Predrag Cupać: I amblemi pokazuju da VRS nije bila agresor

Da se Predrag Cupać u ratu kao i drugi klinci zadržao na sakupljanju čaura i metaka, možda bi ostali bez knjige o ratnim oznakama srpske vojske u Otadžbinskom ratu.

Predrag Cupać

Za njegov poduhvat smo čuli prije izdavanja, poslali pitanja, i od tada smo čekali. Prvo promocija, pa aktivnosti u udruženju Jadovno… Sjećamo se da je Predrag pomjerio slanje odgovora zbog pomaganja poplavljenima širom Srpske tokom maja. Sigurno da bi se odavno prestali interesovati za pitanja koja toliko dugo stoje neodgovorena, da nije u pitanju Vojska Republike Srpske. Ta velika tema bila je obavezujuća okolnost i za Cupaća, koji kaže da je prilikom objavljivanja knjige u kojoj je na jednom mjestu sakupljeno najviše oznaka VRS, sve moralo da bude dostojno njenog značaja. Stoga je to tražilo i vremena i novca.

Radi čitalaca, u čemu je razlika između grba i amblema?

Grb u heraldičkom smislu ima stroga pravila i forme koje mora ispunjavati kako bi se uopšte mogao tako nazvati, dok amblem može biti bilo kakav znak koji može, a i ne mora da slijedi pravila heraldike.

Kada i kako si se zainteresovao za ambleme VRS, i kako je tekao put do knjige i izložbe?

Budući da pripadam generaciji djece koja su odrastala i išla u osnovnu školu za vrijeme rata to interesovanje počinje od tad, tačnije od 1992. godine kad sam dobio svoj prvi amblem – Milicija Krajina. Put do izložbe, a posebno do knjige bio je trnovit i vrlo težak na žalost. Uz pomoć ljudi koji su shvatili značaj i važnost osvjetljavanja ovog dijela istorije Odbrambeno-otadžbinskog rata, na kraju smo ipak uspjeli.

Planirao si objaviti knjigu prije dvije godine, zbog čega je rok produžen?

Tačno. Knjiga je trebala po planu biti objavljena 2012. godine na Vidovdan (krsnu slavu VRS), ali na žalost određeni ljudi iz određenih institucija nisu uradili ništa od onog što su obećali kako bi mogli konačno zaokružiti taj po meni bitan projekat.

Možemo o brojkama: Koliko amblema, koliko imena jedinica i odreda, koliko stranica knjige, koliko vremena sakupljanja?

U knjizi je prikupljeno oko 250 amblema, uspjeli smo napraviti i formacijski spisak jedinica po korpusima u VRS i SVK kako bi čitaocima bio jasniji poredak jedinica. Knjiga ima 228 stranica, rađena je za naše uslove vrlo kvalitetno, u boji, sa raskošnim koricama. Teško je procjeniti vrijeme koje je bilo potrebno da se sve oznake sakupe. Manje više oko dvadesetak godina sakupljanja, od toga intenzivne posljednje četiri godine.

Koji su najzanimljiviji načini na koje si došao do nekih amblema? Da li ima mijenjanja, kao za sličice?

Svaki amblem ima neku svoju priču koja nam je poznata ili ne. Bilo je dosta interesantnih situacija vezano za prikupljanje. Nije bilo teško ni dogovoriti nešto naveče za računarom u Banjoj Luci, a sutra prije podne biti npr. u Novom Sadu o svom trošku kako bi se preuzele oznake. Načini nabavke su bili raznorazni: preko kolekcionarskih sajtova, rođaka, prijatelja, bivših neprijatelja itd. Veliku zahvalnost dugujem ljudima iz Boračke organizacije Republike Srpske iz skoro svih gradova jer su više ili manje uspješno izlazili u susret i dali značajan doprinos prikupljanju amblema, kao i 3. pješadijskom Republika Srpska puku. Nezahvalno bi bilo da sam navodim pojedince, jer se bukvalno radi o nekoliko stotina ljudi koji su na ovaj ili onaj način učestvovali u stvaranju knjige.

Da li lokalne boračke organizacije imaju sve ambleme sa nekog svog područja; koliko se o tome vodilo računa, ili je sve bilo stvar pojedinaca?

Na žalost kod nas se od samog početka nije vodilo računa o ovome tako da je danas nemoguće utvrditi tačan ili makar okviran broj oznaka koje su cirkulisale u srpskim jedinicama u proteklom ratu. Recenzent knjige, general Manojlo Milovanović objasnio nam je da su sve oznake izuzev osnovnih oznaka VRS bile u stvari „ilegalne“. Nije postojalo jasno pravilo kojim se definisalo koja jedinica smije da nosi neku oznaku i kakve uslove oznaka mora da ispunjava. Uglavnom su oznake nastajale samoinicijativno i u ličnoj režiji. Većina boračkih organizacija ne zna koji broj oznaka jedinica je bio zastupljen na njihovom području niti ih imaju u originalu.

