Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945.

Datum objave: nedelja, 13 decembra, 2020
Veličina slova: A- A+

Đuro Zatezalo: “Sadržajem ove knjige proširenog izdanja nisam imao namjeru optužiti bilo koga za izvršene zločine. Htio sam samo da se i ovako pridružim nevinim žrtvama: majkama, očevima, bakama, djedovima i svim tim žrtvama, neiživljenim dječacima i djevojčicama iz vremena moga tužnog djetinjstva od 1941. – 1945. godine.

Naslovna strana knjige

„…jer žrtve i njene muke u rastajanju sa životom traže u tome istinu…

SADRŽAJ

Predgovor djelu

Uvod

SVJEDOČANSTVA



KORDUN

HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

Dušan Nikšić:
Čupali su nam brkove, kosu, udarali koljem, kundacima i noževima

Mile Milić Abramović:
Dok smo jedni klali i ubijali Srbe, drugi su držali stražu

Eduard Lenčarić:
Ovo je prvi početak masovnog ubijanja srpskog naroda po ustašama na području kotara

Janko Medved:
Ubijali smo Srbe noževima, krampovima, batovima tj. macolama

Marija Šajfar Mimica:
Ivan Šarić je naredio mom suprugu Ivanu Šajfaru da pohapsi sve Srbe muškarce na Veljunu, maja 1941. godine


IVANOVIĆ JARAK – KRNjAK

Ivanović Jarak – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

Nikola Bižić:
Dobro čujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje

Zorka Maćešić:
Ustaše su mučile naše ljude a nas silovale

Ljuban Vukmirović:
Gledao sam ubijanje krampovima, čekićima i noževima


STIJENA ČUKUR – KRNjAK

Borivoj Mihajlović:
Okrenuli su nas licem prema stijeni i pucali nam u leđa


VOJNIĆ

Dušan Šumonja,
Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili

Branko Grbić,
Ondje su ih zlostavljali na bestijalniji način, čupali im nokte, izbijali zube, lomili udove i slične svireposti

Mirko Trkulja,
U jednom skoku izletio sam iz kamiona smrti

Stanka Pavić,
Sakrila sam se između dvije zidane kace


SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942.

Jelena Novaković,
Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.

Ljuba Mihajlović,
Klali su nas u jednom jarku

Đuro Studen,
Dok su još klali, vidio sam njenog sinčića starog pet godina kako se guši u krvi, skače kao kokoš

Anđelija Napijalo,
Nemojte nas, nemojte, mi smo žene djeca

Dragić Napijalo,
Vodite ih u tu dolinu pa ih pobijte

Milica Kovačić,
Gledala sam ustaše – ljude – zvijeri kako noževima kolju

Mila Džodan,
Mrtvo dijete ležalo je na meni

Milka Napijalo,
Uboli su me četiri puta u vrat i jednom u leđa

Milka Radojčić,
Izvukla sam se ispod mrtvih

Dušan Bućan,
Ustaša me zgrabio za kosu i udario nožem u čelo

Nikola Perić,
Primjetili su da sam još živ

Jelena – Jeka Perić,
Nemoj plakati majko

Đuro Klipa,
Bio sam zadnji u redu smrti

Miloš Šimulija,
Ustao sam se ispod mrtvih

Mile Pajić,
Vidio sam iznakažene leševe naših najmilijih

Anđelija Gušić,
Klali su nas u jarku Metelja u Petrovoj Gori maja 1942. godine

Miloš Božić,
Izlaza za nas u iznenadnosti ustaškog dolaska nije bilo

Milan Malešević,
Gledao sam smrt svoje majke

Marko Linta,
Hvatali su muškarce, žene i djecu, klali i ubijali iz pušaka, a kuće pljačkale i palile

Milka Batalo,
Silovale su nas ustaše u našoj pravoslavnoj crkvi u Topuskom

Rade Crevar,
Vukao sam zaklane moje komšije u jamu

IZ DNEVNIKA JEDNOG SLOVENCA
Mi Slovenci smo zakopavali poklane Srbe u Crevarskoj Strani 1941.


USTAŠKI ZLOČIN U PRKOSU I ŠUMI BREZJE KOD LASINjE

Marko Mrvac,
Ubijanje i klanje trajalo je do 1 sat poslije ponoći

Josip Koledić,
Nitko se nije suprotstavio zločinu ustaša nad Srbima u šumi Brezje 21. decembra 1941.


VRGINMOST – TOPUSKO

Stevo Kljajić,
Bio sam živ ispod mrtvih

Dmitar Kljajić i Simo Kljajić,
Najtragičniji dan u našem selu

Matija Bijelić,
Ležao sam pod mrtvima


SLUNj – CETINGRAD
Pokolj pravoslavaca u Slunju (tzv. čišćenje)

Tomo Flanjak,
Prisegao sam kao ustaša 1941. godine

Dragan Perić,
Sutra, kad se pokrste, imat će sva prava kao i Hrvati.

Nikola Višnjić,
Otišlo je iz moga sela 12 ljudi u Slunj na tzv. pokrst, ali se više nikada nisu vratili

Mića Požega,
Ovi ljudi što sam ih ja ubio nisu vikali niti su molili

Joso Puškarić,
Mene je dopalo da ubijem Siminu kćerku Maru i njezinog muža Milića

Pave Stipetić,
Redom smo išli od kuće do kuće i gdje smo god koga uhvatili bilo malo ili veliko mi smo poubijali

Mijo Butina,
Ja sam svojom rukom ubio sedam ljudi

Ivan Skukan,
Tri dana nakon ovoga iz jame su se čuli jauci

Milutin Lovrić,
Vidio sam jamu, srušio ustašu i pobjegao

Marica Obajdin,
Prišla sam njoj, udarila je dva puta motikom po glavi

Mile Mišković,
Djeca su morala gledati kako im ustaše siluju majke pa ih kolju i ubijaju iz pušaka

Ranka Perić Matijević,
Krv moga strica Milana slijevala se po meni

Milan Savić,
Iz puške nisu nikog ubili, samo noževima, sjekirama i batovima

Janko Medved
Mi smo tukli sa sjekirama po glavi tako da je žrtva bila čim prije gotova

Anka Opačić,
Bila sam izbodena nožem i ležala u krvi mrtvih

Draga Mandić,
Mislile su ustaše da su me ubile

Nikola Basara,
Krug oko „mrtvog kola”

Milan Kvočka,
Skočio sam i istrgao ustaši nož

Milan Kulundžija
Tu su ih zatvorili, mučili i poklali u općinskoj štali


MUČILIŠTE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ KLADUŠI I GUBILIŠTE – MASOVNI POKOLj NA MEHINU STANjU

Milić Bošnjak,
Uvečer su ih isprebijane i povezane iz Cetingrada odvezli kamionima na Mehino Stanje kraj Velike Kladuše i tu ih pobili i zakopali

Branko Pajić,
Čuli su se jauci, jecanje izudaranih i nevinih ljudi

Lazo Brkić i Miloš Kovačević,
Najprije su poubijali djecu pred očima majki, a zatim majke

Marko Skukan,
Šuti, ja mogu i tebe zaklati

Čeho Duranović,
Oni koji su do juče bili najbolji prijatelji sa Srbima, sada su najveći koljači i merak im je zaklati i svoga kuma

Mijo Butina,
Tukao sam ih batom u zatiljak glave

Janko Stipetić,
Ja sam ovoga puta ubio 15 ljudi Srba sjekirom udarivši svakog dva puta iza vrata, a zatim ga prevalim nogom u jamu

Nikola Brajdić,
Bosanske ustaše su ih tukle po glavi batovima i po nekoliko udaraca

Mića Bogović,
Zatim sam udario svakoga po dva puta oštricom sjekire po vratu

Ivan Skukan,
Muslimani su nakon završenog posla zatrpavali žrtve

Ahmed Šabić,
Ova sva dolina bila je puna krvi


BEGOVO BRDO

Marko Hrvojević,
Nemoj brate, bog ti davao!

Milica Pekeč-Vranješ,
Sjedila sam sva u krvi na hrpi mrtvih

Dušan Bastaja,
Ustaše u selu. Nešto u meni reče: „Sakrij se, Dušane!”


GORNjE PRIMIŠLjE

Cvijeta Vukelić,
Zaklao mi dvoje djece na rukama

Milka Čubra-Lončar,
Bacile me ustaše živu u bunar

Rafailo Božić,
Ustaše su ih uspjele pohvatati i sve ih noževima izboli i poklali

Sofija Čubra,
Gledala sam kako ustaše kolju moju tetku Sofiju Milanković

Boja Livada,
Nemojte nas klati


TOBOLIĆ

Sava Pjevac,
Rane su bile duboke i velike

Đuka Sekulić,
Borila sam se s koljačem koliko sam mogla

Milija Alinčić,
Ipak, u jednom momentu uspije izvaditi nož i ozlijediti me po rukama i vratu


RAKOVICA

Kata Bosnić Radaković,
Krv je tekla u mlazovima i lijepila kosu

Nikola Konjević,
Do šta smo god došli, palili smo

Petar Magdić,
Ja sam poklane ljude tovario u kola i sav sam bio krvav od poklanih


SADILOVAC

Miloš Dragića Šaša,
Ustaša me ubo u desnu plećku

Zapovjednik oružničkog voda Slunj:
Dio Izvještaja br. 89 od augusta 1941. godine

Adam Gašparović,
Tu sam ga zaklao i rekao da mu majku srpsku

Stevan Radaković,
Gledao sam kako ustaše kolju, siluju i spaljuju žrtve – gledao sam kako su ustaše pred kućom zaklale mog djeda Dmitra

Petar Magdić,
Moj vod sa još jednim vodom ustaša opkolio je Donji Grabovac kod škole, gdje smo pohvatali 50 žena i djece koje smo potukli na poljima

Ivan Pemper,
Doveli smo ih do kuće Dane Rakića i u njegovom dvorištu poklali i poubijali, a zatim kuću i štalu zapalili gdje su žrtve izgorjele

Đuro Vranić,
Najviše sam se bojao noža i mislio kako će to biti kada budu gušu presjecali



BANIJA

GLINA

Jovan D. Obrenović, jerej,
Ubijanje u masi bez suda i presude

Ante Šešerin,
Ustaše su me uhapsile misleći da sam Srbin

Nikola – Nikica Samardžija,
Te noći u gradu nije bilo svjetla da se ne bi vidjelo kako ustaše odvoze Srbe na strijeljanje

Petar Erent,
Kopao sam jame i zakopavao pobijene i poklane glinske Srbe
11., 12. i 13. maja 1941.

Ljuban Vlašić,
Pobjegao sam ustašama iz kamiona u pomrčinu

Ljuban Jednak,
Jedini sam preživio pokolj u glinskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi 1941. godine

Franc Žužek,
U crkvi je bilo neizdrživo, smradno i nečisto

Hilmija Berberović,
Klao sam Srbe u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Glini 29. jula do 3. augusta 1941.


BANSKI GRABOVAC

Budimir Popović i Branko Tadić,
Svaki od dovedenih morao je stati na rub jame, gdje su ga ubijali batovima a neke su postrojavale ustaše u stroj i ubijali iz mitraljeza

Ivan Moškun,
Oni su svi u jami postrijeljani

Dragutin Laboš,
Nikada nije vidio takvih strahota kao tu na Grabovcu što su radile ustaše

Dr. Juraj Perin,
Počeli su tada novi ubodi sa bajonetima, uz psovanje, jauke, vikanja i puškaranja

Bogdan Sužnjević,
Uživale su ustaše u mučenju, silovanju i klanju

Stevan Jekić,
Prisilile nas ustaše da sami sebi iskopamo jame

Lazo Stanojević,
Pobjegao sam s pokolja 31. jula 1941. iz šume Kobiljače

Dragica Stanojević,
Rekle su nam ustaše: „Ništa se ne bojte, samo ponesite prekrsni list”

Stjepan Žugaj,
Naprijed dobrovoljci! Pokoljite sve noževima koji su još živi!


VELIKI GRADAC

Gligorije, Gligo Živković,
„Volite li da vas koljemo noževima ili ubijamo iz pušaka?” pitale su ustaše!

Evica Živković,
„Koga prvog da zakoljemo, djecu ili vas?” – upitale su ustaše moju majku

Ana Jekić,
Klale su nas ustaše u šumici pokraj našega sela


PETRINjA

Stevo Simić,
Tukle su nas ustaše, gazile nogama, čupale kosu i brkove

Branko Jakšić,
Njih šestorica silovali mu kćerku staru 15 godina

Boško Dragić,
Tukle su nas ustaše volovskim žilama i lancima


HR. KOSTAJNICA

Pero Drakulić,
Na putu, koji nas je vodio u tu dolinu smrti naišli smo na gomile pobijenih Srba

Simo Vučković,
Pobjegao sam od smrti s Bajića jama augusta 1941. godine

Dušan Banjac,
Nećete mi vjerovati, ali vam kažem da sam iskreno poželio smrt, a ostao sam živ

Mirko Pajagić i Petar Ognjenović,
Nije ni kokošinjac u selu ostao

Miloš Vicković,
Kada su leš pomaknuli iz njega je ispalo dijete


ŽIVAJA

Mihajlo Kotljarevski, jerej
Mučile su me ustaše govoreći: „Jedi vlaški skote, svetu zemlju hrvatsku”


SUNjA

Ilija Grbić,
Žene i djecu koji su se uspjeli sakriti, ako bi ih primijetili, ubijali su ih

Mile Požar,
Prevodili su nas u katoličku vjeru, pa ubijali

Ilija Srbljanin,
U hrvatskoj državi ne smije biti Srba, niti pravoslavne vjere

Mihajlo Đuričić
„Ne bojte se ništa, idete do Save i vratit ćete se svojim kućama. Nemojte da bi netko bježao”


DVOR NA UNI

Milan Zec,
Zidovi učionice bili su poprskani krvlju

Milka Ilibašić,
Noć krvavih noževa

Milka Adamović,
Pobjegla sam i sakrila se. Ustaše me nisu našle

Joža Horvat,
Pokolj u Šegestinu

Branko Šuškalo,
Ni danas ne znam šta smo mi djeca skrivili da su nas tako mučili, tukli i ubijali

Milan Ostojić,
Topla krv mi se slijevala niz lice

Božo Ostojić Savin,
Pobjegao sam iz hrvatskog ustaškog logora smrti Jasenovac



GORSKI KOTAR I LIKA

PLAŠKI

Pero Klipa,
Gaženi smo i parani ustaškim noževima

Vaso Kosanović,
Dani užasa u Frankopanskoj kuli u Ogulinu

Rade Pešut,
Pobjegao sam ustašama iznad jame u gaćama i sav krvav

Pero Vorkapić,
Pobjegao sam s pokolja Srba u Jančića groblju

Dane Grahovac,
Pogodilo me ustaško zrno u vrat


GOMIRJE – OGULIN

Nektarije Dazgić, jeromonah,
Duhovski ponedjeljak 1941. godine u manastiru Gomirje.

