Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić.

Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu.

Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože teroriste, što su i bili.

Tek 1990. godine donijeta je presuda u kojoj je država kriva za sve što je uradila, krivci naravno nikad nisu pronađeni a odšteta koja je isto obećana nikad nije isplaćena.

Jedan od najvećih srpskih modernih umjetnika, Mića Popović je naslikao omaž koji je ujedno bio i protest i prikaz surove realnosti u kojoj su Srbi živjeli, između svakodnevnog šiptarskog terorizma i komunističke diktature. Da li bi naši „poznati“ umjetnici danas ovako nešto uradili?

Ne, jer prije svega nemaju mozga niti hrabrosti. Jednostavno ne posjeduju te intelektualne i duhovne kapacitete. Naši umjetnici danas služe kao produžena ruka globalista, američkih i britanskih ambasada, EU politika. Njih Kosovo i Metohija ne zanima, njima je patnja našeg naroda i dubina naše kulture teret. kojeg bi oni najradije, odbacili dok se takmiče ko će više da izgleda kao zapadni Evropejac.

Rado prave radove u kojima pominju migrante iz pustinjare neke ili neka post-konfliktna „pomirenja“, koja se naravno sadrže iz toga da su Srbi krivci za sve što se ikad desilo, dok se evo i dan danas na Kosovu i Metohiji dešavaju napadi na Srbe.

Od 1985. pa do 2020. godine traje šiptarsko divljanje. Organizuju predavanja na kojima dovode Anglosaksonce koji su nas bombardovali i susjede koji su nas napadali da nam predaju o našoj kulturi, da nas uče, da oni nas obrazuju! Da nam prave „kulturne“ događaje i performanse, a mi da ćutimo i slušamo.

O sceni i umjetnicima u Republici Srpskoj i BiH neću ni da pričam, jer mi se od nje tek povraća. Srbi se i dalje nabijaju na kolac, a naši umjetnici taj kolac drže zajedno sa ostalima.

Izvor: FRONTAL

Vezani prilozi:

Trideset pet godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića …

Đorđe Martinović — Vikipedija

Na vest o smrti kosovskog mučenika Đorđa Martinovića (1928 …

Patrijarh Irinej uručio Orden Svetog Save Miloradu Bajiću …

POLAKO POČINjU DA PRIPAJAJU DIJELOVE CRNE GORE …

Potomci Đorđa Martinovića: Naš deda je simbol srpskog stradanja

ZATAŠKAVANI ZLOČIN RASPEĆA – DAN VETERANA – VIDOVDAN