„Politika” je, 3. novembra 2018, objavila tekst „Ć iz ćirilice u fizici” autora Slobodana Bubnjevića, u kojem se navodi: „U našem drugom pismu, latinici, koristi se… Ovaj dijakritik je ostao u našoj latinici…”. Gde je Bubnjević našao i u kojoj školi učio da Srbi imaju latinicu i da je neko nekada za njih (nas!) napravio nekakvu latinicu, to, valjda, samo on zna? (Mislim da je i Bubnjević Srbin). Aha! Dosetio sam se: „Naša latinica” postoji u „Pravopisu srpskoga jezika” (Novi Sad, Matica srpska, 1993) koji imam. Gde je autor, profesor dr Mato Pižurica „iščačkao” neku „našu latinicu”, to samo on zna! Ako ju je sam sastavio, a sasvim liči na

 Predsjednik Udruženja radnika i invalida rada izbjeglih iz Hrvatske sa državljanstvom BiH Nikola Puzigaća smatra da ne treba ukinuti Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, jer nije u potpunosti riješena problematika izbjeglih Srba iz Hrvatske. „Nismo zadovoljni najavom ukidanja resornog ministarstva, jer su izbjegli Srbi iz Hrvatske najviše obespravljeni u pogledu ostvarivanja prijeratnih stečenih prava u Hrvatskoj koja se odnose na radna, penziona, imovinska i stanarska prava“, rekao je Puzigaća Srni. Puzigaća je podsjetio da je Udruženje do sada podnijelo na desetine tužbi Evropskom sudu za ljudska prava u Starzburu protiv Hrvatske, zbog nemogućnosti ostvarivanja stečenih prava Srba u toj zemlji. Mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske

Pošto je Imotski bio klerikalni kraj sokoli su bili izloženi napadima hrvatskih separatista. Posle stvaranja Banovine Hrvatske 1939. HSS je koristio vlast za obračun sa sokolima. Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda uputilo je 22. septembra 1939. banu dr. Ivanu Šubašiću predstavku o žalbama Saveza Sokola upućenim povodom smetanja rada sokolskog društva u Imotskom, … . (1) Usledio je napad na Čedu Milića, starešinu Жupe Mostar, jednog od najistaknutijih sokolskih i nacionalnih prvoboraca. Napad je izvršen u više navrata posle završene skupštine društva Imotski 11.2.1940. Kao delegat župe Čeda Milić je išao je na skupštinu sokolske jedinice u selu Glavini kod Imotskog. Bio je u pratnji sokola iz Imorskog dr. Pave Radovanovića,

Šta je u čuvenom govoru 10. novembra 1918. Blaško Rajić poručio Srbima. Odstupio od instrukcija iz Zagreba i glasao da se Bačka, Banat i Baranja prisajedine Srbiji, a ne Kraljevini SHS. NOVEMBAR 1918. godine. Na samom jugu poklekle Austrougarske monarhije s nestrpljenjem su se čekale vesti o oslobođenju Srbije i kraju mađarske vlasti severno od Save i Dunava. Ali, svesni da će sloboda za njih značiti mnogo više nego u drugim krajevima, subotički nacionalni prvaci, predvodnici Bunjevaca i Srba, nisu želeli da je dočekaju nespremni. Prvih novembarskih dana, na inicijativu katoličkog sveštenika Blaška Rajića, u stanu advokata Vladislava Manojlovića održan je sastanak, na kom je odlučeno da se osnuje Bunjevačko-srpski

Nastavak borbe za istorijsku istinu znači: nastavak borbe za ćirilicu, borba za utvrđivanje istine genocida nad Srbima, borba za integraciju srpskog nacionalnog bića… Vrijeme u kojem živimo, pored mnogobrojnim specifičnosti, iznedrilo je i veliku količinu fakultetski obrazovanih građana. Pardoksalno, uz svu obrazovanost današnje generacije, osjetan je pad intelektualne snage – otvorenog i dubokog promišljanja, smjelosti stava, objedinjenosti poznanja i djelanja. Aktivizam? Aktivizam se kreće šablinizovano i marginalizovan je. Vladavina politički korektnog mišljenja predstavlja svojevrstan politički dogmat današnjice. Gotovo opsesivno zastupanje interesa „diskriminisanih grupa“, proklamovanje multikulturalnosti, zakonsko ograničenje kritičkog mišljenja. Vladavina „prava“ dovela je dotle da umjesto jasno određenih vrijednosti vlada moralni i intelektualni relativizam. Antagonizam naše svakodnevice sadržan je i u