Mlađima koji dolaze za nama


DREŽNICA – OGULIN

Ilija Vukelić,
Ranio me ustaša rafalom u obje noge

Dragica Maravić Bušurelo,
Najtužniji i najteži dan moga života

Vlado Mihaljević,
U zapaljenoj kući – izbi, od živih stvorenja samo još jedna koza

Mihajlo Radulović,
Dolinom je potekla krv srpskih seljaka


GORNjE DUBRAVE

Vladimir Mrvoš,
U kandžama zvjeri

Đuro Jaković Simin,
Zar u sebi nisu osjećali ništa ljudskog? Zar se nisu plašili Božje kazne?

Milka Busić,
Najstravičniji dan moga djetinjstva

„GORANSKI VJESNIK” broj 90 od 16. ožujka 1945. godine
Oni su im prerezali grkljane, odsjekli sise i ruke. Nakon ove akcije ponovno smo se zabavljali uz vino, rakiju i pjesmu


GOSPIĆ – JADOVNO – PAG

Ante Antunović,
Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine

Jelena Basarić,
Posljednji put iz zatvorske ćelije u Gospiću vidjela sam svoga oca Dmitra

Mane Čanak,
Pobjegao sam iz ustaškog logora smrti Jadovno, jula 1941. godine

Branko Cetina,
U zbirnom logoru Gospić i moj bijeg iz ustaškog logora smrti Jadovno, jula 1941. godine

Marija i Milica Vujnović,
Za našeg zatočeništva u logoru u Gospiću bilo je mnogo zatočenih Srba, gotovo iz svih krajeva NDH

Šime Brozović,
Procijenili smo da je u nezatrpanom par hiljada ljudi

Ozren Ružić,
Moglo se vidjeti da su ustaše, prije nego bi ih pobacali u jamu, zlostavljali na najgrozniji mogući način

Vilko Markovina,
Ženske lešine bile su uglavnom gole i kao muške zgrčene

Nikola Bačić,
Smatram da je logor bio ustrojen inicijativom samog Ante Pavelića


ŠIBULjINA

Obračun ustaša sa svojim protivnicima

Serđo Poljak,
Skočio sam u bezdanu jamu


PROKIKE, BRINjE

Smiljanić Evica,
Pljačkali su kuće i pljačkom se vraćali u svoja sela


KRUŠKOVAČE

Soka Obradović Koka,
Lijevom rukom mu drži glavu, a desnom reže vrat

Milan Obradović,
Galama ustaša i jaukanje mučenih su se toliko miješali da se nije moglo razaznati što se zapravo dešava

Milica Potkonjak, r. Đaković,
Ostala sam živa. Ko zna da li je to bolje ili nije?

Janko Potkonjak,
Prepustio drugom ustaši koji ju je ubio zajedno sa njenih četvero djece – mojih četvero braće i sestara.

Mileva Miščević, r. Krajnović,
Kolji! Ne pucajte! Štedi municiju

Milica Počuča, r. Rajčević,
„Ubij je!” ,,Ne!”, rekao je drugi, ,,I ja imam takvih šestero kod kuće.”

Petar Počuča,
– Da li si ti tada klao narod u Kruškovačama? – Jesam, zaklao sam jedno dijete.

Bogdan Jerković,
”E, tamo sam ja bio i da sam te sreo bio bih te zaklao”

Marija Počuča,
Zadali su mi sedam rana i bacili me za djecom u jamu

Pera Cvijanović,
Ustaške krvave bajonete i uniforme, te njihovi izbezumljeni, životinjski izgledi, nisu obećavali ništa dobro

Jela Stanić,
Prokleti bili da Bog dade i na ovome i na onome svijetu, što su od nas radili!


BRAKUSOVA DRAGA

Sofija Uzelac, rođ. Brakus,
Jedino me smrt može izliječiti od svih tih muka sjećanja strašnih doživljaja

Stevo Gece Brakus,
Čim su počeli pucati, dijete mi je klonulo u naručju, bilo je pogođeno, oblila me dječja topla krv

Žarko Uzelac,
Ubile su ga ustaše koji su prije rata bili s njim u prijateljskim odnosima


MLAKVA – KOSINj – KRŠ

Milica Radović Počuča,
Svejedno ubio me danas a ubio sutra

Nevenka Glumičić Lastavica,
Uguraše me u moju vlastitu kuću. Patos se nije ni vidio od leševa i lokve krvi!

Mane Bobić,
Ustaše su na nama zapalile slamu i snopove ječma

Staka Radović Paripović,
Ustaše ih noževima bodu i bacaju u zapaljenu kuću. Tu izgori i moj sinčić Danilo – Dane od 4 godine

Todor Paripović – Žujin,
Kada sam ugledao jamu i kako kolju moje komšije skočim preko kamena, zatim nizbrdice

Smilja Radović,
Ubijte me, ali nemojte to od mene raditi, jaukala je moja sestra Marija – Marica

Jela Štakić, udana Uzelac,
Kada sam pogledala, mama je bila sva u krvi i krčala je, brat i sestra ležali su nepomično

Mane Sime Paripović – Manister,
Ukočim se nad bezdanom, stojim, a pomoći im ne mogu


DONjI LAPAC – SRB

Savka Vlatković – Stojanović,
„Radije u smrt! Nećemo se pokrštavati!”

Vlade Drča,
Pobjegao sam sa strijeljanja od bezdane jame na Kuku

Nikica Medić,
Pucnjave nije bilo, ali tišinu je remetila rika goveda, zveket klepki i bronzi stoke koja je harala po napuštenim poljima

Milka Medić,
Stravično je to izgledalo

Rade Radaković,
U raljama smrti

Dara (Škorić) Popović,
Obadvoje dece umreše posle nekoliko dana

Rade Dubajić – Čkaljac,
Jedan je prišao mom malom bratu i krvnički ga udario kundakom o glavu tako jako da mu se glavica naprosto raspukla i mozak prosuo
na sve strane

Dane Kosić,
Tragično djetinjstvo

Vučen Repac,
Bijeg s gubilišta

Vojislav Mileusnić – Vojo,
Pobjegao sam s mjesta masovnog gubilišta od bezdane jame na Kuku


KORENICA

Aleksa Knežević Krljac,
Vezale su mi ustaše ruke na leđa špagom obične debljine

Uroš Bubalo,
„Ja bih slatko pojeo ovu srpsku gamad.

Mato Šljarić,
Ubijao sam Srbe sjekirom


LOVINAC – GRAČAC

Dane Gnjatović Danica,
Skočio sam u vrbik pa u potok. Ustaše su jurile za mnom i pucale

Nikola Gnjatović,
Osjetio sam svoju toplu krv po rukama

Petar Pavlica,
Pobjegao sam ustašama iz kamiona kojim su nas vozile na stratište

Milan Gleđa,
Iz kola su, ispod sijena, izbacivali ljude i bacali ih u jamu

Jovan Trbojević,
A neki su zakopani i živi u stojećem stavu

Nikola Kostur,
Povratak iz mrtvih

SVJEDOČANSTVA TEK NEKOLIKO KATOLIČKIH SVEĆENIKA, DIPLOMATA, ADVOKATA I FUNKCIONERA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NjEMAČKIH I TALIJANSKIH GENERALA I OFICIRA, AMERIČKIH, BRITANSKIH, ITALIJANSKIH I DRUGIH PISACA

Dr. Ivo Guberina,
Hrvatsko katoličanstvo mnogo duguje i mora da izrazi svoju zahvalnost ustaškom pokretu

Fratar Dionizije Juričev,
A tko se neće pokrstiti, mi znamo što ćemo s njim

Dr. Srećko Perić,
Braćo Hrvati, idite i koljite sve Srbe

Dr. Milovan Žanić,
Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikog drugoga

Dr. Mirko Puk,
Preko Drine!

