fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Protojerej Dragan Mićić: Ako mi prećutimo, progovoriće kamen

Po nalogu iz Beograda na spomen ploču srpskim žrtvama u Mauthauzenu ne može da se stavi krst, jer „krsno znamenje vređa nečija osećanja”.

Protojerej stavrofor Dragan Mićić Foto Milan Timotić
Protojerej stavrofor Dragan Mićić Foto Milan Timotić

Ko stoji iza odluke da svi narodi osim Srba imaju pravo sećanja na svoje žrtve, i ko (iz Beograda!) zahteva da stratište u Mauthauzenu, gde su sahranjene kosti više od 10.000 stradalnika ne bude obeleženo krsnim znamenjem, pitanje je koje srpskoj javnosti upućuje protojerej stavrofor Dragan Mićić, starešina Hrama Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca u austrijskoj parohiji Linc.

Pečatov sagovornik kaže:

„U 50 godina otkako je osnovana parohija Linc, po rukopoloženju vladike Lavrentija 1988. godine 30 godina služim srpskom narodu koji živi u pokrajini Gornja Austrija, i u tome mi na sve moguće načine pomažu ovdašnja, istinski prijateljska i dobronamerna, Rimokatolička crkva i austrijske vlasti. To su dokazali na delu kada su nam u nedostatku prostora za bogosluženje odlukom biskupa Maksimilijana, najpre, za godišnju kiriju od svega 1.000 šilinga iznajmili svoju crkvu 1990, a kasnije nam tu istu crkvu prodali za pola miliona evra na deset godina otplate sa 1,5 odsto kamate na godišnjem nivou. Kad smo isplatili 425.000 evra oni su nam pokazali pravu hrišćansku ljubav i ostatak duga oprostili. Kasnije smo imali veliku pomoć od države Gornje Austrije koja nam je dala 125.000 evra da uradimo novi krov na crkvi i izgradimo kapelu za paljenje sveća, nadogradimo parohijsku salu i, konačno, postanemo vlasnici 1.500 kvadrata zemljišta koje je sada naše, od zemlje do neba.

Protojerej Mićić naglašava da „sve ovo govori kako bi se i pred srpskom javnošću, i u njeno ime zahvalio državi Austriji i njenoj crkvi na dobroj nameri“, ali istovremeno poziva i državu Srbiju da više brine o sećanju na hiljade nedužnih srpskih žrtava logora smrti Mauthauzen iz Prvog i Drugog svetskog rata čije su kosti sahranjene u Austriji.

Sa zvaničnih institucionalnih adresa iz Srbije i Republike Srpske pomoć je, kažete, ipak stigla!?

– Kao što je poznato, na dvadesetak kilometara od Linca posle Prvog svetskog rata bio je podignut radni logor za muškarce, u koji su dovođeni i Srbi nelojalni režimu. Više od 8.000 tih nesrećnika umrlo je od tifusa i sahranjeni su na groblju sela Rajfendorf sa logorašima iz drugih zemalja. Italijani su već 1919/1920. na groblju podigli spomen kapelu, a mi to činimo tek sada i to zahvaljujući najviše predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, vladiki Andreju i prilozima naših parohijana. Na osnovu mog razgovora sa ministrom Aleksandrom Vulinom iz 2017. nadali smo se i pomoći Republike Srbije, koju do danas nismo dobili, ali smo od Ministarstva za verska pitanja dobili 20.000 evra i od Boga im hvala. Kapela sada napreduje i nadamo se da će već na proleće sledeće godine doći patrijarh Irinej i drugi sveštenici da osveštamo ovo mesto i spomenik koji će svedočiti o stradanju Srba.

Pominjete, povodom žrtava logora smrti Mauthauzen iz Drugog svetskog rata „njihovo ponovno stradanje“. O čemu je reč?

