arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

Pokolj na praznik, krvavi Nikoljdan

Na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo je ubila 56 mještana Gornje Jošanice kod Foče, među njima 16 Višnjića, a jedna od rijetkih preživjelih iz ove srpske familije Dušanka Višnjić, danas Lalović, priča da još pamti lica zločinaca, dovikivanje i pucnjavu dok su pokušavali da je uhvate. Dušanka, koja je tada imala nepunih 18 godina, dan uoči Nikoljdana došla je na selo kod babe i djeda da zajedno sa njima dočeka i proslavi krsnu slavu. Prisjeća se da je pomagala babi i tetki da pripreme slavsku trpezu, a kada je zapucalo u osvit zore nisu bili svjesni da je to napad. – Ne

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružje i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

Da li Beograd dobija ono što Zagreb nema – Muzej Holokausta?

Srbija je donela Zakon o Memorijalnom centru Staro Sajmište. Uvidom u taj zakon, u predviđenu kadrovsku strukturu i vebsajt, čini se da ćemo u centru Beograda uskoro dobiti Muzej Holokausta. Međunarodna organizacija za sećanje na Holokaust (IHRA) traži od Zagreba da dodatno istraži područje Jasenovca, odnosno da se mapiraju sva mesta na kojima su postojali logori u NDH-a. Takođe, 35 članica organizacije traži da mapa bude dostupna na ulazu u Spomen područje Jasenovac, kao i da se izvrše ozbiljna arheološka istraživanja te lokacije.  Poznavaoci prilika smatraju da Hrvatska, koja trenutno predsedava IHR-om, neće učiniti mnogo po tom pitanju. Ono što je grupa eksperata Međunarodne alijanse za Holokaust tražila od Hrvatske prilikom obilaska

Sjećanje na stradale u Jošanici

Na Nikoljdan će se navršiti 31 godina od zločina u fočanskoj mjesnoj zajednici Jošanica, kada je muslimanska vojska svirepo ubila 56 mještana srpske nacionalnosti. U osvit nikoljdanskog jutra 1992. godine, pripadnici vojske koja je sebe nazivala Armijom BiH ušli su iz pravca Goražda desnom obalom Drine u zaleđe srpskih položaja i paleći sve pred sobom, na kućnom pragu, dok su se spremali da slome slavski kolač, masakrirali srpske žene, starce i djecu. Desetak zaselaka Gornje Jošanice izbrisano je sa geografske karte, popaljene su ne samo kuće, već i pomoćni objekti, uz nejač, ubijana je i stoka, a gdje su to stigli zločinci su čak posjekli i stabla voćaka. Stradale su

Bojan Jovanović: GENOCID I SRAMNE PRETNjE (VIDEO)

Ne malom iskušenju bio je izložen i autor ovih redova kada ga je nakon nedavno objavljivanja teksta „Fenomenologija najvećeg zla“ u „Pečatu“ pozvao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu i zapretio podnošenjem krivične prijave zbog iznošenja neistina, uznemiravanja javnosti i narušavanja ugleda ustanove na čijem je čelu. Sagledavanje i razumevanje fenomena najvećeg zločina u ljudskoj istoriji pretpostavlja i neospornost snage dokaza čiju bliskost istini niko i ništa ne mogu dovesti u pitanje. Ubeđenost i verovanje u snagu argumenata izloženi su, međutim, iskušenjima argumentima snage koji povremeno mogu da preovladaju, ali nikada i da potpuno ospore istinu. Takvom iskušenju je bio izložen i autor ovih redova kada ga je nakon objavljivanja

Na današnji dan se sjećamo zločina nad srpskim ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941. 

Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije pokolja i o njemu su znali samo mještani. Ovo je naš doprinos da se ovakve stvari ne zaborave i da se ne ponove. To dugujemo svim našim mučenicima. 16. decembra 1941. godine, hrvatske ustaše i domobrani iz Prnjavora dolaze na Vučijak u selu Kremni i uz pomoć Mađara koji su tada naseljavali Vučijak, počinju pljačku i zulum po selu Kremna koje je udaljeno nekih 5 km od Prnjavora. Vučijački vod ustanika pod komandom Trivuna Bojanovića

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Navršilo se 32 godine od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

Sećanje na ubijene u požeškim selima

Kod spomen obeležja u Jeminovcu još jednom su se okupili pripadnici srpske zajednice kako bi odali počast za više od 40 civila koji su ubijeni u tri sela koja su bila nastanjena srpskim stanovništvom. Molitveno sećanje održano je 10. decembra, a sa skupa su upućene poruke mira, potrebe pronalaska svih nestalih i zajedničkog komemoriranja i odavanja počasti stradanju civila. Prisutnima su se obratili paroh požeški Nikola Petrović, zamenik županke Požeško-slavonske županije Nikola Ivanović i zamenik župana Virovitičko-podravske županije Igor Pavković. Podsetimo hrvatske vlasti donele su još krajem oktobra 1991. godine naredbu o evakuaciji 26 srpskih sela Požeške kotline: Oblakovac, Vučjak Čečavski, Jeminovac, Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić,