Ivan Babić,
Pravoslavce u Hrvatskoj masovno ubijaju

Franjo Kralik,
Svi koji su znali da su hrvatskom narodu najveći neprijatelji Srbi

Mate Moguš,
Protjerajmo iz Hrvatske ili istrijebimo srpski narod

Josip Vukelić,
Poznato mi je da su ustaše činili razna bezakonja

Nikola Pavelić,
A ulicama hrvatskih gradova skupljaju se iskopane srpske oči i nude na prodaju

Josip Mravunac,
Mučili smo i najbrutalnije izmasakrirali preko milion pravoslavaca

Vladimir Müller,
Pokolj Srba u NDH

Edmund Glajze Horstenau
Promatrao sam kako neljudski sadisti iskaljuju svoj bijes

Ernst Oto Fik,
6−700.000 (politički) drukčije nastrojenih odveli u koncentracione logore i „zaklali„ na balkanski način

Karlhajnc Dešner,
Za njih nije bio greh ubiti sedmogodišnje dete ako je protiv ustaškog zakona

Herman Nojbaher,
Procenjujem da broj nevinih, nenaoružanih, zaklanih Srba iznosi oko 750.000

Ladislav Hori i Martin Brosat,
Hrvatska ustaška država 1941 – 1945.

Edmond Paris,
Blagoslov zločinima

Mario Roata,
Započeše u velikom opsegu utamanjenje srpsko-pravoslavnog stanovništva

Herbert H. Leman,
Genocid u svom najstrašnijem i najdestruktivnijem obliku su, međutim, doživjeli u periodu 1941-1945, a počinili su ga članovi hrvatskog fašističkog pokreta ustaša.

David Torkvat,
Hrvatski fašistički ustaše klali čitava sela, sakupljali krv svojih žrtava u bureta i pili

Majkl Lis,
Ovaj genocid premašuje sve drugo u sjećanju Srba

Džon Kornvel,
Zločinački režim katoličke Hrvatske

Grof Galeaco Ćano,
Vidim Pavelića, okruženog njegovim banditima

TERITORIJALNA LEGIJA KR. KARABINjERA U ANKONI – GRUPA – ZADAR

Nastavljaju se represalije ustaša protiv Srba u mjestima preko granice

Aleksandar Luzano,
Od hiljadu i nešto duša, u selu više nema nikoga!

Kurcio Malaparte,
To je poklon mojih vernih ustaša: ovde ima dvadeset kilograma ljudskih očiju

Frančesko Basoti,
Ono što je Malaparte napisao živa istina, jer su naši vojnici i oficiri, kao i ja, videli hrpe iskopanih ljudskih očiju

Pukovnik Đuzepe Anđelini,
Sin direktora gimnazije u Gospiću, proslavio je u avgustu svoju hiljaditu žrtvu

General Renco Dalmaco,
Ustaše u toku više noći ubili oko 3.000 Srba, među kojima su djeca i starci,

Komanda Prvog vojnog korpusa italijanske armije,
U blizini Gračaca ustaške čete su poubijale veliki broj ljudi, zaklali su starce, žene i djecu

Potpukovnik Galo Đuzepe,
Stočni vagoni, potpuno zatvoreni, bili su puni Srba i Jevreja

Major Domeniko La Faso,
Prvo pogođeni mecima iz vatrenog oružja, a zatim bačeni u rupu

Korado Coli,
Ptičice u Gračacu

Salvatore Loi,
Ali za ove ubice mi smo bili teški krivci – bili smo krivci jer smo rođeni kao Srbi!

Enco Kataldi,
Jedna Hrvatska etnički i nacionalno kompaktna.

Ministarstvo mornarice Italije,
Jugoslavija april 1941 – septembar 1943.

Fridrih Grizendorf,
Posljednja propovijed

DA SE NE ZABORAVI, DA SE NIKOM NIKAD TAKVO ZLO NE DOGODI

Ubijeni i prognani Srpski pravoslavni sveštenici na području
Eparhije gornjokarlovačke u vrijeme NDH 1941. – 1945. godine

KORDUN

BANIJA

GORSKI KOTAR I LIKA

JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE

JAME, BEZDANKE I PONORI

KORDUN

LIKA

MASOVNE GROBNICE I STRATIŠTA

KORDUN

BANIJA

GORSKI KOTAR i LIKA


BIBLIOGRAFIJA (IZBOR)

Babac, Pavle, Velebitsko podgorje 1941-1945, Beograd, 1963 i 1965.

Dušan Baić: Kotar Vrginmost u NOB 1941-1945, OO SUBNOR-a, Vrginmost 1980.

Basta Milan, Rat je završio 7 dana kasnije, Globus, Zagreb 1977. Božičević, Dr Petar, Kroz naše planine, špilje i jame, Zagreb, 1984.

Bulajić, Milan, Ustaški zločini genocida, Knjige 1-4. Beograd, 1988(89).

Bulajić, Milan, Ustaški zločini genocida i suđenja Andriji Artukoviću 1986, knjiga II, Beograd 1986.

Čubrić, Dragan – Krković, Momčilo Stradanje Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini i rušenje spomenika, Treće dopunjeno izdanje, Zora Knin-Udr. Srba iz Hrvatske Beograd, 2005.

Dedijer, Vladimir, Dnevnik, I-III, Državni izdavački zavod Jugoslavije, Beograd, 1945-1946.

Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zagreb, 1946,

Drakulić, Pero, Korak do smrti, 2. izd. Srpsko narodno vijeće, Zagreb, 2014,

Glina 13. maja 1941. – u povodu 70. godišnjice ustaškog zločina, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2011.

Grupa  autora, Catena mundi – srpska hronika na svetskim verigama, tom I i II, Catena mundi, Beograd, 2014.

Jelić-Butić, Fikreta, Ustaše i NDH 1941-1945., Zagreb, 1977.

Kazimirović, Vasa, NDH, u svetlosti nemačkih dokumenata i dnevnika Fon Herstenaua, Nova Knjiga, Beograd, 1987.

Kornvel, Džon, Hitlerov papa, JP Službeni list SRJ, Beograd, 2000.

Kostić, M. Lazo, Hrvatska zverstva u Drugom svetskom ratu, prema izjavama Pavelićevih saveznika, Čikago, 1974.

Kostur, Nikola, Povratak iz mrtvih, Čikago, 1965,

Krizman, Bogdan, Ante Pavelić i ustaše, Globus, Zagreb, 1978.

Kurdulija, Strahinja, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945. = Atlas of the Ustasha Genocide of the Serbs 1941-1945, Privredne vesti, “Europapublic”, Istorijski institut SANU, Beograd 1994.

Lastavica, Dane, Bezdane jame NDH – ždernjače srpskog naroda: 1941-…?, Fond za istraživanja zločina genocida, Beograd, 2008.

Lastavica, R. Dane, Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncentracionom logoru Gospić (Lika) 1941- 45, autorsko izdanje, Novi Sad, 2011.

Livada, Svetozar, Etničko čišćenje, ozakonjeni zločin stoljeća, Euroknjiga, Zagreb, 2006.

Malaparte, Kurcio, Kaputt, Biblioteka Novosti, Beograd, 2004.

Mihajlović, Mila, Jugoslavija: april 1941 – septembar 1943., Udruženje srpskih izdavača, Beograd, 2012,

Miler, Vladimir, Strahote NDH – Da li se istorija ponavlja?, Metaphysica, Beograd, 2009

Miletić, Anton, Koncentracioni logor Jasenovac 41-45., Knjige 1-3., Beograd, 1993.

Mirković, Jovan, Stradanje Srpske pravoslavne crkve u NDH, Beograd, 2016.

Nojbaher, Herman, Specijalni zadatak Balkan, JP Službeni list SCG, Beograd, 2004.

Novak, Viktor, Magnum Crimen, Beograd, 1948-1989.

