Sandra Blagić: I ove godine, Bogu hvala u Donju Gradinu

Nema potomaka, nema sveštenstva, nema političara. Biće i oni, samo u subotu!

Sunce je visoko na nebu. Ali vjetar ne dozvoljava da mirno koračaš.

Opominje.

Ovo je jedinstvena prilika da čitav logor prođem, razgledam, stanem pored svake ploče da pročitam.
I svaki put je drugačije, teže ili lakše.

Bože, kako je lijepo ovo mjesto.
Bidi mnogo cvijeća na humkama na grobnicama. Raj!
Bijele rade. Ha hiljade i hiljade njih.
Kao da su za svaku dušu, koja je mučenički ubijena, iznikle.
Ne mogu da ih izbpojim.

I onda čujem kao neku muziku, u daljini. Pa deblo koje se povija zaškripi i stresem se.
Kao da ih čujem da govore.
„Polako, kuda žuriš, stani, ovdje ležimo MI.
Oni koji su zaklani, mučki ubijeni.

Slušaj, da li čuješ, o nesrećo jedna, da li čuješ tu tišinu, gdje se ni ptica ne čuje više?
Ćutimo jer ste nas zaboravili, ne čuje niko više naš vapaj.
I ako ga čuje, prave se gluvi, okreću glavu!

Vezali nas u žicu i oči nam vadili.
Kidali nam meso s’ kosti i u kazan bacali.
Ogrlice od ušiju pravili.
Klali nas, žive zatppavali.
Ponovo otkopali pa spalili.

Čuješ li krik majke kojoj djete iz grudi otimaju i na nož dočekuju?
Čuješ li krik djeteta, bake, oca, brata, sestre, djeda?
Čyješ li kako rijeka ispod teče, rijeka od krvi naše?

Svake godine dolazite, izrecitujete svoje laži, svoje besjede i odete.
Vratite se sljedeće godine i tako godinama, jedna za drugom.
A mi ostajemo i čekamo, da ponovo dođete.
Da učite djecu, potomke, šta nam je krvnik uradio. Zbog čega su nas lišili života.

I svake godine dolazim bar dva puta, znam da je malo.

Znam!

Dok koračam po stazi, gledam humke, grobnice. Hije me strah. Tu leže naši preci, čekaju Vaskrsenje.

Svaki put se sjetim jednog dekice, bivšeg logoraša, kako stoji sam.
U bež pantalonama i sluša graju, ciku, vrisku.

Željela sam da mu priđem i zagrlim ga i kažem mu bar hvala ali noge me nisu slušale, suze me izdale. Poslije toga nikad ga više nisam vidjela.

To sebi neću oprostiti…

Sveti Mučenici molite Gospoda za nas grešne!

Autor: Sandra Blagić