna grobnica. Jedva sam prepoznala dva kamena stuba. Od šiblja, kupine koja je izrasla, jedva se nazirao vijenac, postavljen prije par mjeseci.

Ovo je naša sramota!
Zašto drugi narodi da se brinu za naše mučenike? Pa njihovi djedovi su uradili šta je trebalo.

Naše je da pamtimo i da ne dozvolimo da nam sole pamet i prekopavaju kosti. Da umanjuju žrtve i govore „Bilo pa prošlo“.

Jedan grad su poklali od 14.500 hiljada ljudi. Samo jer su Srbi, Jevreji, Romi.

Njihov grijeh!

A naša sramota zbog zaborava!

Praštajte nam mučenici naši!

Autor: Sandra Blagić

Od istog autora:

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!

“ href=“https://jadovno.com/dan-kada-se-velebit-tresao/“ rel=“bookmark“>Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od …

Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne …

Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u …

Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

Vezane vijesti: STRATIŠTA NDH – GARAVICE KOD BIHAĆA