Rajčević, Dane, Monografija Divosela 1527- 1945., Ličke Novine, Gospić, 1990.

Roksandić, Đuro, Glina, Glinski kraj kroz stoljeća, Skupština općine, Glina, 1988,

TKO je tko u NDH, Hrvatska 1941-1945, Minerva, Zagreb, 1997.

Vezmar, Gojko, Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945., Beograd, 2004.

Zatezalo, Dr. Đuro, Jadovno 1 i 2, Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007.

Zatezalo, Dr. Đuro, Petrova gora, uloga i značaj u NOR-u Hrvatske 1941., Srpsko narodno vijeće, Zagreb, 2010.

Zbornik, Dvor na Uni, Od prijeslavenskog doba do naših dana, Skupština općine Dvor na Uni, Dvor na Uni, 1991.

Zbornik radova, Jasenovac – Prva međunarodna konferencija i…, JU Spomen- područje Donja Gradina, Kozarska Dubica, Udruženje Jasenovac – Donja Gradina, Banja Luka, 2007.

Zbornik radova, Zločini NDH nad Srbima, Jevrejima i Romima 1941-45. godine na prostoru Hercegovine, Udruženje “Jasenovac-Donja Gradina”, Banja Luka, 2014.

Zbornik HAK 3, Prva godina NOR-a na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka, Karlovac, 1971.

Zbornik HAK 7, Plaščanska dolina i okolina u NOR, Karlovac, 1976.

Zbornik HAK 10, Kotar Korenica i Kotar Udbina u NOR-u, Karlovac, 1979.

Zbornik HAK 12, Partizanska Drežnica, Karlovac 1982.

Zbornik HAK 13, Kotar Gračac u NOR-u 1941-1945, Karlovac, 1984.

Zbornik HAK 14, Kotar Donji Lapac u NOR-u 1941-1945, Karlovac, 1985.

Zbornik HAK 16, Općina Gornje Dubrave: Radovi iz dalje prošlosti i NOB-a, Karlovac, 1987.

Zbornik HAK 18, Kotar Slunj i Kotar Veljun u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, I-II, Karlovac, 1988.

Zbornik HAK 19, Kotar Vojnić u NOR-u i socijalističkoj revoluciji, Karlovac, 1989.

Zbornik HAK 20, Kotar Gospić i Kotar Perušić u NOR-u…, Karlovac, 1989.

Zemljar, Dr. Ante, Haron i Sudbine, Beograd, 1988.

Zinaić, Petar, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945., Beograd, 1996.

Zločini na jugoslovenskim prostorima u prvom i drugom svetskom ratu, Tom I, Zločini NDH 1941 -1945. Vojnoistorijski institut, Beograd, 1993.

www.eparhija-gornjokarlovacka.hr   

www.jadovno.com

www.genocid.info

www.znaci.net

RECENZIJE

Dr. Sc. Vesna Čulinović-Konstantinović:

Ovo je jedno potresno svjedočanstvo užasavajućih zločina.

Rukopis o kome je riječ sadrži skoro 800 kompjutorski tiskanih stranica i spreman je za objavljivanje. To je drugo prošireno izdanje objavljene knjige autora Dr. Đure Zatezala koja nosi naslov: ,,Radio sam svoj seljački i kovački posao’’ – Svjedočanstva.

U ovom opsegu iznijeta su svjedočanstva o zbivanjima u sve četiri godine (1941. – 1945.) tzv. Nezavisne države Hrvatske u vrijeme drugog svjetskog rata. Uz gotovo stotinu iskaza svjedoka objavljenih u prvom izdanju, ovdje autor javnosti predočuje još osamdeset novih izjava. Svjedočili su ponajviše seljaci – Srbi koji su se sjećali svih detalja i imena ljudi koji su u tome sudjelovali. Autor iznosi i sjećanja nekih pravoslavnih pa katoličkih, njemačkih i talijanskih svećenika, ali i hrvatskih vojnih osoba, advokata i diplomata, talijanskih pisaca i senatora, pa i grofa Ćana. Autor javnosti daje i zapise iz arhiva. Svi oni sadrže imena učesnika, lokalitete, vrijeme, način cjelokupnog ponašanja i lokalitete zakapanja, odnosno spaljivanja. Podaci se odnose na ubijanje Srba, gotovo bi se mogli reći lov na Srbe i to ponajviše na područjima Korduna, Banije, Gorskog Kotara i Like, gdje su stoljećima živjeli u miru sa Hrvatima. Uz kazivanje preživjelih žrtava tu su i svjedočenja ustaša i njihovih pomagača koji su dovodili, hvatali po kućama, njivama, šumarcima i ubijali, odnosno pokapali žrtve.

Cjelokupni tekst bez obzira od koga potjecao, dokazuje da pri zatvaranju žrtve u pravilu nisu ni izazivali niti vrijeđali. Mnogi od ustaša i njihovih pomoćnika bili su sa zatvorenicima susjedi, pa čak i prijatelji, a neki su međusobno bili i kumovi. Međutim, posebno se u ponašanju pomoćnika očituje strah za vlastiti opstanak radi kojega su i sami bili jednako okrutni kao i njihovi nalogodavci. Kod velike većine njih ne može se otkriti žaljenje zbog toga što rade, već poslušnost i pokoravanje pretpostavljenima. Neki su u iskazima i pred svjedocima u tim situacijama pokazivali osjećaje snage i shvaćanja svoje nadmoći nad tim žrtvama. Ti osjećaji moći vidni su i međusobno ih oslikavaju kao gospodare u tim teškim situacijama. Ipak i među njima bilo je i onih koji su u opisima ponašanja odavali pokušaje spašavanja ponekih osoba koje je čekala smrt. Autor, i sam zgrožen tim situacijama, citiranjem izjava različitih svjedoka, pokazuje te osobine i različitosti među njima.

Iskazi preživjelih žrtava pobuđuju jezu. Uglavnom, detaljno opisuju zbivanje, mjesto i način ubijanja – većinom nožem i batinom, a rijetko metcima iz pištolja ili puške. Naredbodavcima je bilo važno da se ti stravični čini obavljaju u što većoj tišini, da se čuje što manje vriske da se ne uzbuni okolina.

Knjiga Dr. Đure Zatezala ne spada u lektiru niti u književnost. To je isključivo dokumenat o tome da su se u našoj zemlji i kroz noviju povijest pod utjecajem vanjske politike zbivale strahote. Takvi utjecaji uvijek u lokalnim sredinama nađu suradnike, pa je tako bilo i u nas.

Strašni su prizori i svjedočenja, a najgori su opisi ubijanja majki sa djecom, što je zapravo unikatna strahota drugog svjetskog rata. Motiv autora da objavi ova svjedočanstva bila je njegova potreba da se kompletna ISTINA dade u javnost kako se takvi užasi nikada ne bi ponovili. Da ni Srbi ni Hrvati, ali ni itko od naroda koji žive u našoj domovini Hrvatskoj, pa ni itko drugi, ne budu žrtve politike čišćenja koja je vladala u Europi i Hrvatskoj u vrijeme drugog svjetskog rata. Nadam se da će i ova knjiga Dr. Đure Zatezala u znanstvenoj i dokumentarnoj literaturi o ratnim kriminalima biti pozitivan poticaj da takvih strahota među narodima više nikada ne bude. Preporučam je stoga kao dokumenat istine za objavljivanje.

