Odavno nema Ćopića, pa ni najvećeg dijela njegovog opjevanog Podgrmeča,  ali on je trajno ostao zapamćen u Ćopićevom djelu, a to znači vječno. 

Pozdravni govor prof. dr Mirjane Stojisavljević na ovogodišnjim „Ćopićevim stazama djetinjstva“ održanim u Hašanima 12. oktobra 2025. godine.

Poštovane dame i gospodo, ćopićevci i ćopićevke,   načelniče Opštine Krupa na Uni,  gospodine Gojko Kličkoviću, zamjeniče načelnika, gospodine Miroslave Radakoviću, dragi pjesnici, učesnici poetskog časa u čast našega Branka Ćopića, poštovani dobitniče ovogodišnje nagrade „Blagodarje“, predstavniče novoosnovane Biblioteke „Branko Ćopić“ iz Velike Popine, Đorđe Stojisavljeviću,   dragi đaci i nastavnici osnovnih škola koje nose ime velikog pisca, i iznad svega, dragi dobitnici nagrada za literarni rad sa temom Ježeve kućice;

Potom, dragi gosti naših suorganizatora, Opštine Krupa na Uni, na koncu, i poštovani majstori koji ste gradili ovo lijepo zdanje, naše Pozorište Ježeva  kućica od 160 kvadratnih metara koje danas predajemo našim Hašanima, kao zadužbinu prof. dr Mirjane Stojisavljević, predsjednika Fondacije „Branko Ćopić“  i njene kćerke Ane, da služi svojoj svrsi, afirmaciji lika i djela našeg neprolaznog književnog velikana Branka Ćopića.

Pozdravljam sve vas koji ste dobrodošli na ovogodišnju republičku književnu  manifestaciju   „Ćopićeve staze djetinjstva“, obnovljenu  1996. godine u piščevim rodnim Hašanima  da traje  dok je god našeg  Podgrmeča.  Pomenimo se svi skupa da se ove godine navršava 110 godina od rođenja Branka Ćopića,  a 55 godina od objavljivanja piščeve nenadmašne zbirke „Bašta sljezove boje.
          Sve vas ovdje prisutne najsrdačnije pozdravljam u ime Fondacije „Branko Ćopić“  kao rođena   Hašanka koja sam  u srcu  uvijek nosila ovo mjesto   koje je za Branka bilo njegova Jasna Poljana, zavičaj ovog našeg najboljeg sina koji prema sopstvenim riječima „nije bio rođen da puzi“ i koji „nikad nije pristao da bude književnik bez kičme, bez dostojanstva i savjesti“.  

Stigla je još jedna mlaka miholjska jesen u piščevo rodno selo, `tiho i daleko`, koje se nalazi na samom zapadnom kraju naše Republike Srpske. Tačnije, njene granice međi upravo Ćopićeva obnovljena rodna kuća,  svjedočeći da još nije iskovana saba koja može da siječe njegove mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone. Upravo do Ćopića kuća stigao je bio vrli novi svijet u svom krstaškom pohodu na Istok, starim putevima Napoleona i Hitlera, i nekom višom silom stao pred ovom baštom sljezove boje. Ćošićeva spomen-kuđa pokazala se kao svojevrsni kamen međaš koji nam posvjedočuje da se upravo tu okončao sudar civilizacija: zapadne, koja je odavno izgubila svoj hrišćanski karakter i naše istočnopravoslavne, koja ima istorijsku misiju da donese svjetlost Božiju cijelom svijetu.

Na rubovima Ćopića oranica, šuma i pašnjaka, duž doline rječice Japre, koja međi granicu do koje se prostire bašta sljezove boje, krivuda linija razdvajanja civilizacije zapadnog nadčovjeka i istočnopravoslavnog svečovjeka, tog svetosavskog Bogočovjeka, kako ga je imenovao naš  Nikolaj Velimirović.

Ćopići slave Svetog Kirjaka Otšelnika, krsnu slavu u narodu poznatu kao Miholjdan, pa može biti da su upravo zahvaljujući Svečevom neposrednom zastupništu pred Gospodom, Hašani, makar i poharani, poslije Dejtona bili vraćeni u sastav Republike Srpske. Nemali ulog u tome činu imala je upravo Ćopićeva eponimska «bašta sljezove boje» u koju su u ovom posljednjem ratnom vihoru još jednom banuli dani crvenog sljeza.  

Naš neumrli Brančilo, od čijeg rođea je prošlo već 110 godina, se nemalo puta pominjao svoje krsne slave, Miholjdana, kao u osnovi duboko vjerujući čovjek o čemu svjedoči i podatak da je hodočastio u Svetu zemlju i u Jerusalimu se poklonio Crkvi Hristovog groba i Hristovog Vaskrsenja, a potom obišao i Hilandar gdje se i ispovjedio. Šta je tražio na Hristovom grobu u Jerusalimu, pitao se Borislav Mihajlović Mihiz, na šta odgovor možemo da nađemo u njegovoj Bašti sljezove boje koja je sva osijana danima miholjskog ljeta i njegove krsne slave.  Evo smo konačno dočekali da imamo gdje da obavimo i ovu manifestaciju i sam slavski obred u čast Miholjdana i tih „Petrakovih dana“ u ranu jesen koji su uvijek bili praznični, sjajni i puni šapata i umjeli našeg Brančila  da  tako povuku i ošamute da ne bi znao kud bih prije; kroz kukuruze, niz potok, uz brijeg.

Otkad sam preuzela ovu manifestaciju ona  me je neprestano opominjala   da osmislim način i mjesto gdje će se moći prekladno održavati , ali ne samo jedan dan u godini, za Miholjdan već da se tokom cijele godine  provode zadaci zadužbine, a to je proslavljanje lika i djela velikog pisca.

U Hašanima održana manifestacija „Ćopićevim stazama djetinjstva“ (VIDEO)

Evo tog sretnog dana da konačno mogu da podijelim sa svima vama, dragim našim slavarima, neizmjernu sreću što mogu da govorim pod svodom ovoga pozorišta nazvanog Ježeva kućica. Izgradile smo ga skupa, moja kćerka Ana Vlaisavljević, režiser i filmolog sa bečkog univerziteta i ja kao predsjednica Fondacije  i evo ga danas darujemo našem milom zavičaju, rodnim Hašanima, da bude mjesto gdje će se neprestano moći da čuje za našega velikana.

Odavno nema Ćopića, pa ni najvećeg dijela njegovog opjevanog Podgrmeča,  ali on je trajno ostao zapamćen u Ćopićevom djelu, a to znači vječno.  Njegovo djelo je ukrovljeno, na najlješi način i ovim graditeljskim podvigom  svjedočeći da na rešetu vremena ostaje samo veliki pisac, dok je sve ostalo  prolazno.  

Ćopićevo stvaralaštvo, prozračno, lako, humoristično, a ispod toga znatno dublje, složenije,  nesamjerljivo je veće od svih nas koji smo samo prolazni gosti na ovom komadu zemlje medvjeda i leptirova u koju će uvijek da svraćaju djeca, ti najvjerniji Brankovi čitaoci, koji se ne prestaju da  poistovjećuju sa junacima iz Ćopićevih djela,   o čemu svjedoči i  ovogodišnji odziv na nagradni konkurs koji smo raspisali povodom poeme Ježeva kućica.

Najmili moji gosti,  još jednom veliko hvala svima vama  što ste se odazvali na naš poziv da proslavimo miholjdanske svečanosti u čast našega Branka Ćopića u njegovim i našim rodnim Hašanima podno Oca Grmeča.

---

Priredila redakcija UG Jadovno 1941. Banja Luka