Život u selu sveo se na kuću i dvorište koje čuvaju šarplaninci. Niko od starijih mještana gotovo da ne izlazi niti idu u posjete…
Priredio: Neđeljko ZEJAK
Beznađe i strah, ne toliko od smrti, koliko od batina, okovali su Srbe iz sela Paralova u opštini Novo Brdo, udaljenom nekoliko kilometara od glavnog puta koji Gračanicu povezuje sa Gnjilanom.
U selu je od 1.000 stanovnika, koliko ih je živjelo do 1999. godine, ostalo 150 mještana nastanjenih u pedesetak kuća u mahalama udaljenim po pet-šest kilometara.
Strah i beznađe dodatno unosi kosovska policija, koja sarađuje sa Albancima nasilnicima, pa oni po odlasku patrole nastavljaju da terorišu preostale mještane, mahom starije ljude.
Slučaj Petre Stojković (74) potvrda je bezvlašća i samovolje Albanaca, pošto ova starica, iako je pretučena, mora da plati kaznu od 50 evra ili da ode u trodnevni zatvor jer je, istjerujući ovce iz vrta u kojem je zasadila korijen paprike, „narušila javni red i mir“.
Prije dvije godine, kaže ona Srni, bivši prijatelj njenog supruga – Albanac iz susjednog zaseoka čije ime iz straha ne smije da pomene, pustio je stado ovaca i krava u njeno dvorište i vrt površine desetak metara kvadratnih.
Uzela je štap bez kojeg ne može ni da se kreće i pokušala da istjera stoku. U tom trenutku nasilnik, vršnjak njenih sinova, pritrčao je i debelim štapom udario je po nogama. Zatim joj je zaprijetio da će je zaklati i da će joj obje noge polomiti.
U vrtu je kasnije našao sin Dragan, zaposlen kao medicinski tehničar u lokalnoj srpskoj ambulanti.
„Policija me strpala u automobil i odvezla do lekara u Gnjilane. Konstatovali su da sam zadobila teške telesne povrede.
Pokrenuli su istragu i podneli krivičnu prijavu protiv nasilnika“, kaže baka Petra i priznaje da to što joj se desilo nije ništa u poređenju sa naredbom da mora u zatvor.
Početkom ove godine sudija za prekršaje iz Gnjilana, umjesto da izrekne presudu nasilniku, kaznio je ovu staricu sa 50 evra ili trodnevnim zatvorom.
Ona kaže da neće platiti kaznu i da će prije ići u zatvor jer nije nikog napala, već je branila sopstveni prag. Sina Dragana zaklela je da ni u kom slučaju ne plaća namet nasilnicima.
Dragan kaže da njegova porodica posjeduje skoro 20 hektara njiva, livada i šuma.
„Život u selu sveo se na kuću i dvorište koje čuvaju šarplaninci. Niko od starijih mještana gotovo da ne izlazi, niti ide u posjete“, kaže Dragan.
Strah sprečava i odlazak do lokalne ambulante udaljene dva do tri kilometra jer ih nasilnici presreću, puštaju pse i prijete klanjem.
Pored ambulante nalazi se i mjesna osmogodišnja škola koju pohađa devetoro srpske djece. Do škole i nazad prevoze ih roditelji i ne puštaju ih ni za trenutak same ni u kućnom, ni u školskom dvorištu.
Nastavnik Stojadin Pavić kaže da je Paralovo zaboravljeno srpsko selo koje odumire i u kojem se za neku godinu dimnjaci neće dimiti.
„Za propast našeg sela nisu krivi samo Albanci, već i naši funkcioneri, kako u srpskim, tako i u albanskim institucijama.
Albanci otimanjem srpske zemlje i progonom Srba stiču imovinu o kojoj su sanjali, dok Srbi sedenjem na stolicama države Srbije i navodne `države` Kosovo ostvaruju dupla primanja i enormno visoke plate“, kaže Pavić.
Kao dokaz totalne nebrige, on navodi da Paralovo od 1999. godine nije posjetio nijedan srpski zvaničnik.
Vezane vijesti:
Selo koje obilaze samo ubice i mešetari
Vučitrn: Bombom na prodavnicu u kojoj se okupljaju Srbi