arrow up

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Milorad Ekmečić

Milorad Ekmečić: Broj stradalih u Jasenovcu od 500–600 hiljada minimum koji se naučnim ispitivanjima dokazuje

Nijedan naučni skup ne može dati konačne odgovore na istoriju genocida 1941–1945. Cela srpska nauka je osuđena da to bude trajan napor koji se ne sme smatrati završenim. Srpska nauka je posle Drugog svetskog rata bila prikraćena da do kraja istraži istorijske korenove genocida koji je izvršen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nad srpskim, jervrejskim i romskim narodom. Jugoslavija je nakon 1945. bila jedina država na svetu čija vlada nije prebrojala svoje mrtve. Improvizovalo se sa uspostavljanjem ustanova za ispitivanje broja mrtvih, grobovi i jame (foibe) na kraškom području nisu otvoreni, sve do rasula države 1991. To je ostavljalo vidljive tragove na sve pokušaje da naučnici umisle naknadno i sami da

dara_banovic.jpg

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi svjedok pokolja koji su izvršile ustaše nad stanovništvom sela Palančišta i Gornji Jelovac, 22. i 23. oktobra 1942. godine. U pokolju je ubijeno 650 ljudi, mahom žena i djece, a Dara je svojim očima vidjela masakr nad oko 300 žrtava. Dara Banović sa 29 ožiljaka od uboda nožem preživjela je ovaj ustaški pokolj, ali njena djeca, četvorogodišnja Radoslavka i dvogodišnji Boško — nisu. Ona je jedan od svjedoka koji je najvjerodostojnije ispričao odvijanje pokolja. Njen lik na malim ekranima vidjeli su milioni gledalaca širom bivše SFRJ, prilikom otkrivanjaspomenika na Mrakovici, 1972. godine. Dara je tom prilikom uručila predsjedniku Josipu Brozu Titu,

Slika 3: Oštećena crkva Sv.Preobraženja u Crkvenom Boku (Foto: B. Turajlić)

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

Panorama_Veliko_Palanciste.jpg

Ok­to­bar na Ko­za­ri 1942. je bio cr­ven od kr­vi

Pri­je­dor – Usta­ški zlo­čin u ko­zar­skom se­lu Ve­li­ko Pa­lan­či­šte, 22. i 23. ok­to­bra 1942. go­di­ne, ka­da je li­kvi­di­ra­no vi­še od 400 me­šta­na ovog i su­sed­nih me­sta, opi­san je u mno­gim iz­ve­šta­ji­ma, knji­ga­ma, isto­rij­skim do­ku­men­ti­ma i sve­do­če­nji­ma ma­log bro­ja pre­ži­ve­lih. Piše: Milan Pilipović O to­me, Udru­že­nje „Ja­dov­no 1941” pi­še: „Ka­da su usta­še za­vr­ši­le po­kolj mu­ška­ra­ca, po­če­li su sa od­vo­đe­njem gru­pa že­ne i de­ce uglav­nom na istu lo­ka­ci­ju, ali i u za­se­o­ke zva­ne Je­ze­ri­ne i osta­le de­lo­ve bli­že oko­li­ne. Na­čin kla­nja i ubi­ja­nja bio je sli­čan, s tim što su mla­đe že­ne i de­voj­ke bi­le pr­vo si­lo­va­ne, a za­tim su ubi­je­na de­ca sta­vlja­na na ma­sa­kri­ra­ne doj­ke maj­ki, a kod de­vo­ja­ka, na­kon di­vljač­kog iži­vlja­va­nja

Simo Brdar – “Najlonska Grobnica”

Po završetku Drugog svjetskog rata, pobjedom antifašističke koalicije, na mjestima masovnih zločina genocida, u koncentracionim logorima sačuvani su autentični objekti i dokumenti i osnovani memorijalni muzeji i spomen područja (Aušvic, Dahau, Treblinka, Mauthauzen i dr) i to ne samo u zemljama antifašističke koalicije, već i u zemljama agresorima u Drugom svjetskom ratu. Ove značajne muzejske institucije, cijenjene i posjećene, svojom tematikom i originalnom građom, ne samo da podsjećaju i upozoravaju, nego i objašnjavaju uzroke i posljedice genocida totalitarističkih režima. Zahvaljujući kroatocentričnoj politici bivšeg komunističkog režima, na teritoriji bivše SR Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata uništeni su autentični objekti i lokaliteti ustaškog genocida nad srpskim narodom, pa je takva sudbina zadesila