Dr. sc. Vesna Čulinović-Konstantinović


Dr. Sc. Zorica Stipetić:

Prvo izdanje fascinantne knjige “Radio sam svoj seljački i kovački posao“ pod naslovom “Svjedočanstva genocida“ objavljeno je u izdanju Prosvjete, Zagreb 2005. U njoj je prezentirano 67 svjedočanstava čudom preživjelih žrtava s popisom mnogih imena pogubljenih, stratišta pa i ponekom fotografijom. Pomalo začudan naslov postaje jeziv kad se na samom kraju knjige ispostavi da su to riječi seljaka, susjeda koji se u kolovozu 1941., „u akciji na pravoslavni narod“ kod Gospića, dao nagovoriti od svojih suseljana da sjekirom ubije četiri žene. Preživio je rat, kao zarobljeni domobran postao je vojnik Jugoslavenske armije, po završetku rata vratio se kući i nastavio raditi „svoj seljački i kovački“ posao.

I preživjele žrtve većinom su se – osim siročadi – vratile na zgarišta svojih kuća bez znatnije potpore nove, svoje države. Ni sve žrtve nisu dobile spomen obilježja a kamoli da su sahranjene. Danas su gotovo svi materijalni dokazi uništeni.

Urednik knjige Čedomir Višnjić shvatio je da je autor Đuro Zatezalo, izuzetna ličnost, afirmirani povjesničar suvremene historije i arhivist, gotovo posve privatno istraživao genocid nad srpskim narodom 1941- 1945. u svojem širem zavičaju Lici, Baniji. Gorskom Kotaru i Kordunu. Nagovorio ga je na daljnja istraživanja. Nakon deset godina, Zatezalo je za drugo izdanje priredio još preko 90 novih svjedočenja. Sva su verificirana po pravilima struke. Govor svjedoka isključivo je činjenični iskaz, suh ali nepodnošljive vjerodostojnosti i užasa. Nije ga moguće prepričavati ni parafrazirati. Onaj tko pročita neće ga moći zaboraviti, iako se u Hrvatskoj, posebno u zadnje vrijeme, sustavno radi na negaciji i zaboravu. S vrha vlasti, Katoličke crkve i mnogih institucija, uspostavlja se neka nova povijesna stvarnost koja započinje 1945.-tom i Bleiburgom. Zločini u Bleiburgu nisu shvaćeni u kontekstu cjeline ratne povijesti, svjetske, jugoslavenske i hrvatske, nego se prikazuju kao apsolut zla koje legitimira čitavu jugoslavensku socijalističku povijest, a posebno njenu srpsku dimenziju, do 1990. godine.

Usput, to je vrlo kratkovidna koncepcija, jer Drugi svjetski rat i poslijeratna povijest dio su globalne povijesti, pa su neke relativizacije, negacije i revalorizacije prekoračile granicu lokalne političke zloupotrebe i otvaraju pitanja u svijetu kojem navodno i Hrvatska želi pripadati.

Individualna svjedočanstva u ovom rukopisu po mojem mišljenju iz mnogih, a posebno metodoloških razloga, treba razmatrati zajedno sa Zatezalovim monumentalnim dvotomnim djelom “Jadovno” u izdanju Muzeja žrtava genocida, Beograd 2007. To je tema koju je autor istraživao više godina, sve do 1991. (a da nije završio zamišljeni projekt). Po mišljenju uglednih recenzenata, to je prvo znanstveno djelo koje sustavno istražuje jedan segment stradanja srpskog, a u Jadovnu i židovskog naroda. Kratkoća vremena – Jadovno travanj do kolovoza 1941. – a svjedočanstva su također najvećim dijelom iz tog razdoblja, na strašan način potvrđuju ustaško obećanje iz emigracije da će im među prvim zadaćama kada dođu na vlast biti čišćenje „svete hrvatske zemlje“ od Srba.

Stoga suočavanje sa djelom Đure Zatezala ispunjava nas poštovanjem i golemom tugom. Poštovanjem prema čovjeku koji je život posvetio istraživanju potresne istine o ustaškom genocidu nad Srbima za vrijeme NDH. Istraživati takvu zastrašujuću temu na prostoru njegova užeg zavičaja može samo onaj tko vjeruje da je istina, ma kako je teško razotkrivali i koliko god je netko poricao, jedini moralni imperativ i za istraživača i za zdravu zajednicu koja vjeruje u budućnost.

Već je više puta konstatirano da se najdublje istine o krvavom 20. stoljeću izražavaju upravo počinjenim zločinima.

Nasuprot danas uvriježenom mišljenju, činjenica je da sustavno istraživanje ustaškog genocida nije u poslijeratnoj Jugoslaviji bila probitačna i poticana tema. Dakako, nije bila ni zabranjena, kao što su bile teme partizanskih zločina, ali je programirani zaborav ustaškog genocida trebao biti osnova plemenitoj ideji pomirenja među narodima, ponajprije Srba i Hrvata. Već gotovo dva posljednja desetljeća bolno smo suočeni s posljedicama te zablude. Ne smije se bilo koja prošlost, a pogotovo onakva krvava, tobože sigurno ostaviti za sobom, neosviještena, bez katarze i prosvjetljujuće poruke. Takva zapostavljena prošlost sablasno se vraća kao laž, kao osveta, kao neprimjerena relativizacija, kao individualni i kolektivni strah i opterećujuća trajna tjeskoba, i što je najtužnije, kao moralno nedopustiva generalizacija. Strahote koje su se događale u posljednjem ratu devedesetih godina također su povezane i s neprevladanom i nerazriješenom prošlošću. A poricanje ili krivotvorenje zločina postalo je široko prihvaćena suglasnost.

Danas se u našoj javnosti neki zločini iz devedesetih, prikrivajući ih, nazivaju “slučaj selotejp” ili “slučaj garaža”. Zatezalova knjiga vraća vjerodostojnost riječima kroz dokumentaciju i šturim iskazima svjedoka. Nema prikrivajućih metafora, suvišnih pridjeva i distanciranih in-erpretacija. Svjedoci precizno opisuju neiskazivo užasne zločine. Njemački izvještaji, a za ovu temu i povijesnu znanost posebno dragocjeni izvještaji visokih talijanskih oficira, dakle ustaških ideoloških mentora i političkih zaštitnika, trajno ističu da je opseg i način ustaških zločina neviđen po okrutnostima. Preciznu dijagnozu ustaške politike i njezine buduće posljedice za čitav prostor i narode na njemu, a posebno za Katoličku crkvu, jasno su opisali slovenski svećenici u svome pismu biskupu Ujčiću u Beogradu 1. ožujka 1942. godine. Uz izjave preživjelih, i uz ustašku dokumentaciju, bilo je mnogo podloge da se načini znanstveni poimenični popis svih ljudskih gubitaka u 2. svjetskom ratu te popis gubilišta i rasvijetli cjelokupni povijesni kontekst. To nije učinjeno.

Tema koju je Zatezalo istraživao je ono što su trebale istraživati cijele znanstvene ekipe. Istraživao je mjesta zločina, pratio ponekad vrlo dug put žrtava do Jadovna, jednog od prvih ustaških logora smrti, koji je nastao potkraj lipnja i trajao do 21. kolovoza 1941. Devedeset sedam strašnih dana i još strašnijih noći neprekidnog usmrćivanja. Autor je uspostavio povijesni prostor Jadovna – to je NDH od prvog dana nastanka, s ustašama odlučnim da ostvare obećanja iz 1932. godine, objavljene u listu Ustaša, gdje su obećani potoci krvi za čistu i svetu Hrvatsku te istaknuto da za nju “treba klati”. U tom duhu je i program iz 1932. godine, oblikovan u Načelima Hrvatskog ustaškog pokreta.

Sudbina Srba bila je određena. Teror nad njima započeo je već drugi dan nakon proglašenja NDH (11. travnja 1941.), pa ipak, bilo je i srpskih seljaka koji su se pridružili Hrvatima dočekujući Pavelića duž njegova prolaska na putu od Ogulina do Zagreba.