Kažeš da bi zbirku ustupio muzeju otadžbinskog rata. Ako nam je za knjigu trebalo ovoliko vremena i entuzijazam pojedinca, šta i koliko nam treba za muzej?

Na žalost Republika Srpska nema Muzej Odbrambeno-otadžbinskog rata i pošto sam prilično upoznat sa situacijom oko toga, nema ni nekog posebnog interesa od strane naših institucija za to. Zamislite, Banja Luka nema ni dan danas centralni spomenik posvećen stradalim borcima u proteklom ratu! I niko se previše ne uzbuđuje oko toga ni dvadeset godina poslije završetka rata. Zbirka koju ja imam je prilično skromna, ali postoje kolege kolekcionari koji bi zajedno sa mnom ustupili svoje eksponate u jedan ozbiljni tematski muzej koji bi se bavio Odbrambeno-otadžbinskim ratom, jer takve stvari ne treba da budu po mom mišljenju privatne, već trebamo da ih prikupimo i izložimo javno za buduća pokoljenja. No međutim, za sad to nije tako i mi i dalje čekamo neko bolje vrijeme, kada će se naći razumijevanje i za to. Srećom sve više mlaćih ljudi se interesuje za ovu tematiku, pa se nadam da će neko od nas doživjeti da dočeka i osnivanje jednog takvog muzeja.

Šta nam govore naši amblemi, sakupljeni na jednom mjestu? Jesi li saznavao kako su nastajali, ko ih je pravio? Koliko njih poštuje heraldčka pravila i ide u tom pravcu, koliko njih su samonikli?

Naši amblemi su većinom kako sam prije već naveo, samonikli bez nekih posebnih poštovanja heraldičkih pravila. Motivi su raznorazni. Većinom preovladava motiv dvoglavog orla u različitim varijacijama i srpske zastave. Na oznakama možemo vidjeti i motive životinja, vegetacije, geografskih pojmova, likova iz crtanih filmova i predmeta. Srpski amblemi sakupljeni na jednom mjestu govore da je srpska vojska nastala neplanski i da nije bila agresorska, kao što nam pokušavaju nametnuti, jer da je bilo tako ne bi vladala tolika šarolikost u uniformama i oznakama između samih jedinica. Srpski vojnik je branio svoju porodicu i svoj dom.

Amblemi su nastajali u raznoraznim uslovima. Neki su crtani u rovu na listu papira, da bi kasnije pripadnik jedinice otišao i izradio amblem u nekoj firmi koja se bavila tim, ili čak bilo je slučajeva i „kućne radinosti“ gdje bi vjerovatno neke žene koje su se razumjele u izradu goblena preuzele na sebe i izradu amblema u tom stilu, naravno umanjenom kako bi mogao stati na uniformu.

Koja su najzanimljivija imena odreda i drugih formacija? Koliko se često odstupalo od istorijsko epskog elementa prilikom davanja imena (i amblema), a referisalo na pop kulturu?

Od onih čije su oznake zastupljene u knjizi meni interesantna imena su npr: „Pajin“ bataljon, sa oznakom na kojoj se nalazi Paja Patak, ili npr. oznaka izviđačkog voda 5. podrinjske brigade DM čiji inicijali označavaju ime i prezime poznate pjevačice folk muzike Dragane Mirković, mada imamo i bataljone koji su se zvali Gremlini, igd El manijakose itd. Moram priznati da se u većini oznaka ipak išlo na tradicionalne srpske elemente, a manje na neke zapadne.

Nije kraj tvojim aktivnostima, ima još amblema za prikupiti?

U pripremi je knjiga broj dva. U njoj će biti obrađeno novih 250 oznaka kada ih sakupimo, tako da ovom prilikom pozivam i molim sve one koji imaju neke oznake, a nisu u knjizi br. 1 i voljni su da ustupe jedan primjerak originalne oznake sa podacima (autor, vrijeme i mjesto izrade) da nam pomognu oko ovog zahtjevnog projekta.

Izvor: FRONTAL RS

Vezane vijesti:

Bogoslov skuplja ratne oznake – Jadovno 1941.

OTVORENA IZLOŽBA OBILjEŽJA VRS – Jadovno 1941.

PROMOCIJA KNjIGE „RATNE OZNAKE SRBA 1991 – 1995 …