U Novom Sadu je predstavljena knjiga „Radi ti, dijete, svoj posao“ autora Momira Vasiljevića koja svjedoči o stravičnim zločinima ustaških koljača u koncentracionom logoru Jasenovac, kakve civilizacija nije zapamtila.
Vasiljević kroz priču o logorašu Vukašinu Mandrapi opisuje svu monstruoznost i surovost ustaških koljača koji ubijaju goloruke ljude, pa čak djecu i starce, i u tome uživaju.
„Posle čitanja ove knjige, više nećete biti isti čovek. Kao što nisam ni ja, posle istraživanja i iščitavanja silne građe o logoru Jasenovac koja mi je trebala da bih napisao ovu knjigu“, rekao je autor sinoć, predstavljajući knjigu u prepunoj čitaonici Gradske biblioteke u Novom Sadu.
Vasiljević je rekao da se Srbi stalno moraju sjećati žrtava, ne da bi mrzili nekoga, već da bi sačuvali identitet.
„Mi Srbi dva puta, nažalost, kao narod patimo od zaborava, što ništa ne valja. Moramo se početi sjećati svih grozota koje su nas u prošlosti zadesile jer da nije bilo tih žrtava ne bi ni nas danas bilo. Ugradili su živote u današnjicu koju mi danas živimo“, poručio je Vasiljević, odgovarajući na pitanje
novinara šta ga je inspirisalo da napiše knjigu.
Upitan kako kao autor knjige o teškim zločinima ustaša nad nedužnim srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu, gleda na povampirenje ustaštva u današnjoj Hrvatskoj, on je odgovorio da nema nikakve dileme da se to dešava.
„Sutra da se, ne daj Bože, stvore nekakvi uslovi, da se nešto pita sadašnja generacija koja na stadionima i drugim javnim mjestima /u Hrvatskoj/ hiljadama hiljada glasova urla `Zaklati Srbina`, činila bi našoj deci iste grozote što su nekad u Jasenovcu i drugdje činili njihovi djedovi“, rekao je Vasiljević.
Vasiljević ističe da ga posebno raduju izjave mnogih profesora, vladika i poznavalaca istorije da bi knjiga „Radi ti, dijete, svoj posao“ trebalo da uđe u širu školsku literaturu.
Knjiga je pisana u slavu i spomen na Vukašina Mandrapu, krštenog imena Spasoje, iz hercegovačkog sela Klepci kod Čapljine koga je Sinod Srpske pravoslavne crkve. zbog izgovorene mitske rečenice, proglasio svetim velikomučenikom pod imenom Vukašin Jasenovački.
Radnju romana „Radi ti, dijete, svoj posao“ Vasiljević je zavrtio upravo oko te rečenice glavnog junaka, starine Vukašina, koji je božanskom mirnoćom podnosio nakaženje svog tijela i do ludila dovodio koljača.
Vukašina je koljač tjerao da vikne „Živio Ante Pavelić!“ pred svim logorašima Jasenovca, što ovaj nikako nije činio. On mu je tada nožem „srbosjekom“ odsjekao oba uha, stalno ga tjerajući da klikne Paveliću, ali je Vukašin ostajao miran, gledajući svog koljača pravo u oči, čak se i blago smiješeći.
Koljač mu je potom nožem odsjekao nos, iskopao oči i zvjerski vičući zaprijetio: „Preklaću te i iščupati srce, majku ti je..m, ako ne vikneš `Živio Ante Pavelić!`“.
Starac mu je tada mirnim glasom rekao: „Radi ti, dijete, svoj posao!“.
Koljač je izludio u nevjerici, zaklao Vukašina i zaista mu iščupao srce.
Tog dana, septembra 1942. godine, u Jasenovcu se održavalo takmičenje ustaških koljača ko će „srbosjekom“ preklati više nedužnih srpskih logoraša.
O knjizi „Radi ti, dijete, svoj posao“ govorili su i pedagog, profesor emeritus Prvoslav Janković, sociolog i profesor Univerziteta u Novom Sadu Božo Milošević i direktor novosadske Gradske biblioteke Dragan Kojić.
Dijelove iz knjige čitao je dramski umjetnik iz Novog Sada Miodrag Petrović.
Svi primjerci knjige „Radi ti, dijete, svoj posao“, doneseni na promociju, prodati su i to po promotivnoj cijeni od 700 dinara /oko šest evra/. Ovo je drugo izdanje knjige, ali je interesovanje javnosti za Vasiljevićevo djelo nesmanjeno.
„Radi ti, dijete, svoj posao“ je osma knjiga Momira Vasiljevića, rodom iz Foče, koji živi i stvara u Sremskoj Mitrovici.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Radi ti, dijete, svoj posao: Promovisan roman o jasenovačkom …
Samo ti dijete radi svoj posao: Sveti Mučeniče Jasenovački …
One Response
LOGOR JASENOVAC
U slavu stradalih Srba dana
U desetercu pesma spevana
Ko što dolikuje junacima
Dokumentarac u stihovima
U leto četret prve počelo,
Do kraja rata mučeno mreno.
Srbin moro da poturi glavu,
Na ušću Une u reku Savu.
Stradanja nedostojna ljudskog roda
Gore no najveća noćna mora
Srbin je ko rob morao da hoda
Nadali se doći će sloboda
U logoru protiv svoje volje,
Ustaša ga tuče, strelja, kolje.
U vlazi, hladnoći, žeđi, gladi,
Mučen, iscrpljen mora da radi.
Radionice namene razne,
U kojoj je zavisi od kazne.
Bez hleba kuvana stočna repa,
Gladna utroba ljudi se cepa.
Nikola Gargo, zapovednik samica,
Đavolja priroda ljudskog lica.
Pod ćelije i nužnik i sto,
Zlikovca mozak osmislio to.
Srbska sela Jablanac i Mlaka,
Mesto ljudi: gavran, vrabac, svraka.
Na brodu „Sava“ jednoga dana,
Ko drva tela Srba trpana.
Srbi mučeni pa pobijeni,
Bez sahrane niz Savu pušteni.
Mrtva tela ka Srbiji plove,
Jeziva slika, stvarnosti ove.
Jasenovac blizu ušća Une,
I kad ga muče, Srbin ne kune.
Mučenje ubistva bez presude,
Pa zar je to za braću za ljude?
Šest metara visoki zidovi,
Savom da pobegnu, pusti snovi.
Ljiljana Ćuić