arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Đurđica Dragaš: LIČKA TORBA

14. oktobar 2026.

U torbu stade komad kruva i slutnja crna, od čoje crnja. Tkale su je ruke mlade. Niti sunca u nju splele. Crvenom oživele, zelenom okadile. Tkale su je ruke devojačke. U rese joj pesmu skrile. Crvenom se ružom radovale, žutim klasjem k nebu vile. Izatkale ruke mlade, torba ličku, nadu devojačku. U miraz je iz kuće ponele. Nakićenu, opevanu, suzom ispraćenu. Zamirisala torba na jabuku zrelu. Na dečje ruke i kosu plavu. Ruže se crvene životu radovale, zelena trava tabane milovala. Rasla je torba k’o kuća puna. Жitom se kitila, Injem sokolila. Potokom bistrim umivala. Al’ svanu jutro nesvanulo. Razli se mrak po zemlji ličkoj. U torbu stade komad kruva

Ekološka svijest u Hrvatskoj 1941. i 2026. godine

14. oktobar 2026.

Razvoj ekološke svijesti u Hrvatskoj ima svoj decenijama dug kontinuitet i danas je na zavidnom nivou. Piše: Dušan Bastašić Svjedoci smo bure koja se proteklih dana digla u Hrvatskoj zbog mogućeg zagađenja voda i okoliša sa vrlo izvjesnim teškim posljedicama po zdravlje stanovnika, stoke i usjeva. Ustanovljeno je da je godinama unazad, nezakonito, kriminalnim radnjama na područje Gospića i obližnjeg Divosela dovožen opasan otpad. Dio tog otpada je zakopan a veći dio je godinama bio izložen padavinama koje su opasne materije odnosile u tlo koje je na tom području kraškog tipa. I posljedično, zagađuje se tlo i podzemne vode a time i ponornice od kojih su najpoznatije Lika i Gacka.

nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

12. oktobar 2026.

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

PRVO NOVČANA KAZNA, A ONDA – PROTERIVANJE!

12. oktobar 2026.

Hrvati spremili novi udar, a u fokusu su OVI LJUDI IZ SRBIJE Kritičari ovog pristupa smatraju da bi on mogao da naruši slobodu izražavanja i loše utiče na imidž Hrvatske kao turističke destinacije, ističući potrebu za jasnim granicama između govora mržnje i prava na mišljenje Poslanica Dragana Jeckov upozorava: “Ljudima treba omogućiti da imaju mogućnost izbora… sve to pod uslovom da se zaista ne radi o govoru mržnje, koji apsolutno smatram da treba osuditi” Pre nego što dobiju priliku da nastupaju u Hrvatskoj, strani izvođači moraće da prolaze dodatne provere – to traži Udruženje hrvatskih branitelja. Od nadležnih institucija očekuju propise kojima bi se, kako navode, sprečili nastupi javnih ličnosti

Oslobođeni Jasenovac

12. oktobar 2026.

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Đurđica Dragaš: Povratak kući

12. oktobar 2026.

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

VELEBIT – SRPSKO SVETILIŠTE

10. oktobar 2026.

Ne krivite Velebit, ne zovite ga nesrećom srpskom, ne zovite ga prokletim. Kriv je zao čovek. „Velebit je jedna od onih čudnih planina, koje i u svom imenu i u svom spoljnjem izgledu nose nešto mitskog, paganskog, nešto sveštenog, uzvišenog, povezanog sa verom i obožavanjem velikih prirodnih sila, kao one antičke, klasične planine, koje su proglašene sedištem bogova ili personifikaciju jednog od njih, često najjačeg, najsilnijeg. Impozantan, stamen, vidljiv sa najdaljih strana kopna za sobom i mora pred sobom, on, sav tamno-modar, u svojim vrhovima osvetljenim snegom i suncem, čuva još uvek tragove nečeg devičanskog, božanstvenog, večnog. On može da bude naš Olimp i Parnas, naša Ida i Kavkaz, kao

SUZE SA NEBA

10. oktobar 2026.

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči slike sa vidovdanskih pomena, sedamdesetih godina u Stocu, na kojima je sveštenik, okružen staricama u crnini, dugo čitao spisak žrtava, ustvari sva srpska imena iz Hercegovine: „Jovu, Simu, Dušana, Mihu, Šćepu, Lazara, Danila, Gojka, Ristu,  Milana, Iliju, Todora, Mitra, Savu,..   Na  vrelom podnevu, iz  ko zna  kako  pristiglog oblaka, prolilo se  nekoliko  kapi,  na  šta  mi  se  otelo iz  usta:„Evo kiše!“   Jedna  od  tih  izmučenih  majki,  koje su  svašta  preživele  ali  nikada  nisu  bile  u  očaju,  bolno me opomenula: „Sine, nije kiša  već suze  s’neba!  Na današnji  dan  uvijek  ka’ne neka.“   Ovo sam naučio za ceo život! U

Na stratištima u Bihaću ustaše ubile 384 studenta i đaka

9. oktobar 2026.

