Samo se istinom mogu graditi bolji odnosi Srba i Hrvata

Datum objave: subota, 8 oktobra, 2016
Veličina slova: A- A+

Predstavnik Udruženja logoraša Jasenovca iz Beograda i Udruženja logoraša iz Banjaluke Slavko Milovanović poručio je danas u Sisku da se samo istinom mogu graditi bolji odnosi hrvatskog i srpskog naroda i da se moraju osuditi sve koji ratne zločince pokušavaju proglasiti nevinima, revidiraju istoriju i nastoje umanjiti broj žrtava i njihovo stradanje.

Na Dječijem groblju u Sisku služen je parastos povodom Dana sjećanja na stradanje oko 2.000 srpske ratne siročadi koja su u tom gradu bila zatočena od avgusta 1942. do januara 1943. godine
Parastos na Dječijem groblju u Sisku
Foto: SRNA

“Moramo se truditi da sačuvamo uspomene na stradale u Drugom svetskom ratu i da osudimo počinjene zločine i pojave nacifašizma. Moramo se sjetiti onih koji su se borili i koji su pobedili to zlo, a to su partizani”, rekao je Milovanović na Dječijem groblju u Sisku, gdje je održana komemoracija za srpsku ratnu siročad stradalu tokom Drugog svjetskog rata u tzv. Prihvatilištu za djecu.

On je istakao da sjećanje na žrtve mora biti svakodnevno, jer se tragični događaji ponavljaju, saopšteno je iz Srpskog narodnog vijeća.

“Ako se ne komemoriraju žrtve, ako se o njima ne predaje u školama ili ne govori u televizijskim emisijama, put do nekih novih logora smrti kraći je nego što mislimo”, rekao je Milovanović.

Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća u svom je govoru podsjetila na hrabre ljude koji su, “kako god su znali i umjeli, pokušali spasiti srpsku ratnu siročad od sasvim izvjesnog i teško shvatljivog brutalnog umiranja”.

“Među svima njima posebno pamtimo učitelja Antu Dumbovića, kome je dobar prijatelj doktor Kamilo Bresler povjerio najteži od svih zadataka, znajući da će učiniti sve što je u njegovoj moći, pa i više od toga, da se spasu djeca oteta iz logora u Jasenovcu. Svakodnevno je samog sebe izlagao opasnostima i to ne samo kada su u pitanju djeca, već i odrasli Srbi izbjegli iz Like i mnogi drugi”, rekla je Lalićeva.

Ona je istakla da Ante Dumbović još nema zasluženo mjesto u gradskim memorijama Siska i Petrinje, niti se zvanična istoriografija dovoljno posvetila ovom neobično hrabrom i dobrom čovjeku.

“Svojim dolaskom ovdje opovrgavate sve one koji smatraju da sa različitih, manje ili više vidljivih pozicija, mogu umanjivati ili pak slaviti užase Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Hrabri ste, jer je danas u Hrvatskoj hrabrost jasno i glasno osuditi NDH kao najcrnje doba u hrvatskoj istoriji. Hrabrost je danas biti na Dječjem groblju u Sisku skupa sa preživjelima”, rekla je Lalićeva.

Među preživjelim logorašima na skupu je bila i Danica Praštalo koju su ratna stradanja vodila kroz sisački logor.

“U logoru sam bila s mlađim bratom i dvije sestre. Kad smo došli iz Jasenovca, majka je protjerana u Njemačku, a mi smo ostali u sisačkim barakama. Čovjek ni životinji ne bi radio ono što su nama radili. Najgora je bila glad. Imali smo brojeve na kartonu koji nam je visio na kanapima oko vrata, ali smo ih pojeli”, navela je Danica Praštalo.

Prema njenim riječima, ponekad su im kuvali domaću tikvu, krastavce i paradajz i to su zvali papica.

“Hrana je uvijek bila vruća ili preslana, pa smo svi imali rane po ustima, a kako nije bilo vode, bili smo i žedni. Spavali smo na traci i komušini kukuruza”, prisjetila se ova logorašica, koja je potom bila premještena u Jastrebarsko.

Nju i brata su kasnije odveli u Koprivnicu, pokrstili i razmjestili po porodicama.

“Majka se nakon rata vratila i pronašla nas, ali se najmlađoj sestri, koja je tada imala dvije godine, izgubio svaki trag. Tragajući za njom došla je do čovjeka iz Jastrebarskog koji je tvrdio da je to njegova rođena kćerka, ali se suprotstavio vještačenju. Pošto je bio oficir u miliciji, njegova riječ je bila jača nego od moje majke koja je bila gola i bosa”, posvjedočila je Danica Praštalo.

Na skupu je bila i Dobrila Kukolj, predstavnica Udruženja logoraša iz Banjaluke.

“Ne znam zašto se ovdje sahranjenoj djeci ne posvećuje veća pažnja. To su naša braća i sestre. Žao mi je što neki nastoje da sjećanja na njih odumru. Mi koji smo to sve preživjeli želimo da se naše priča ne unište i ne zaborave”, istaknla je ona.

Takozvano prihvatilište za djecu u Sisku je bio ustaški logor kroz koji je prošlo više hiljada djece, a od kojih je od avgusta 1942. do januara 1943. godine, odnosno za vrijeme njegova postojanja, umrlo ili ubijeno njih oko 2.000.

Komemorativni skup organizovali su Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Siska. Parastos su služili sisački paroh Veselin Ristić i njegov prethodnik Petar Olujić.

Među prisutnima su bili i gradonačelnik Siska Kristina Ikić Baniček, dožupan Sisačko-moslavačke županije Boro Rkman, odbornici lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine, diplomate Srbije iz Zagreba, kao i učenici zagrebačke Srpske pravoslavne gimnazije.

Skup je završen polaganjem bijelih ruža i svijeća na spomenik.

Izvor: SRNA

 

Vezane vijesti:

Služen parastos za oko 2.000 ubijene srpske ratne siročadi

Dječji logor u Sisku 3.08.1942. – 8.01.1943.

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Logori Caprag i Sisak




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top