arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

Otac mu je poginuo na Crvenim stjenama. Nije ga Mujica ni upamtio i sve što mu majka ima je on, mali Mujica. A i njega je dobila u poznim godinama i čuva ga kao oči u glavi. U ljeto te 1994. bilo neko duže primirje. Sigurno dva mjeseca nije bilo neke žestoke pucnjave. A narod se potpuno opustio i zaboravio na rat. Niko nije pazio gdje se kreće i gdje boravi. Mi smo te periode maksimalno koristili i masa nas bi se iskupila u parku. Šutali bi lopte, razmjenjivali bi video kasete, muvali curice. Žene su sjedile ispred zgrada. Mala djeca su trčkarala. Dan ko i svaki drugi, u zadnja

Drago Pilsel: Put do Argentine i sreće omogućio mi je moj drug, zapravo moj brat Porfirije, patrijarh srpski

Ja, unuk jednog ustaše i jednog gestapovca, sin jednog od Pavelićevih ”momaka” u Buenos Airesu, jer odbacih ustaštvo i prigrlih antifašizam, u Argentini, malo kao vodič, malo kao prevoditelj, malo kao neformalni savjetnik Srbina na čelu SPC. Izvor: Autograf.hr/Snimak ekrana Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva Kao što sam najavio prošli tjedan, pišući iz Resistencije, pokrajina Chaco, gdje sam stigao u pratnji patrijarha Porfirija koji je u Argentini boravio u pastoralnoj posjeti od 2. do 10. studenoga (malo kasnije o tomu), ovu kolumnu pišem iz Patagonije, toponim mojeg djetinjstva i rane mladosti, gdje mi žive sestra, njeno peto dijete, sestrična i njena obitelj (koje sada obilazim), iz

Mika Bundalo – Brigita Knežević

Svjedočanstvo da u bezumlju rata i velikog stradanja, postoje ljudi koji su pružili ruku stradalnicima i spašavali njihove živote iako su bili Srbi. Brigita je rođena 25. aprila 1940. godine u selu Mirkovci kod Kozarske (Bosanske) Dubice u porodici Bundalo. Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru u ljeto 1942. godine s porodicom je dospjela u logor Staru Gradišku gdje je zajedno s brojnom djecom nasilno odvojena od njihovih roditelja. Zahvaljujući Diani Budisavljević i njezinim saradnicima spašena je iz logora i odvedena u zagrebački Zavod za gluhonijeme. Ondje ju je posvojila porodica Fistrić koja joj je dala ime Brigita. Istinu o svom pravom porijeklu Brigita Fistrić je saznala puno godina nakon

MOLBA VLADICI NIKODIMU I SINODU SPC: Parohijani hrama sv. Nikole u Bratiškovcima mole da se ne komercijalizuju crkvene prostorije

880 parohijana crkve Svetog Nikole u Bratiškovcima, sela koje se nalazi sedam kilometara sjeverno od Skradina u Šibensko-kninskoj županiji, uputilo je 27. septembra 2023. godine pismo dalmatinskom vladici Nikodimu sa molbom da se prostorije koje su tik pored hrama ne izdaju u zakup i da se ne vrši njihova prenamjena u vinariju ili neke druge komercijalne svrhe. Ukoliko se to desi, parohijani će ostati bez jedinog mjesta u kome se nakon vjerskih obreda okupljaju i druže. Naime, lokalna samouprava je prethodno nekadašnji omladinski dom i školu pretvorila u centar za rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama. Uznemirenost parohijana je još veća nakon nezvaničnog saznanja da je nekadašnja crkvena kuća (dom u

Srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat izazvala „srpsko-crnogorska agresija JNA“ – VIDEO

Tzv. hrvatski branitelji traže da srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat devedesetih godina izazvala „srpsko-crnogorska agresija JNA“. U zemljama regiona deca se uče da su Srbi krivci za sva zla devedesetih godina, postavlja se pitanje da li se time utire put ka nekom novom ratu? „U Hrvatskoj se za nacionalne manjine nastava izvodi na osnovu tri programa, tri modela bolje rečeno. Model A podrazumeva da se izvodi kompletna nastava na srpskom jeziku i na pismu, po udžbenicima države matice. Po modelu B društveni predmeti se izvode na jeziku nacionalnih manjina, a prirodni na hrvatskom jeziku. I model C gde imate program uglavnom na hrvatskom jeziku, a imaju dva

