Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
SpanishTe 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić.
Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu.
Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože teroriste, što su i bili.
Tek 1990. godine donijeta je presuda u kojoj je država kriva za sve što je uradila, krivci naravno nikad nisu pronađeni a odšteta koja je isto obećana nikad nije isplaćena.
Jedan od najvećih srpskih modernih umjetnika, Mića Popović je naslikao omaž koji je ujedno bio i protest i prikaz surove realnosti u kojoj su Srbi živjeli, između svakodnevnog šiptarskog terorizma i komunističke diktature. Da li bi naši „poznati“ umjetnici danas ovako nešto uradili?
Ne, jer prije svega nemaju mozga niti hrabrosti. Jednostavno ne posjeduju te intelektualne i duhovne kapacitete. Naši umjetnici danas služe kao produžena ruka globalista, američkih i britanskih ambasada, EU politika. Njih Kosovo i Metohija ne zanima, njima je patnja našeg naroda i dubina naše kulture teret. kojeg bi oni najradije, odbacili dok se takmiče ko će više da izgleda kao zapadni Evropejac.
Rado prave radove u kojima pominju migrante iz pustinjare neke ili neka post-konfliktna „pomirenja“, koja se naravno sadrže iz toga da su Srbi krivci za sve što se ikad desilo, dok se evo i dan danas na Kosovu i Metohiji dešavaju napadi na Srbe.
Od 1985. pa do 2020. godine traje šiptarsko divljanje. Organizuju predavanja na kojima dovode Anglosaksonce koji su nas bombardovali i susjede koji su nas napadali da nam predaju o našoj kulturi, da nas uče, da oni nas obrazuju! Da nam prave „kulturne“ događaje i performanse, a mi da ćutimo i slušamo.
O sceni i umjetnicima u Republici Srpskoj i BiH neću ni da pričam, jer mi se od nje tek povraća. Srbi se i dalje nabijaju na kolac, a naši umjetnici taj kolac drže zajedno sa ostalima.
Izvor: FRONTAL
Vezani prilozi:
Trideset pet godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića …
Na vest o smrti kosovskog mučenika Đorđa Martinovića (1928 …
Patrijarh Irinej uručio Orden Svetog Save Miloradu Bajiću …
POLAKO POČINjU DA PRIPAJAJU DIJELOVE CRNE GORE …
Potomci Đorđa Martinovića: Naš deda je simbol srpskog stradanja
