Rektor Univerziteta u Zagrebu: Ćirilica je „starohrvatsko pismo“ i bilo bi lepo da je ponovo u nastavi

Na Univerzitetu u Zagrebu, pre svega na Filološkom fakultetu, već duže vreme se raspravlja o vraćanju ćirilice u nastavu, a rektor Damir Boras kaže da su to „starohrvatska pisma“, te bi bilo lepo ponovo ih videti u nastavi.

Uveren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto, Boras je za zagrebački „Jutarnji list“ rekao da bi ćirilicu trebalo vratiti u škole, a da bi glagoljicu trebalo ponuditi kao izborni predmet.

Davor Dukić, redovni profesor Odseka za kroatistiku – Katedre za stariju hrvatsku književnost, navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.

„Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se kod naših suseda koriste i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici“, naveo je Dakić za „Jutarnji list“.

On se slaže sa tezom da, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sistemu, danas ne bi bilo toliko teškoća sa uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

„Kada nešto bolje poznajete, manje od toga zazirete“, naveo je Dukić.

Dekan Filozofskog fakulteta s početka devedesetih, akademik Josip Bratulić, stav o ćirilici u školama opravdava rečima: „Nijedno znanje čoveka ne opterećuje da bi ga osiromašilo. U mozgu prostora ima, a znati pisma je vrlo dobro – onaj ko ne zna pisma, ne zna ni jezike.“

Svestan, navodi „Jutarnji“, da u dnevnopolitičkom kontekstu ovo pitanje može biti dočekano na nož, Bratulić nudi rešenje i kaže:

„Problem je što ćirilici treba skinuti političku auru. Kako? Vrlo jednostavno – nazovimo je hrvatskom ćirilicom“.

Direktor Hrvatskog instituta za jezik Željo Jozić, s druge strane, pita kako se dogodilo da se ćirilica prestala učiti u školama, ako se danas jezikoslovci slažu da bi je trebalo vratiti.

Jasno je, kaže, da su ćirilica i glagoljica stara hrvatska pisma, a da su Hrvati bili tropismena nacija i pisali glagoljicom, ćirilicom i latinicom.

„Činjenica je i da su hrvatska ćirilica, tzv. bosančica, i glagoljica danas vrlo zanemarena pisma iako su njima pisani neki od najvažnijih dokumenata hrvatske istorije“, navodi on.

Stručnjak za jezike sa Odseka lingvistike, akademik Ranko Matasović, međutim, nema izgrađeno mišljenje o potrebi uvođenja ćirilice u škole, ali smatra da bi u njima trebalo znatno više da se uči ruski jezik, piše ovaj zagrebački dnevnik.

Bivši ministar nauke Radovan Fuks, pak, kaže da ne zna šta je rekotor Boras želeo da postigne sa inicijativom za vraćanje ćirilice u hrvatske škole, ali še slaže da bi svakako bilo korisno da buduće generacije više uče informatiku ili još jedan strani jezik.

(Tanjug)

Izvor: NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

Vezane vijesti:

Mržnja je najveći progonitelj ćirilice

Ćirilica – čir na dvanaestopalačnom crevu hrvatskih šovinista

Hrvati otimaju ćirilicu