Granice NDH, obuhvaćajući i Bosnu Hercegovinu, s prodanom Dalmacijom i Međimurjem, stvorile su prostor u kojem su trećina stanovništva bili Srbi. Muslimani su inkorporirani u hrvatsku naciju kao svojevrsna povijesna elita. Katolicizam je imao neuporedivo značajniju nacionalno konstitutivnu ulogu nego u ostalim zemljama “Novog poretka”, te su iskonski neprijatelji, Srbi, shvaćeni kao najveći problem koji je odmah valjalo najradikalnije riješiti. Ta iskorjenjujuća mržnja bila je najautentičniji dio ustaške ideologije. Cijelo zakonodavstvo tek je naknadno davalo institucionalne okvire. Započelo se s uglednicima u gradovima i bogatim seljacima, a prve masovne likvidacije započinju već u travnju 1941. Autor precizno opisuje vrijeme, mjesto, način i žrtve pojedinačnih i masovnih likvidacija u proljeće i ljeto te godine, dok još niotkuda nije bilo otpora ni od progonjenih Srba, ni od četnika ni od komunista.

Proširena krivotvorina, da su ustaše morale braniti državu od pobunjenika, strašnom je argumentacijom demantirana ovim knjigama.

U genocidu su sudjelovale sve strukture države, od “divljih ustaša”, što su najčešće bili susjedi u paravojnim grupama, do ustaških vojnih i redarstvenih postrojbi, u kojima je bilo i nekih pripadnika katoličkog klera, a sve su poticali dolascima i govorima, diljem zemlje, najviši ustaški dužnosnici – doglavnici, ministri, dotad ugledni književnici, pravnici, svećenici.

Logor Jadovno je sustav logora za usmrćivanje i sastojao se od logora Gospić, Jadovna na Velebitu s 32 dosad poznate jame te dvaju logora na otoku Pagu. Autor je rekonstruirao i dokumentirao konvoje uhićenika s teritorija cijele NDH. Poimenično je identificirao 10.052 žrtve, a procjenjuje daje više od četrdeset tisuća donja granica broja žrtava. Među identificiranima je 92 posto Srba (među kojima 10 posto djece), više od 7 posto bili su Židovi (oko 2 posto djece), te 0,8 posto Hrvata. Identifikacija i ukupno istraživanje postalo je nemoguće nakon 1990. godine. Užasna povijest Jadovna naprasno je završena potkraj kolovoza 1941. kada je talijanska vojska ponovno okupirala tzv. Drugu zonu u kojoj je bilo i Jadovno. Velebitske jame bile su zabetonirane ili prekrivene, logori na Pagu su likvidirani, a Talijani su zatim sanirali teren i spaljivali leševe. Oni koji nisu pobijeni maljem, kamom, metkom ili umoreni glađu i žeđu, poslani su najvećim dijelom u netom otvoreni logor Jasenovac, za koji je vrijedilo pravilo da ima “neograničene kapacitete”.

Točne brojke i identifikacije ni za koje se stratište nikad neće moći utvrditi. Osobno ne mislim da je broj žrtava najvažnije pitanje na koje nema potpunog odgovora. Važniji zadatak je uspostaviti što cjelovitije znanje o prošlosti, suočiti se s istinom i vlastitim moralom. Tome je doprinos dr. Zatezala velik, a vremenom će biti još značajniji. Ove knjige treba čitati u tišini, s pijetetom, s boli i sramom. A oslobađajuća poruka jest, kao što je i autor zapisao – sjećajmo se da se ne ponovi nikad, nigdje i nikome.

Dr. sc. Zorica Stipetić


ZAHVALA

Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji način pomogli u prikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratištima, masovnim grobnicama srpskog naroda na području Korduna, Banije, Like i Gorskog Kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske 1941. – 1945.

Posebno se zahvaljujem: Petru Zinajiću Pepi, Dani Lastavici, Branku Cetini, Vojislavu Mileusniću, Đoki Jovaniću, Petru Kleutu, Ivanu Miljkoviću Senji, Mići Jelači, Radi Vurdelji, dr. Đuri Stanisavljeviću, dr. Nikoli Rapajiću, Dušanu Vlaisavljeviću, Radi Grkoviću, Jakovu Blaževiću, Dušanu A. Kneževiću, Dmitru Zaklanu, Neđi Džakuli, Franji Zduniću Lavu, Juri Iveziću, Slavku Magdiću, Srećku Manoli, Budi Grahovcu, Đorđu Orloviću, Ivanu Rupčiću, Đuri Dropcu, Nikoli Gnjatoviću, Vladimiru Maričiću, Ignjatiji Labusu, Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku Matiću, Dušanu T. Grahovcu, Jovanu Babiću, Todoru Radoševiću, Mani Borčiću, Milanu Kuprešaninu, Stanku Opačiću Ćanici, Većeslavu Holjevcu Veci, Ignjatiji Periću Gnjaci, Milutinu Košariću, Nikoli Fuštaru, Vladi Novakoviću, Hermanu Furlanu, Juri Drvodeliću, Borisu Balašu Boci, Ivi Butkoviću, Joci Miljkoviću, Ljubanu Miljkoviću, Loši Miljuševiću, Dušanu Opačiću, Jovi Lavrnji, Milošu Gojaku, dr. Savi Zlatiću, dr. Ivanu Kralju, Milojku Šaši, Milovanu Topiću, Milanu Adžibabi, Milanu Vujaškoviću, Dušanu Rkmanu, Nikoli Vidoviću, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Dušanu Livadi, Đuri Sremcu, Dušanu Vergašu, Branku Nikolišu, Peri Miliću, Jovi Balčinu, Dušanu Balčinu, Jovi Bižiću, Ljubanu Jednaku, Đuri Roksandiću, Peri Drakuliću, Miliću Stojiću, Slobodanu Bjelajcu, Ranku Mitiću, Draganu Mitiću, Đuri Todoroviću, Ljubanu Đuriću, Đuri Ostojiću, Radi Grmuši Rari, Ljubanu Janjaninu, Jovici Lončaru, Stanku Gabriću, Dušanu Mišljenčeviću, Mili Dakiću, Stanku Cvijanoviću, Vladimiru Umeljiću koji su sadržaj prvog izdanja ove knjige preveli na njemački jezik i svojim novčanim sredstvima objavili u Berlinu, 2012. godine, te Janku Velimiroviću, koji je uredio rukopis i pripremio knjigu za štampu, mojoj pokojnoj supruzi Jeleni Zatezalo, rođenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali živi – nedoklani, čija svjedočanstva objavljujem u ovoj knjizi, drugom, proširenom izdanju “Radio sam svoj seljački i kovački posao” – Svjedočanstva genocida u NDH 1941. – 1945.

Veliku zahvalnost dugujem recezenticama knjige Dr. sc. Vesni Čulinović-Konstantinović i Dr. sc. Zorici Stipetić, na savjetima i svim oblicima pomoći koju su mi ukazale.

Zahvalnost dugujem izdavačima ovog, drugog proširenog izdanja Eparhiji Gornjokarlovačkoj, odnosno Episkopu gornjokarlovačkom Gerasimu i Udruženju „Jasenovac-Donja Gradina” iz Banje Luke.

Za objavljivanje drugog, proširenog izdanja bila je želja čitalaca koji su u ovo današnje vrijeme željeli još više istine o prošlosti iz vremena ustaško-klerikalne tvorevine, Nezavisne države Hrvatske, 1941. – 1945. godine.

Izuzetnu zahvalnost, u svoje i u ime svih žrtava, dugujem gospodinu Daliboru Višiću, koji je finansirao objavljivanje ove knjige. Zahvaljujući njegovoj novčanoj donaciji, moj dugogodišnji rad je ugledao svjetlost dana.

U Karlovcu, aprila 2017.

