U Republici Srpskoj je stotinjak žena do sada ostvarilo pravo u postupku priznavanja statusa žrtve ratne torture, ali i dalje ima poteškoća u primjeni Zakona o zaštiti žrtava ratne torture, izjavila je danas u Tesliću predsjednik Udruženja žena žrtava rata Srpske Božica Živković Rajilić.
Ona je pojasnila da se poteškoće odnose na to da prvostepeni organi u odlučivanju nemaju razumijevanja za žrtve ratne torture i da ne poštuju rokove i procedure propisane ovim zakonom.
Rajilićeva je poručila da oštećeni ne treba da budu žrtve administracije.
„Imamo primjere da su i žrtve najteže torture dobile odbijenice. Poseban problem je to što su žrtve podnijele zahtjev u oktobru, a on već pet mjeseci stoji u ladici i nije pokrenut postupak“, izjavila je Rajilićeva.
Ona je ukazala na slučajeve da su opštinski službenici zahtijevali od žrtava da traže podatke i dokumentaciju na nivou BiH, iako je to protivzakonito.
Rajilićeva je ukazala i na slučajeve da opštinski službenici ne traže mišljenje organizacije kojoj članica pripada i da su zahtjeve odbijali jer žrtva nije evidentirana u Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Ona smatra da je baza podataka ovog centra nepotpuna.
„Žrtve su vrlo osjetljive, nestrpljive, očekuju svoja prava i nisu zadovoljne odgovorima da je postupak na početku“, rekla je Rajilićeva novinarima u pauzi današnjeg savjetovanja za predstavnike prvostepenih organa i udruženja koje je, na zahtjev Udruženja žena žrtava rata Srpske, organizovalo Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.
Predstavnik Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milan Jeremić kaže da ovaj centar u skladu sa zakonom izdaje uvjerenje i dokumentaciju ako se žrtva nalazi u njihovoj bazi podataka.
„Primili smo 326 zahtjeva, od kojih smo na više od 80 odsto odgovorili pozitivno, što znači da imamo dokumentaciju. Na nekih 12 odsto je odgovoreno negativno u smislu da nemamo dokumentaciju za ta lica, dok je osam odsto u postupku“, rekao je Jeremić i dodao da je Centar izdao 38 uvjerenja kojima se potkrepljuje dokumentacija da je lice žrtva seksualnog zlostavljanja.
Predstavnik Gradske uprave Bijeljina Mirko Nikolić kaže da su primili više od 50 zahtjeva žena žrtava rata, od kojih je 20 odsto riješeno.
On kao problem u rješavanju zahtjeva navodi to što nisu sva lica obuhvaćena ovim zakonom, za koji kaže da je štur i da treba da bude izmijenjen.
„Zakonom su obuhvaćene samo žene koje su preživjele seksualno nasilje, a ima niz drugih osoba koje su preživjele raznorazne torture. Svi koji nam se obrate očekuju neko pravo, a nama su ruke vezane i tu ne možemo ništa“, pojasnio je Nikolić.
On kaže da je problem i to što se od žrtava očekuje da prilože dokumentaciju do koje se teško može i doći, ako je riječ o ženama zlostavnjanim u logorima.
Načelnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu u Gradišci Radomir Pjanić kaže da su do sada primili šest zahtjeva i da nije bilo problema u njihovom rješavanju zahvaljujući prvenstveno stručnom pravnom timu opštine.
Vršilac dužnosti pomoćnika ministra rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Radomir Graonić kaže da su tokom primjene Zakona o zaštiti žrtava ratne torture uočene brojne nejasnoće.
On je naveo da je današnji seminar organizovan za sve zakonom predviđene učesnike i da ima tri cilja – da pojasni primjenu zakona i odgovori na sporna pitanja sa kojima se susreću prvostepeni organi, da pojednostavi put od podnošenja zahtjeva do sticanja statusa propisanog zakonom, te da zaštiti žrtve od torture sopstvene administracije.
„Želimo da jasno stavimo do znanja prvostepenim organima da moramo iskazati senzibilitet prema svim oblicima nasilja koje su žrtve u ratu preživjele i ne dozvoliti da preživljavaju dodatni stres u ostvarivanju svojih prava“, rekao je Graonić.
Izvor: SRNA