– „Logor Mauthauzen američke i savezničke snage oslobodile su tek 5. maja 1945. godine, preživeli logoraši, potomci stradalnika i državne delegacije dolaze prve nedelje maja svake godine da odaju počast žrtvama. Kada se raspala Jugoslavija spomenik koji smo nasledili ostao je na mestu zločina, ali mi smo želeli i srpsko obeležje jer su sve ostale države iz sastava SFRJ uradile svoje spomen ploče i postavile ih na unutrašnje zidove logora. Na proleće 2017. dobio sam informaciju da se radi spomen ploča u Beogradu koja će biti ovde dopremljena. Taj posao odradio je naš kamenorezac Stanko Janjić iz Linca. Kad sam prve nedelje u maju došao da osveštam spomenik bio sam iznenađen. Prvo, na ploči nema krsta, a ja ne osveštavam kamen, nego krsno znamenje. Srećom, našao sam jedan mali krstić u grbu Srbije pa mi je to dalo snagu da osveštam ploču. Onda čitam tekst u kome piše da su Srbi boravili tamo, kao da su došli da se banjaju. A Srbi su tamo nasilno dovedeni i mučeni nadljudskim mukama. Oko logora je bila ozidana visoka ograda, i na vrhu struja, tako da ni ptica nije mogla da sleti na nju, pa nikada nije zabeležen ni jedan pokušaj bekstva. Nisam reagovao odmah, nego sam osveštao ploču , a gospodin Vulin se složio s mojim mišljenjem i obećao da će da gleda da se to promeni. Posle tri dana zvali su me iz njegovog kabineta i posle još jednom potvrdili da će tekst da bude promenjen a novac za nastavak gradnje spomen kapele će biti uplaćen. Još uvek nije ništa stiglo.

Gospodin ambasador Rodić, koji veoma dobro razume stvari i koji mi je izašao u susret i intervenisao, iz Beograda je dobio dopis da ne dolazi u obzir da se krst stavi na to znamenje. Obrazloženje je da ne mogu da se povrede osećanja postradalih. Sigurno je da je tu bilo nevernika, ali oni su bili u manjini, pa ja sad pitam da li za račun manjine treba povrediti osećanja većine pravoslavnih Srba koji su tamo mučeni i stradali, naglašava“.

Postoje li zvanične odluke o upotrebi krsnog znamenja u ovakvim slučajevima?

– „Ne smemo da zaboravimo da je 90-ih godina Sveti arhijerejski Sinod SPC doneo odluku kojom se kaže da sva srpska stratišta moraju da budu obeležena krsnim znamenjem. Čak su i jame u Hrvatskoj obeležene krstom. Dakle, mi nemamo problema sa Austrijancima, ali imamo problem sa nepoznatim ljudima iz Beograda koji stoje iza ovoga. To ne smemo da prećutimo i pređemo preko toga. Ako mi prećutimo progovoriće kamenje jednoga dana.

KOMUNISTI“

Sećam se vremena kada su u Mauthauzen dolazili preživeli logoraši i iz Beograda dovodili svoga sveštenika. Donosili su sa sobom žito, sveću i vino da bi sveštenik u Mauthauzenu održao parastos. A sećam se i razgovora iz srpskog kluba „Vidovdan“ ovde u Lincu, kada je jedan od predstavnika države pozdravljajući preživele logoraše rekao da su tu bili komunisti, a onda je ustao jedan od preživelih i rekao da je imao 14 godina kada je bio zatočen, ali da među logorašima nije bilo ni jednog jedinog komuniste.

BLAGOSLOV

U našu crkvu dolaze sva pravoslavna braća koja nemaju uslove za bogosluženje – Rusi, Bugari, Gruzijci, ali i Austrijanci od kojih sam dosta njih krstio. Oni su izrazili želju da pređu u pravoslavlje, jer su u našoj crkvi osetili blagodat Božje ljubavi.. Mnogi pravoslavlje prihvataju od sveg srca, pa čak i post. Jedan mladi Austrijanac došao je da traži blagoslov što će na katolički Božić morati da se omrsi kod majke, uz obećanje da će odmah da nastavi post.

(Izvor: Uredništvo-Milan Timotić/ Pečat)

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: