Pogled na Beri i Lješkopolje sa mjesta gdje je u Krusima ubijen i spaljen Mahmut-paša
Kad je shvatio da ne može umaći goniocima, paša je počeo da vadi iz džepa dukate i baca ih po putu iza sebe, nadajući se da će ih tako prevariti i umaći im…
Do sudara dvije do istrebljenja zakrvljene vojske došlo je 3. oktobra 1796. godine u Krusima, selu iznad lješkopoljske ravnice. Crnogorci su zaposjeli okolne visove Busovnik, Kecan, Varin vrh, Pješivac i druge, a Turci su nastupali uz kamenite padine prema Krusima, očigledno uvjereni da će se njihovi protivnici razbježati kad vide kakva sila ide na njih.
Crnogorci su im, međutim, priredili veliko iznenađenje. Sačekali su da im Turci dobro priđu, a onda, pošto su iz svojih kremenjača ispalili po taj jedan pripremljeni fišek, na mravinjak turske vojske koja je uz alak i talambase gamizala prema njihovim položajima otisnuli su na njih ogromne pripremljene stijene koje su im do tog časa služile kao grudobrani. Potom su uz gromoglasne pokliče sa isukanim noževima krenuli na juriš. To je izazvalo veliku pometnju među Turcima, koji su se dali u bježaniju prema ravnici.
– Ovdje do danas živi priča da je Mahmut-paša, koji je izgleda bio dopro do sred sela, među poslednjima krenuo da se povlači – kazuje Drago Mišković, jedan od ponajstarijih stanovnika Krusa. – Jedno vrijeme je bježao na konju ovim sokakom dolje put Bera, a kad je opazio zlu priliku da je nekoliko crnogorskih mladića krenulo za njim i da im ne može umaći, počeo je da vadi iz džepova po nekoliko dukata i baca ih po putu iza sebe nadajući se, valjda, da bi se mladići oko toga mogli zabaviti dok pokupe zlatnike i da bi on to mogao iskoristiti i umaći im. Nova nevolja ga je stigla kad mu je konj ranjen i kad je morao da nastavi pješke jer je izgleda bio gojazan čovjek, a već i u zrelijim godinama, i nije mogao umaći lakcima. U jednom trenutku je pokušao da se posluži i lukavstvom: dok su se njegovi gonioci zaista za trenutak zaustavili zbog dukata, on je skrenuo u stranu i krijući se pored jednog zida – eto ga i danas stoji – krenuo uz blagu uzbrdicu, sasvim suprotno od svoje vojske koja je bježala dolje put Beri i lješkopoljske ravnice. Jedan od mladića, kažu da se zvao Bogdan Vukov Nikolić iz njeguškog sela Zalaz, ipak je opazio pašu, sustigao ga gore na ćuviku i tu ga ubio, ali mu nije odmah odsjekao glavu, jer očigledno nije ni znao da je to Mahmut-paša. Tek kad se vratio ovdje u selo i kad je vidio kako ostali donose odsječene turske glave i bacaju ih pred Svetog Petra, koji je, nakon boja, sjedio ovdje ispred crkve – evo i danas čuvamo taj kamen na kojem je sjedio – Bogdan se pohvalio da je i on ubio, vjerovatno nekog bogatog Turčina koji je imao pune džepove zlatnika. Poslali su ga da donese glavu ubijenog, ali tek kad su doveli pašinog slugu, koji je bio zarobljen, saznali su da je to glava Mahmuta vezira – prepoznao ga sluga po zubima, u gornjoj vilici su mu nedostajala dva zuba…
– Glava ovog turskog silnika i zulumćara se i danas čuva na Cetinju u jednom drvenom kovčežiću u staroj biblioteci Cetinjskog manastira – kaže istoričar Predrag Vukić. – Sveti Petar Cetinjski, iako je u ovim bojevima sa Mahmutom vezirom i sam zadobio dvije rane, nije, ipak dozvolio da se Bušatlijina glava skrnavi već ga je ispoštovao kao potomka loze Crnojevića (posmrtna maska, gipsani odlivak glave Mahmut-paše Bušatlije čuva se u cetinjskom muzeju, prim, B.S).
Piše: Budo Simonović
Sjutra: PAŠINA GLAVA UZ ĆIVOT SVECA
Izvor: Dan
Vezane vijesti:
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju I
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju II
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju III
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju IV
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju V
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju VI
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju VII
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju VIII
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju IX
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju X
Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju XII