Promovisana knjiga „Kongres Srba u Hrvatskoj u Zagrebu 1945. godine…“ autora Momčila Diklića

Srbi u Hrvatskoj: Od konstitutivnog naroda do nacionalne manjine

Promocija knjige KONGRES SRBA U ZAGREBU 1945. godine – od konstitutivnog naroda do nacionalne manjine, autora dr Momčila Diklića, predstavljena je publici 10. oktobra u sali opštine Novi Beograd. Promociju ove svojevrsne monografije organizovalo je Udruženje Srba iz Hrvatske, a osim autora o knjizi su govorili Jovica Prodanović, pravnik i diplomata u penziji, Jovo Kablar, zastupnik poslednjeg jednopartijskog Hrvatskog sabora i Milojko Budimir, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske.

„Ovaj rad analizira istorijske prilike i procese u kojima se našao srpski narod u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji od 1941.godine pa do kraja 20.vijeka, kada je nestao sa ovih prostora“, navedeno na promociji.

Jovo Kablar vraćajući se na vrijeme kada je održan Kongres Srba u Zagrebu, a to je bilo 29. i 30.septembra 1945.godine na inicijativu srpskih vijećnika ZAVNOH-a, rekao da je to bila „samo obmana Srba u poslijeratnom zanosu, kako bi se stekao utisak da se rješava njihovo nacionalno pitanje, a stvarnost je bila sasvim drugačija, što su potvrdili događaji u novijoj istoriji. Za Srbe iz Hrvatske značajni su česti duboki prelomi i prekretnice, koji su stvarali potpuno nove istorijske okolnosti. Nakon Prvog svjetskog rata stvorena je Jugoslavija, u kojoj je srpski narod, po prvi put u svojoj istoriji, živio u jednoj državi. Početkom 21. vijeka Srbi žive na njenim ruševinama, vraćeni čitav vijek unazad. Postavlja se pitanje kako se to dogodilo? Odgovor nije moguć bez poznavanja istorijskih činjenica. Autor ove knjige bavi se upravo istraživanjem i tom problematikom“.

Kablar, koji je bio zastupnik poslednjeg jednopartijskog Sabora Hrvatske u mandatu 1986-1990. godine, a to je period kada se i u jednopartijskom parlamentu pokušala ukinuti konstitutivnost Srbima avnojevske Hrvatske, još je rekao:„Knjiga koja je pred nama podjeljena je u 5 poglavlja, a 5. poglavlje glasi: “Srbi na teritoriji avnojevske Hrvatske pod vlašću HDZ”. Kao jedan od svjedoka dešavanja koja su prethodila dolasku HDZ na vlast u Hrvatskoj, podsjetiću da je Sabor imao 350 zastupnika među kojima je bilo oko 70 Srba (20%). Sabor su sačinjavala 3 vijeća Vijeće udruženog rada, Društveno-politčko vijeće i Vijeće opština. Bio sam u Vijeću opština ispred opštine Knin. U rano proljeće 1989. godine Sabor RH usvojio je amndmane na Ustav RH. Bilo je nekoliko promjena, a za nas najznačajnije su dvije: 1)Umjesto hrvatsko-srpskog jezika usvojen je nazov hrvatski književni jezik; 2) Usvojeno je da je službeno pismo latinica umjesto ravnopravno latinica i ćirilica. Predloženi Amandmani usvojeni su sa naša dva glasa protiv. Na odluku Sabora o usvajanju amandmana reagovao je Ustavni sud Jugoslavije i naložio da se odluka o jeziku i pismu izmijeni i vrati na prethodno stanje. Sve dok su SK i JNA bili jedinstveni i SFRJ snažna situacija je bila stabilna. Međutim, na 14. Kongresu SKJ održanom u januaru 1990. godine, predstavnici Slovenije i Hrvatske postavili su tri glavna cilja na Kongresu: da omoguće organizaciju slobodnih izbora u proljeće 1990., zahtijevali su ukidanje vladajuće uloge SK i uvođenje višestranačja u Jugoslaviju. To je bio prelomni trenutak“, završio je Kablar.

Jovica Prodanović, čovjek koji je lično poznavao neke od srpskih ministara smjenjenih u Zagrebu 1950.godine rekao je da je „od njih počelo ovo što se desilo posle u SFRJ i ono što danas imamo. Hrvatska je testirana tada, rušenje je nastavljeno stepenicu po stepenicu, a mnogi Srbi toga nisu bili svjesni. Malo je onih koji su bili svjesni a mogli su uticati, a nažalost glas običnog čovjeka se nije čuo“.

Milojko Budimir istakao je da je Hrvatska i dalje pod HDZ-om, i da se ideologija i dalje oslanja na onu iz Drugog svjetskog rata. „ Srbi su na putu potpunog uništenja u Hrvatskoj. Tamo smo građani drugog reda. Zaista od tog konstitutivnog naroda koji je nekad imao 20-30 %, na prošlom popisu 2011.godine bilo je 4,4 %, a nakon raznih brisanja taj broj je i manji. Mi ove godine obilježavamo 7 vijekova manastira Krupa, i pitam se o čemu govorimo? S obzirom da smo vijekovima tamo, a danas ne da smo nacionalna manjina, već Srba nema, dok je Hrvatska za sve zločine koje je počinila nagrađena ulaskom u EU.“, zaključio je on.