Parastos za stradale Bilogorce 31. oktobra 2026. u Beogradu

U crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Marka u Beogradu u subotu 31. oktobra 2026. sa početkom u 11:00 časova biće služen parastos za stradale civile i poginule borce u okolnostima građanskog rata i poraća u Hrvatskoj 1991 – 1997 godine, porijeklom sa istočne Bilogore, te preko 100.000 pavoslavnih Srba, rođenih i sahranjenih na Bilogori i drugdje od 1552 do 2026. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je i organizuje i ove godine, Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada

Veliko Palančište

Pokolj u selima Palančište i Jelovac kroz dokumenta i svjedočenja preživjelih

Apstrakt: Sela Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac, najmnogoljudnija sela prijedorske opštine, tokom Drugog svjetskog rata pretrpjela su ogromne gubitke. Na ovo je uticao položaj ovih sela, a zatim i naklonjenost stanovnika komunističkom pokretu. Smještena uz cestu Prijedor–Dubica, ispod same Kozare, sela su stradala tokom svake neprijateljske ofanzive. Sa druge strane, ovaj položaj i dobro poznavanje terena Kozare iznad sela, omogućili su stanovnicima da prežive veliku ofanzivu na Kozaru, ljeta 1942. godine. Najveće i najužasnije stradanje dogodilo se iste godine u oktobru, kada su pripadnici 2. sata 8. ustaške djelatne bojne izvršile strahovit masakr nad civilnim stanovništvom ovih sela. Veliki broj sačuvanih dokumenata o ovom događaju, kao i svjedočenja onih

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Oružani progon Srba sa Bilogore

Napad paravojnih formacija međunarodno nepriznate Hrvatske na Bilogoru počeo je koncentričnom vatrom i nastupanjem iz pravca Velike Pisanice, Velikog Grđevca, Grubišnog Polja, D. Rašenice i Virovitice. Najžešći okršaj odvijao se i zbio na užem području istočne Bilogore 31. oktobra 1991. godine na prilazima Zrinjskoj i Gornjoj Kovačici, na sjevernom vrhu Grubišnog Polja i na prilazima Gornjoj Rašenici i Lončarici. Niti jedan obrambeni položaj Srba toga dana nije pao u ruke napadača. U toku večeri i noći iz gotovo svih sela krenule su kolone traktora sa prikolicama, privatnih kamiona, kombija i osobnih automobila. One su se od početka Dapčevačkih Brđana slijevale u jednu kolonu koja je kasnije sezala od Male Peratovice

Gradonačelnik Dabo protiv spomen-ploče ustaškim žrtvama u Metajni

HDZ-ov gradonačelnik Novalje Ivan Dabo protivi se postavljanju spomen-ploče u školi u Metajni na otoku Pagu, kraj uvale Slana, gdje je bilo smješteno gotovo tristo žena i djece židovske i srpske nacionalnosti. Rijetke preživjele svjedočile su o silovanjima i likvidacijama, ali po Dabi tamo nitko nije ubijen, nego su bile “ženske, bili su Жidovi, kupovali su, trgovali su, pivali, radili”. Nakon što su nepoznati počinioci četvrti put razbili spomen-ploču u paškoj uvali Slana, gdje je u sklopu sustava Gospić-Jadovno bio koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, policija je krajem septembra podignula kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zbog uništavanja spomen-ploče. Prilikom postavljanja 24. juna ove godine, za što su

Gradonačelnik Novalje dovodi u pitanje povijesno utvrđene činjenice o ustaškim logorima