ILI-ILI I POSLE TOGA – Ubijanje Svetih Srpskih Novomučenika Jasenovačkih

Pola veka smo živeli u društvu gde je bilo nemoralno, i nedopustivo, da se stravični izlivi nečoveštva, na čijem vrhu je bio Jasenovac, nipodaštavaju i banalizuju. Bilo je „i stida i srama“. Raspad ljudskog stava prema zločinima iz Drugog svetskog rata i Jasenovcu, podsetimo, postaje preovlađujuća društvena činjenica pojavom knjige Bespuća povijesne zbiljnosti Franje Tuđmana (1989/1990). Otad se to širi kao kancer. Ne zna se zašto se ovo radi s Jasenovcem, ali ubrzo će se znati, priča mi čovek koji poznaje aktere. Pa i centarfora – episkopa Jovana (Ćulibrka). Od svih antisrpskih procesa koji se kao ubrizgani otrov šire kroz srpsko biće demontaža Jasenovca je najbezobzirnije ranjavanje. Tako se ovih

Ćulibrku i Ristiću bliže Jasenovac od Gardoša i Bežanije

Nakon nedavne posjete stotinu beogradskih i zemunskih gimnazijalaca Jasenovcu ali ne i Donjoj Gradini u režiji Muzeja žrtava genocida, postavlja se pitanje zašto do sada slična studijska posjeta nije organizovana nad masovnim grobnicama na zemunskom groblju Gardoš i Belanovačkoj rupi na Bežanijskoj kosi. Prilog koji slijedi, objavljen je prošle godine ali ga smatramo aktuelnim i danas. Ko i zašto učenicima u Srbiji krije istinu o stradanju Srba u logoru Zemun? Neko bi to prepoznao kao čin autošovizma, neko kao manifestaciju duha samoporicanja ili antisrbizma ali je neupitno da je riječ o činu vređanja žrtava i njihovih potomaka. Piše: Dušan J. Bastašić U dnevnom izdanju novina kao i na portalu kompanije

Bojan Vegara: Vi pišite vaše lažljive istorije, kome god hoćete, samo nama nemojte, mi znamo kako cvilite

Prvi smo na čitavom svijetu pobjedili pomahnitalu zvijer sa zapada, te stvorili Republiku Srpsku. Uložili su milijarde u oružje i opremu, ali i u filmove i marketing, da bi stvorili priču o nekoj njihovoj nepobjedivosti. Marinci, Legija stranaca, te ostali kurci palci, koji se nikad ne predaju i sve pobjeđuju. A onda ih jedan mali narod i jedan hrabar General ponize u velikom stilu i prvi na ovom svijetu pobjede tu moćnu NATO alijansu i domaće avlijanere. Tukli smo se sa onom hordom od Boga otpalih Srba i njihovom novom braćom džihad ratnicima. Tukli se čitave četiri godine, a posebno te 1995 godine. Tog ljeta na Sarajvskom ratištu, gorilo je

Jasenovac na izborima: Ko poriče genocid nad Srbima u NDH

Najnoviji događaji nedvosmisleno su potvrdili ono što se do sada naslućivalo: iza kampanje smanjivanja broja srpskih žrtava logora smrti Jasenovac, odnosno poricanja genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stoje, kao lokalni izvršioci šireg poduhvata, Vlada republike Srbije, njena premijerka Ana Brnabić i predsednik republike Aleksandar Vučić. Važno je da tu činjenicu uočimo i istaknemo. Piše: Miloš Ković Kada su početkom septembra 2021. najveći srpski mediji – RTS, Politika, Tanjug i drugi – po prvi put, u sistematski vođenoj kampanji počeli da, slično hrvatskim medijima, umanjuju broj žrtava Jasenovca, uz pozivanje na istraživanja beogradskog Muzeja žrtava genocida i hrvatskih istoričara, protestnim pismom oglasili su se gotovo svi univerzitetski profesori koji predaju istoriju srpskog naroda

Obogaćivanje i objektivizacija znanja o Jasenovcu u režiji Muzeja žrtava genocida

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, ne samo da nije lako objasniti, nego se može nazvati ozbiljnim grijehom prema žrtvama. Piše: Dušan J. Bastašić Posljednjih dana, mediji su bili preplavljeni najavama a sada i vijestima kako je Muzej žrtava genocida 26. oktobra ove godine, realizovao prvi studijski boravak grupe od stotinu učenika i nastavnika Osme beogradske gimnazije i Zemunske gimnazije u Jasenovcu i Pakracu počev od 1995. godine, odnosno od okončanja oružanih sukoba na kako kažu, području savremene Republike Hrvatske. Navodi se kako su učenici posjetili najmonstruoznije i najbrutalnije gubilište pripadnika svog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ne komentarišući uobičajeno

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i „dirati“ mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol „smestio“ daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

Pražić Đorđe

Đorđe Pražić: Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu avgust – decembar 1991.

Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu  avgust – decembar 1991. 1.BAČIĆ NIKOLA (v), 2. BAJIĆ MANE 1925, 3.BANjEGLAV Miloša TODOR 1950,  4. BARAĆ Ilije DANICA 21.03.1923, 5. BARAĆ Miće RADOVAN rođ. 01.06.1951, 6. BASARIĆ Jove DUŠAN 18.10.1945 (v), 7. BASARIĆ Đure DUŠAN 25.04.1930 (v), 8. BEGIĆ ANKICA, 9. BJEGOVIĆ Jovana ĐURAĐ 14.07.1931, 10. BOGIĆ Miloša JOVO 1935, 11. BOGIĆ Ilije JOVO 1946, 12. BOGIĆ RADE, 13. BOŽOVIĆ Milene ĐORĐE 16.09.1954. (v), 14. BULj Jove DANE 17.02.1937, 15. BUNČIĆ SLAVKO 1947, 16. BURSAĆ ANICA 1920, 17. CICOVIĆ Branka JOVO 07.07.1949. (v), 18. ČUBELIĆ Ante MILE 1941, 19. ČUBRILO Nikole BOGDAN 1927, 20. ĆOPIĆ PAJO 1935, 21. DELIĆ Đure

Prof. dr Svetozar Livada: Ne znam da li sanjam, da li se budim, ili doista ludim, ali znam da nemam zavičaja

Moj zavičaj i ja živjeli smo dugo kao ranjene zvijeri. Međutim, ja još vegetiram – društveno mrtav, biološki živ, na kraju puta. Primišlje – moj zavičaj, kojeg mi oduzeše, oteše – bi ubijeno istog dana kad ubiše cijelu Krajinu, kolovoza mjeseca 1995. godine. To zovu oslobođenjem. Ja oslobođenje krajeva od ljudi razumijem kao historijski poraz – zločin. Tim više što nisu samo pobijeni i prognani ljudi nego su razoreni svi njihovi antropogeni sadržaji i znamenja, da je tu nekada davno i skoro živio mukotrpno obični seljački svijet. Uskoro će uslijediti prenominacija toponima upisanih u sve geografske karte i historijske sadržaje. Neki već pola  milenija, a  neki stoljećima. Onomastika je već dobrano zatrta. U mojoj osobnoj karti ne piše da

OVDE POČIVA NIKOLA JOVIĆ – ALI ŽIVI KROZ MENE 

Hajde da, nadam se, makar danas, jednom za svagda, dam odgovor na brojna, sama po sebi besmislena, tendenciozna pitanja tipa: „A što ti voliš Rusiju? A šta ti imaš sa Rusima? Kakve veze imaju Srbija i Rusija?“ I to sve na primeru jedne lične, porodične priče i ove slike što je pred vama. Dakle samo ovo što ćete pročitati je dovoljno da zauvek budem neodvojivo vezan za Rusiju i Ruse.  Kao što vidite, na ovom nadgrobnom spomeniku, kamenom krstu, piše da tu počiva Nikola Jović – Udovičić (drugo prezime kao dodatak i znak raspoznavanja među rođacima i granama istog prezimena).  Taj čovek je bio moj čukundeda i imenjak. Mi smo

Šest puta ranjavan, odbranio koridor, za Republiku Srpsku dao život u 23. godini (VIDEO)

Nova bista na grobu komadanta Boška Perića Peše u selu Ražljevo kod Brčkog otkrivena je na 25. godišnjicu njegove pogibije. Boško Perić Peša rođen je 1971. godine u selu Ražljevo, pod obroncima Majevice, negdje na sredini puta između Brčkog i Bijeljine. Svoje školovanje je započeo u rodnom selu Ražljevo. Bio je primjeran i vrijedan đak. Osnovnu školu je završio 1986. godine poznat kao, već tada, snalažljiv momak, dalje školovanje je nastavio u Sloveniji kod rođaka, u Ljubljani. Živeo je kod jedne od svojih sestara, u tom gradu je upisao elektrotehničku školu, smer telekomunikacije. Srednju školu je završio 1989. godine po završetku školovanja odlazi na služenje vojnog roka u tadašnji Titograd.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.