Dr. sc. Đuro Zatezalo


BILjEŠKA O AUTORU

Đuro Zatezalo je  rođen 21. jula 1931. godine u Donjim Dubravama, tada Općina Gornje Dubrave, sada Grad Ogulin. Sin je majke Marte i oca Rade, koji su imali 10 sinova i tri kćeri. Osnovnu školu je završio u Donjim Dubravama, a Učiteljsku školu u Karlovcu, 1951. godine, gdje živi od 1945. godine.

Dr Đuro Zatezalo (1931 – 2017.)

Vanredno, uz rad, studirao je i diplomirao na trogodišnjoj Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1958. godine – grupa predmeta: Povijest, Hrvatsko-srpski jezik i jugoslavenska književnost, zatim Filozofski fakultet u Sarajevu, grupa: Historija naroda Jugoslavije i Opšta historija. 11. februara 1964. godine, postdiplomski studij na Institutu za historiju države i prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz oblasti državno-političkih nauka gdje je magistrirao 5. novembra 1969. godine.

Tu je 1. jula 1977. godine obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom: Nastanak, razvitak i organizacija narodne vlasti na Kordunu, Baniji i Lici u razdoblju od 1941. – 1945. godine.

Radio je kao učitelj u Kruškovači kod Cetingrada i u Oštarijama kod Ogulina, nastavnik i profesor na Ekonomskoj školi u Karlovcu, prosvjetni savjetnik za srpsko-hrvatski jezik i historiju na Zavodu za školstvo kotara Karlovac, sekretar Komisije za historiju kotara Karlovac 1960. godine. Od tada isključivo radi na prikupljanju i obradi arhivske i memoarske građe, publiciranju izvorne građe, objavljivanju studija.

Pokretač je i utemeljitelj Historijskog arhiva u Karlovcu te izgradnje i savremene arhivske zgrade, jedine novoizgrađene u Hrvatskoj, čiji je direktor bio punih 30 godina do penzioniranja 31. januara 1992. godine. Ima zvanje arhivskog i naučnog savjetnika. Autor je 18 knjiga, (od koji je jedna objavljena i na njemačkom i jedna na engleskom jeziku), i oko 160 stručnih i naučnih radova, recenzija, prikaza iz svoje struke. Organizator je i učesnik niza naučnih skupova s tematikom iz vremena 20. vijeka, a najviše iz perioda NOB-a 1941-1945. godine.

Glavni je i odgovorni urednik više desetaka monografija, studija i zbornika u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu i nekim drugim institucijama.

Nosilac je brojnih priznanja za naročite zasluge i postignute uspjehe u radu, među kojima su tri značke Udarnika sa saveznih omladinskih radnih akcija, još kao učenik Učiteljske škole u Karlovcu;

–        Ordena rada sa zlatnim vijencem Predsjednika SFRJ za predan, nesebičan i dugotrajan rad (10. maja 1981.); Ordena zasluge za rad sa srebrnom zvijezdom (25. jula 1972.); nagrade za životno djelo Općine i Grada Karlovca (6. maja 1981.);

–        Plakete Skupštine Općine Karlovac, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Korenica, Donji Lapac i Gračac;

–        Plakete Saveznog odbora udruženja NO rata Jugoslavije; Povelje ZAVNOH-a.

Nosilac je Zlatne značke Saveza društava arhivskih radnih SR Hrvatske za uspješan rad u arhivskoj službi i znanstvenom radu. Bio je predsjednik Savjeta arhivskih radnika SR Hrvatske. Dobitnik je novčane nagrade Narodnog odbora općine Slunj (1951.) i novčane nagrade Narodnog odbora općine Karlovac (1954. i 1957.), Priznanja Saveza Antifašističkih boraca Republike Hrvatske za izvanredne zasluge na njegovanju, razvijanju i jačanju tradicija i tekovina antifašističke borbe naroda Hrvatske (20. januara 2006.) i Povelje Kate Pejnović.

Bio je član Komisije predsjedništva CK KPH za Historiju saveza komunista SR Hrvatske; član saborske Komisije za izradu programa kulturne autonomije Srba u Republici Hrvatskoj 1991. godine; član Društva hrvatsko-srpskog prijateljstva 1991. godine; član Savjeta antifašista Republike Hrvatske; Predsjedništva Srpskog narodnog vijeća u Republici Hrvatskoj; predsjednik Županijskog vijeća srpske nacionalne manjine Karlovačke županije; vijećnik Skupštine Karlovačke županije; član Savjeta spomen područja Jasenovac, recenzent nove/stalne muzejske postave u Jasenovcu.

Bio član Komisije za zločine rata i poraća Sabora RH; potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Nosilac je Zlatne značke Kulturno-prosvjetne zajednice Republike Srbije za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture. Nosilac je i Plakete Srpskog narodnoga vijeća „Nikola Tesla“ od 15. decembra 2000. godine za izuzetan doprinos unapređenju položaja Srba i očuvanju njihova identiteta u Republici Hrvatskoj.



IMPRESUM

Đuro ZATEZALO
„Radio sam svoj seljački i kovački posao” SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945, II, prošireno izdanje

SUIZDAVAČI: MARTIRIA – izdavačka ustanova Eparhije gornjokarlovačke, Karlovac

i

Udruženje „Jasenovac-Donja Gradina” Banja Luka

ZA SUIZDAVAČE: Gerasim, Episkop gornjokarlovački i Saša AĆIĆ, predsjednik Izvršnog odbora

UREDNIK: Janko VELIMIROVIĆ

RECENZENTI: Vesna ČULINOVIĆ-KONSTANTINOVIĆ i Zorica STIPETIĆ

LEKTOR: Jelena ZATEZALO

DIZAJN: Janko VELIMIROVIĆ

ŠTAMPARIJA: NIGD “DNN” Banja Luka

ZA ŠTAMPARIJU: Aleksandar KOPANjA

TIRAŽ: 600

KARLOVAC 2017.


Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje


Knjigu za internet izdanje priredio Dušan Bastašić

udruzenje@jadovno.com


VEZANI PRILOZI:

Umro je dr Đuro Zatezalo

Dr Đuro Zatezalo: Radio sam svoj seljački i kovački posao (Prvo izdanje knjige iz 2005. godine)

Obraćanje dr Đure Zatezala na promociji njegove knjige “Radio sam svoj seljački i kovački posao” u Banjaluci, 23. juna 2017.

Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži | Jadovno 1941.

Zatezalo demantuje Tuđmana: U Jadovnu su ustaše ubili 40.000 …

Reagiranje na članak Zvonimira Despota „Mitomanija Đure …

Intervju: Đuro Zatezalo, autor knjige “Radio sam svoj seljački i kovački posao”

Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži | Jadovno 1941.

Opus posvećen genocidu | Jadovno 1941.

Proširena kronika genocida | Jadovno 1941.

Dr Đuro Zatezalo u filmu Milorada Bajića “Jadovno”:

Diskusija dr Đure Zatezala u emisiji ATV Amplituda, 12. janura 2010. u Banjoj Luci povodom osnivanja udruženja Jadovno 1941. :

Izlaganje dr Đure Zatezala na konferenciji za novinare održane 12. janura 2010. u Banjaluci povodom osnivanja udruženja Jadovno 1941. :

https://youtu.be/N6bz2PWsrd8?t=97

Uvodno izlaganje dr Đure Zatezala na Prvoj međunarodnoj konferenciji o Jadovnu 24. juna 2011. u Banjoj Luci. Početak izlaganja je u minuti: 38:06 :

https://youtube.com/watch?v=mJn6Vx3W7xk

Izjava dr Đure Zatezala kod Šaranove jame juna 2014. godine:

Dr Đuro Zatezalo u dokumentarnom filmu “Krst nad jamom”:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top