Nazor skriva srpske žrtve

„NAUČNO“ POLITIKANSTVO

Svoj prilog netransparentnosti podataka o ratnim žrtvama i zločincima na relaciji
Hrvatska – Srbija, što je sada vrlo aktualno, dao je i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata koji je izradio popis žrtava rata, ravnatelj Ante Nazor odgađa njegovo objavljivanje zbog protutužbe Srbije u Hagu

Ta je znanstvena institucija u pet godina istraživanja prikupila najpotpuniju bazu podataka o srpskim žrtvama rata u Krajini, što je poslužilo kao korisna osnova za više istraživanja, pa i za ono o ljudskim gubicima od 1991. do 1995. To je sve pohvalno, no objavljivanje popisa žrtava odgađa se zbog političkih kalkulacija. Naime, arhivist Centra Slaven Ružić na nedavnom je zagrebačkom skupu o žrtvama izjavio da je objavljivanje popisa bilo planirano već početkom 2010. godine, ali je odgođeno do daljnjeg zbog podizanja protutužbe Srbije protiv Hrvatske na Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

– Brojke nisu tajna i mogu se objavljivati, ali će se popisi na kojim radimo temeljito provjeriti prije puštanja u javnost, što smo odgodili zbog protutužbe Srbije – potvrdio nam je ovu informaciju i ravnatelj Centra Ante Nazor, dodajući da se s objavljivanjem ne žuri i da se nenamjernim greškama ne bi povrijedili osjećaji obitelji žrtava.

– Kada se imena nađu u javnosti, njihove obitelji su jako povrijeđene ako vide da je nešto krivo. Planirali smo da imena stavimo na web radi provjere, ali kako su slijedile nove okolnosti, odnosno protutužba u kojoj se nalazi i popis Save Štrpca, jasno je da ne možemo dati popis u javnost kako druga strana prije sudske rasprave ne bi dobila mogućnost da to provjeri – kaže Nazor. Na pitanje bi li Centar kao znanstvena ustanova trebao biti izvan priča o tužbama i protutužbama za genocid, Nazor kaže:

– Mi smo i znanstvena i državna ustanova i ne mogu biti transparentniji nego što jesam. Ako nekog zanima neko određeno ime, mi ćemo mu omogućiti uvid, a uskoro ćemo izići s novim brojkama o gubicima.

Centar nije usamljen u tom stavu, jer ni državna Uprava za zatočene i nestale, isto zbog sudskog procesa u Hagu, ne izlazi s imenima žrtava, no ona ne pretendira na status znanstvene ustanove.

– Meni se čini da je od podataka puno važnije ustanovljenje imena počinitelja i žrtava. U statističkom smislu, podaci se čine irelevantnima i više-manje podobnim materijalom za kolektivistička prepucavanja, što meni osobno nije naročito interesantno. Aktualna situacija zapravo je razlog da obje strane iziđu s imenima, što se ne bi smjelo vezati uz političku situaciju ili obostrane tužbe – komentira profesor filozofije Žarko Puhovski, kojemu je dvojben status Centra kao znanstvene ustanove.

– Po mom sudu, to nije znanstvena ustanova jer ima samo jednog doktora znanosti (Nazora), koji je usto veoma ponosan što je sudjelovao u ratu na jednoj strani. To po definiciji poništava shvaćanje znanstvene objektivnosti, koja mi se čini nužnom za taj posao – kaže Puhovski.

Komentirajući ovu konspiraciju naučne institucije, Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, kaže da državna tijela, i pravosudna i znanstvena, trebaju prije svega tragati za istinom.

– To nije jednostavno čak i kada imate najbolju namjeru, jer to nisu matematički dokazi, nego podaci i svjedočenja dani nakon niza godina, kada su se materijalni dokazi već izgubili ili su uništeni. Teško je doći do istine i s najboljom namjerom, a kamoli kada kalkulirate. Za Hrvatsku je korisno da ima nepristrano pravosuđe i ustanove koje se neće osvrtati na političke razloge, već se potruditi da se nakon 15 ili 19 godina zadovolji pravda i otkrije istina o stradalima – kaže Pusić.

Nenad Jovanović

Izvor: SRPSKO NARODNO VIJEĆE