Bastašić: Hrvatska krije masovne grobnice kao zmija noge

Hrvatska i dalje na sve načine želi sakriti, kao zmija noge, postojanje mnogobrojnih masovnih grobnica i jama u kojima su sahranjena ili pobacana tijela ubijenih Srba u vrijeme NDH. Kaže ovo za “Glas Srpske” Dušan Bastašić predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, poznatijeg kao Udruženje “Jadovno”, ističući kako u Hrvatskoj i dalje postoji mnogo masovnih grobnica koje nisu otkrivene ili se za njih zna, ali nikada nisu ekshumirane, niti su žrtve dostojno sahranjene. Navodi i kako nije pretjerani optimista kada je u pitanju najnovija inicijativa, odnosno zahtjev Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA), koju čini 35 država članica, koja je

„Serbien ist Judenfrei“ – poreklo laži

Povodom obeležavanja 82-godišnjice početka nacističkog uništenja dela beogradske i srpske populacije, domaćih Jevreja, u logoru Zemun na predratnom Sajmištu, od strane nacističkog okupacionog aparata, sastavljenom od etničkih Nemaca, Austrijanaca i Foksdojčera, neophodno je ukazati na jedan momenat koji se već skoro 30 godina koristi u problematičnim kontekstima i, nažalost, u propagandne svrhe. Piše: Bane Gajić Rečenica „Serbien ist Judenfrei“ odnosno, „Srbija je očišćena od Jevreja“ pojavila se 1993. godine i brzo je preuzeta, odnosno, „tumačena“ kao jedan od glavnih „dokaza“ „srpske krivice“ za učešće u Holokaustu sprovedenom od leta 1941. do proleća 1942. godine. Prema „tumačenjima“, rečenica se javlja kao navodni telegram koji je iz Beograda poslat u Berlin, i

SRBI TRPELI STRAŠAN TEROR, UBISTVA I LOGORE! Odredi zločinaca imali odrešene ruke da reše „srpsko pitanje“

Kratki dokumentarno-edukativni filma iz serijala „Minijature“ može se pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Stradanja Srba u Austrougarskoj bila su prisutna od prvih pa do poslednjih dana Velikog rata, a kakva je sve zverstva pravila austrougarska vojska tema je kratkog dokumentarno-edukativnog filma iz serijala „Minijature“ koji se može pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Uz svaku od minijatura, a biće ih ukupno 60 u produkciji „Zastava filma“, na sajtu ministartva se može pročitati i propratni tekst, poput ovog koji je sročio potpukovnik dr Dalibor Denda, naučni saradnik beogradskog Institut za strategijska istraživanja.Kako navodi, stradanja Srba u Austrougarskoj otpočela su odmah nakon Sarajevskog atentata. U

Sjećanje: Predrag Peđa Ristić

„Postoje narodi koji to preziru, pravci u umjetnosti koji to preziru, ali se ipak zna da prava kultura, ako hoćemo da idemo u vječnost kao umjetnici ili da vaskrsnemo, mora da pođe od Svete tajne“, govorio je veliki srpski arhitekta prof. dr Predrag Peđa Ristić koji je svom rodu ostavio veliko i svijetlo zavještanje u više od 150 hramova. Doajen srpske arhitekture prof. dr Predrag Peđa Ristić koji je pre četiri godine usnio u Gospodu u 88. godini, ostaće upamćen kao najveći neimar pravoslavnih hramova našeg vremena na prostorima gdje živi naš narod. Pored mnogih crkava prof. dr Ristić sebe je ugradio u bisere savremene crkvene arhitekture kod nas: Saborni

Milunka Savić ispred svoje kuće na Voždovcu

Zabranjena reportaža o Milunki Savić

Na ispucalim zidovima jedine sobe ima samo nekoliko fotografija. Na jednoj Milunka Savić kao mladi vojnik sa raspletenim kosama, na drugoj u uniformi sa ordenjem. Zatim su tu još dve slike sa vojnih svečanosti i u jednom ramu nekoliko porodičnih fotografija. Na zidu se vide tragovi odnetih ramova. U aprilu 1971. godine, novinarka Ljiljana Banićanin posetila je Milunku Savić u njenoj kući na Voždovcu, tom prilikom napisala je reportažu koju će stopirati uredništvo koje je procenilo da je tekst nacionalistički i da veliča srpskog heroja. Članak će biti objavljen dvadeset i četiri godina kasnije, 9. decembra 1995. godine pod naslovom „Milunka Savić iz Gvozdenog puka“. Da li je reportaža bila

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.