Među tisućama knjiga koje su izgorjele u sarajevskoj Vijećnici, u jednome danu kolovoza 1992, užgane zapaljivom granatom ispaljenom s Trebevića, bio je i onaj primjerak dvotomnoga izdanja romana austrijskog pisca Franca Verfela “Musa Dag”, koji sam posudio preko veze, i zadržao cijelo ljeto 1983. Knjigu je 1955. objavila Svjetlost, u prijevodu Stevana J. Milovića, pod uredništvom Isaka Samokovlije, a govorila je o istrebljenju i progonu Armenaca iz Turske, koji su se počeli događati u proljeće 1915. Ustupivši svoj glas nestalome narodu, u ime koga nitko nije govorio, Franc Verfel, ljevičar i Жidov, romanom iz 1933. nagovijestio je ono što će se događati s europskim Жidovima u sljedećih dvanaest godina. “Musa

Kada osjete da imaju dobre adute za pogađanje s hrvatskom državom, a oni su obično odraz trenutnog odnosa snaga u parlamentu, srpski pregovarači veoma vješto partnera u pregovorima dovode na teren političke trgovine kako bi – čuvajući se i pedantno pripremajući upravo za takvu priliku – prvenstveno namirili svoje pojedinačne i grupne karijerno-materijalne potrebe, pa u tome treba tražiti i uzroke zbog kojih je u jednom momentu i stambeni izbjeglički kompleks kao opći srpski interes izletio sa pregovaračkog kolosjeka u jarak u kojem se i dan danas nalazi… Još jedna velika prevara je uspjela. Stambeno zbrinjavanje. Ova sintagma zvuči užasno birokratski. Ali koga to više uopće zanima. Već je toliko

Američki senator Kris Marfi najavljuje da će SAD učiniti sve da izbace Rusiju sa Balkana i posebno izražava zadovoljstvo zbog činjenice da je, pod snažnim uticajem Vašingtona, propao projekat „Južni tok“. Marfi je, gostujući u njemačkom Fondu „Maršal“, potvrdio da su SAD prešle u napad na Rusiju na gotovo na svim područjima. Senator iz redova Demokratske stranke, koji je bio u političkoj „inspekciji“ na Balkanu, zadovoljan je zbog činjenice da zemlje regije žele u EU i NATO i da odbijaju ruske ponude. On kao pozitivan primjer navodi Crnu Goru, kojoj su Rusi, kako tvrdi, ponudili ugovor o vojno-pomorskoj bazi vrijedan nekoliko milijardi, ali je Podgorica, uprkos ekonomskih problema, odbila ponudu,

Andrej Fajgelj Postoje dva oprečna pogleda na srpsko pismo. Ja ću ih nazvati stanovištima asimilacije i afirmacije. Oba se slažu oko toga da je ćirilica različita, to priznaju i jedni i drugi. Na primer, većina pismenih pripadnika evropskih i drugih naroda na planeti, može da čita latinične natpise na srpskom jeziku, iako sam jezik ne razume. Sa ćiriličnim natpisima je procenat onih koji čitaju mnogo manji. Otuda je ćirilica nešto što je specifično spram univerzalnog, manjinsko spram većinskog, drugačije spram istog. Oni koji teže asimilaciji, različitost ćirilice gledaju kao nešto negativno i smatraju da ona, zato što je različita, treba da ima, zadrži ili dobije manjinski položaj. I da, u