Sam autor naveo je da je knjiga prikazuje istorijsku istinu, a ona je slijedeća: „Hrvati su stalno nastojali da riješe hrvatsko pitanje bez Srba, što su na kraju uspjeli. Srbi su nastojali dvije stvari, da budu ravnopravni vjerski i nacionalno. Đuro Cvijić govorio je u to vrijeme da je u Zagrebu među komunistima zavladala „Frankovačka struktura“ koja je htjela da se pitanje Srba riješi iseljavanjem, a druga varijanta je bila da se srpsko pitanje riješi autonomijom. Stepinac koji je projektant eliminacije srpskog naroda, 1940.godine predložio je Mačeku da nasele sjeverozapadnu Bosnu hrvatskim stanovništvom. To isto je radio i Pavelić i komunisti, kad su došli. Nastanak hrvatske Banovine 1939.godine bio je srpsko obespravljivanje i zabranjene su sve srpske stranke. Uslijedilo je hapšenje komunista koji su bili kritičari Banovine. Razlika između komunista Srbije i Hrvatske je bila velika. Frankovačka struktura imala je cilj da „razvali“ Jugoslaviju i napravi Hrvatsku odvojeno od Srbije, a srpski komunisti su smatrali da samo treba promjeniti sistem“.

Ovaj istoričar koji trideset godina prati i proučava položaj Srba u Hrvatskoj, objasnio je da su „jedni Srbi uvijek bili likvidirani uz pomoć drugih Srba. Tako je bilo sa kordunaškim intelektualcima na čelu sa Veljkom Koraćom, Ilijom Žegarcom, Ljubom Vujičićem itd. koji su zatražili autonomiju 1944.godine jer su procijenili da će Srbi nestati u suprotnom, a tako je i bilo“.

Autor je istakao da je Dušan Brkić, koji je bio jedan od inicijatora Kongresa na kome je donesena Rezolucija kojom se dobijao utisak da se srpsko pitanje u Hrvatskoj počinje ozbiljno rješavati, što je u onom revolucionarnom zanosu (neposredno poslije Drugog svjetskog rata) bila samo farsa, rekao u razgovoru sa njim 1997. godine da su istinu znali, ali da se nije moglo drugačije „proturiti“ neka tačka korisna za Srbe.

Govoreći o kolonizaciji koja je poslije toga uslijedila, on je rekao da „Hrvati nisu dozvoljavali da u srpskim krajevima postoje ekonomski centri, jer bi to značilo i kulturni a to podrazumjeva i srpski nacionalni identitet“.

Diklić je dodao da smatra da Srbi nisu mogli prihvatiti Tuđmanovu državu. „Kada se probudi sindrom prošlosti Srbi preblijede. Zašto je bilo tako? Zato što nije izvršena deustašizacija, kao što je u Nemačkoj izvršena denacifikacija svijesti da je Hitlerov sistem bio loš i da su zato platili veliku cijenu. To se nije desilo u Hrvatskoj“.

„Socijalistička Jugoslavija imala je manje šansi nego Kraljevina. To je trajalo dok je bila čvrsta diktatura“, naglasio je Diklić.

On je govorio o „Teoriji o jednom političkom narodu“, a posebno istakao da „mi (Srbi) ne možemo uspostaviti dobre odnose sa Hrvatima zato što je okosnica njihovih teorija dr Ante Starčević, a on je negirao postojanje Srba“.

Da Hrvatska nije iskrena, govori i Zakon o nacionalnim manjinama, podsjetio je ovaj istoričar.

„Zakon govori da nije dozvoljena promjena nacionalnih struktura u tim naseljima, a radilo se suprotno. Stimulisano je doseljavanje Hrvata u srpska naselja. Takođe tu je i pitanje ćirilice, koje nije riješeno, a započeto je 2002.godine“, naveo je on.

Kao najveću rak ranu između Hrvata i Srba danas, autor uzima to što Srbi do danas nemaju popis svih žrtava iz Drugog svijetskog rata, i što to pitanje nije riješeno do kraja.

„Mi Srbi se moramo izboriti za istinu, silom ne možemo, pameću moramo“, zaključio je Diklić.

Promociji je prisustvovao Miodrag Linta, predsjednik Saveza Srba iz regiona, narodni poslanik i zamjenik predsjednika Odbora za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Srbije.

Voditelj promocije bila je Talja Popović, a besjednik i pojac Gojko Šašić recitovao je stihove Maje Danilovića „Gazeći tuđe parloge“ i poemu Radoja Radovanovića.

Antrfile: Biografija autora

Momčilo Diklić je rodom iz Starog Sela , pored Otočca u Lici. Rođen je 1954.godine u Otočcu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Pedagošku akademiju, grupa povijest- geografija, završio je u Rijeci 1977.godine Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na grupi historija 1984.godine Magistarski rad odbranio 1990. godine u Zagrebu na Fakultetu političkih nauka, pod naslovom “ Položaj Srba u Hrvatskoj 1945. do 1990.”, a doktorsku disertaciju “Srpsko pitanje u Hrvatskoj 1941. do 1950. godine” odbranio je 2003.godine u Novom Sadu. Zaposlen je u naučnoj ustanovi, Institutu za evropske studije što mu omogućava visoku obaviještenost u području međunacionalnih, a prije svega srpsko- hrvatskih odnosa. Do sada je objavio 13 monografija i više desetina naučnih radova o Srbima avnojevske Hrvatske, odnosno srpsko-hrvatskim odnosima.

novinar „Srpskog kola“
Vesna Vuković

(Da otvorite sliku u punoj veličini kliknite na nju)

Izvor: SAVEZ SRBA IZ REGIONA

Vezane vijesti:

Dr Momčilo Diklić: ANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ | Jadovno …

Diklić: Stepinac može biti proglašen samo za demona …

DIKLIĆ: EVROPA ĆE PREPOZNATI PRAVO LICE HRVATSKE …

Stepinac planirao pokatoličavanje Srbije | Jadovno 1941.