Prosvjedujemo zbog izjava gradonačelnika grada Novalje Ivana Dabe na sjednici Gradskog vijeća grada Novalje i u kasnijem oglašavanju, kojima umanjuje i revidira ustaške zločine u logoru Slana i Metajna. Takvim činom pokazuje ili svoje poražavajuće neznanje o povijesnim događajima u mjestu kojim već dugi niz godina upravlja ili podilaženje dijelu javnosti kojem smeta sjećanje na žrtve ustaških logora na Pagu. Unatoč tome što je pokazao volju i spremnost za dijalogom usuglašavanjem teksta spomen-ploče koja je nakon tri godine dogovora postavljena u uvali Slana u lipnju 2026., ili možda baš zbog toga, Ivan Dabo sada ponovno dovodi u pitanje povijesno utvrđene činjenice o postojanju i d‌jelovanju logora Metajna, predstavljajući ga kao

Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: IZDAJA LORDANA ZAFRANOVIĆA

Niko od Hrvata nikada nije kleknuo u Jasenovcu. Lordan je neki dan rekao da je film “Zlatni rez 42-Djeca Kozare” njegovo klečanje, kao Hrvata, pred zločinom počinjenim nad Srbima. Ceo svoj život, uz ostalo, pokušavam da objasnim Srbima da je za njih, u periodu od 1945. na ovamo, opasnija bila (i danas je) tzv. hrvatska levica nego hrvatska desnica. I da li mi uspeva? Pa, ne baš. Ogromna većina Srba, onih koje politika, bolje rečeno život, interesuje, u hrvatskim levičarima vide mostove između dva naroda, vide divne ljude, humaniste koji poštuju srpski narod, brane ga kad zatreba, cene njegovu prošlost… Ništa od ovoga nije tačno. U odnosu prema Srbima i

Đurđica Dragaš: LIČKO MILJE

Lika me jadom ojadi, ranu mi ranjena otvori. Lika me miljem pomilova.Lika me zlatom ozlati.Vodom napoji.Lika me suzom zasuzi.Lika me žalom ožali. Lika me zelena ozeleni.Lika me cvetom rascveta.Snagu mi snažna dade.Lika me kamenom okameni.Lika me jadom ojadiRanu mi ranjena otvori. Lika se svetom rasvetli.Lika ga svetlom osvetli.Lika se mrakom zamrači.Lika se jamom zajami. Lika se pesmom opeva.Suzom ka nebu vinu. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš

Sramotno stanje u Donjoj Gradini

Poštovani, šaljem Vam u prilogu slike spomen područja Donja Gradina. Posetio sam lokalitet u subotu 17. Oktobra 2026. Stanje je sramotno za jedno takvo stratište našeg naroda, naročito na teritoriji Republike Srpske. Vama sam se prvo javio jer smatram da su nadležni svojim delima pokazali da ih ne zanima istorija sopstvenog naroda i da, svesno ili nesvesno, rade za dobrobit istih onih od kojih su naši preci gubili glave. Imate moje odobrenje da objavite materijal ako smatrate da je to u našem najboljem interesu. Oko pola putokaza na lokaciji je uništeno/oštećeno, deo info tabli je vandalizovano, skoro u potpunosti je nemoguće čitati sa granitnih ploča. Same staze su dobrim delom

Neizdrživi smrad i pepeo, ljudski pepeo

Moja baka je pričala da sedam dana, da je to bio neizdrživi smrad. Dakle, to je njezina priča, to je meni pričala još kao d‌jetetu, ali meni se je to nekako dakle, usjeklo u sjećanje, to mi je bilo strašno. Neposredno pred zatvaranje logora na ostrvu Pagu, u noći 14/15. avgusta 1941, na Fornaži iznad uvale Malin, ustaše NDH su pobile oko 800 preostalih logoraša, u najvećem broju Srba. Početkom septembra iste godine, zbog opasnosti od zagađenja vode za piće i protesta stanovništva Paga, italijanski vojnici su izvršili ekshumaciju 791 tijela žrtava. Tijela su spaljena a pepeo sahranjen u iste rovove. To su dokumentovali u zapisnicma i izvještajima a uradili

NAJNOVIJE VIJESTI

Crni Milorad

Pomozite, tamo u Beogradu, da nađemo novog Pribićevića, tako je govorio Franjo

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.