Na stratištima u Bihaću počinjena su svirepa ubistva Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a jedan podatak o žrtvama rata u tom mjestu od 1941. do 1945. godine govori da su ubijena 384 studenta i đaka, izjavio je paroh bihaćki Slaviša Milinović. Milinović je rekao da je mnogo srpske djece iz Bihaća stradalo od ustaša, ali da tačan broj nije upisan. On je istakao da su djeca ubijana na najsvirepije načine – klanjem, strijeljanjem, bacanjem u jame, prebijanjem i odsijecanjem dijelova tijela. – Jedan podatak koji govori o žrtvama rata u Bihaću 1941-1945 kaže da su 384 studenta i đaka stradala, dok je postradalo 2.200 izdržavanih lica, što znači da je

Profesor BORIS BEGOVIĆ, član udruženja „Jadovno”

Begović: Jadovno je avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije

9. oktobar 2026.

Logor Jadovno je bio državni projekat, veliki logistički poduhvat, u koji je bila uključena državna železnica, koja je omogućila transport žrtava sa udaljenih mesta NDH. I ove godine, pre svega, u hrvatskoj javnosti kolaju zablude o Jadovnu, kako se uobičajeno označava kompleks ustaških logora “Gospić Jadovno-Pag”, na koje treba odgovoriti činjenicama, izjavio je FoNetu profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Boris Begović, koji smatra da je Jadovno bilo “avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije”. Negirajući tvrdnje da je Šaranova jama jedina jama logorskog kompleksa “Gospić-Jadovno-Pag”, Begović objašnjava da je ona jedina obeležena i njoj se može relativno lako prići. Identifikovane su 32 jame na području Velebita, preciznije na širem području Jadovna,

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

8. oktobar 2026.

Navršilo se deset godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi “Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.” čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Nataša Drakulić: Prazna sela i grobovi bez imena

8. oktobar 2026.

Ime sela Divosela u Lici, kraj Gospića, nastalo je etimološki spajanjem reči divno i selo. Kažu da je baš takvo i bilo; bogato i veliko, na lepom položaju, mada to ne znam jer nikad u njemu nisam bila iako mi kilometražom nije bilo daleko od rodne kuće. Bila sam nedavno tek nadomak, u manastiru Medak, koji više od tri veka odoleva velebitskim vetrovima, ali danas je, nažalost, usamljen. U prošlosti, do Drugog svetskog rata, selo Divoselo je bilo još bogatije i naseljenije sa pravoslavnom crkvom sagrađenom polovinom 18. veka, posvećenoj Rođenju Presvete Bogorodice ili Maloj Gospojini. Imalo je i veliku školu, a broj stanovnika se po popisima stanovništva iz druge

Djedovina za budućnost

8. oktobar 2026.

Sofija Pejnović iz Zagreba darovala je Srpskom privrednom društvu Privrednik više zemljišnih čestica u Smiljanu, u blizini Memorijalnog centra „Nikola Tesla“, namijenivši ih obrazovanju mladih i razvoju kulture Srba u Hrvatskoj Piše: O. R. / P-portal.net Potpisivanjem ugovora o darovanju 29. septembra ove godine dio svoje porodične djedovine Sofija Pejnović iz Zagreba povjerila je Srpskom privrednom društvu Privrednik, društvu koje više od jednog vijeka pomaže školovanje i napredovanje darovitih mladih ljudi slabijih materijalnih mogućnosti. „Privrednik odavnina radi na očuvanju istorijskih vrijednosti. Stoga mu s punim povjerenjem darujem imanje radi očuvanja i zaštite tradicije i identiteta srpskog naroda, jer ovo nije samo porodična priča, nego i prikaz sudbine jednog naroda“, ističe

Podržite “Jadovno 1941.”

8. oktobar 2026.

Jadovno 1941.  je preraslo formu udruženja, Jadovno je danas standard, etalon, merilo vrednosti. Braćo i sestre! Dragi Jasenovčani, Jadovničani,Poštovaoci svetih naših Жrtava i svih srpskih Svetitelja, našega Svetog Novomučenika Vukašina Jasenovačkog i Klepačkog, borci za istinu, Svedočimo veliku borbu koju vodimo zajedno, protiv zaborava, kako mi kao narod ne bi bili zaboravljeni od Gospoda. Jadovno 1941.  je preraslo formu udruženja, Jadovno je danas standard, etalon, merilo vrednosti. Da bi se održali u ovom i ovakvom svetu, da bi ga menjali na bolje, potrebno je mnogo rada i truda.  Samo mali deo, ne mali po važnosti, svega što radimo je pohranjen na serverima i kroz jedan upravo modernizovan sajt omogućava desetinama

Milan Bastašić (1931 – 2016.)

7. oktobar 2026.

Bio je jedan od osnivača udruženja građana Jadovno 1941. Navršilo se deset godina od upokojenja. Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju.Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

NAJNOVIJE VIJESTI

Duboka tajna

Čoveku je dato da nikoga i ništa ne može da kontroliše u

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA