Banja Luka, Banski Dvor, mala sala – Četvrtak, 02. februara 2023. u 19 časova.
Grozdan Šumara je glavni lik romana. Rodoljubni i nacionalni zanos Grozdana vraća iz Berlina, gdje je radio godinama, 1992. godine u tek uzavreli bosanski lonac, gdje ga dočekuju supruga i četiri sina. Grozdan je tipični srpski borac, kojem je patriotizam sve slabiji zbog ratnih profitera. U Grozdanu se baškari moral ovdašnjeg čovjeka. Poslijeratni vjetrovi još uznemiravaju ljude Kozare i Potkozarja – čemu su uzrok kako strani, tako i domaći mešetari.
BIOGRAFIJA
Vasilije Karan je rođen 1934. godine u Međuvođu (zaselak Pogleđevo), opština Kozarska Dubica, Vrbaska Banovina, Kraljevina Jugoslavija. U toku Drugog svjetskog rata, na Kozari, izgubio se od svojih roditelja, pa je, bez ikog svoga, preživio ratne dane na brdima iste planine. Tom vremenu, kao sjećanje, posvetio je više svojih djela.
Nakon Drugog svjetskog rata je radio u Staroj Pazovi, Srbija, gdje je pohađao srednju školu. Kasnije je u Banjoj Luci završio Pedagošku akademiju – srpski jezik i književnost.
Dok je radio posao novinara, za mnoge listove objavljivao je priloge iz svakodnevnog života, što ga je postepeno uvodilo u svijet književnosti. Objavljivao je pripovjetke, humorističke priloge i dramske tekstove.
Prvi Karanov roman “Crveni tragovi”, otkupljen je 1980. godine na konkursu redakcije “Dnevnik” Novi Sad, Srbija, u kategoriji narodno-oslobodilački pokret. Poslije ovoga napisao je veći broj romana i zbirki pripovjedaka.
Karan je nagrađivan na konkursima nekoliko puta. Dobio je nagrade za romane “Joja” i „U zemlji suza“, te za zbirku pripovjedaka “Plač anđela”. Karan uspješno piše drame i humoreske. Napisao je preko četrdeset djela, a do sada je objavljeno preko dvadeset.
Putevi ljudski i ljudski karakteri zaokupljaju Karanovu pažnju u njegovim djelima. Sukobi ideja i ideologija nisu lične prirode, već produkt vremena i planetarnog prestrojavanja. Podjele država, nacija i vjera na vječito vjetrovitom Balkanu, mjesta su gdje on vangogovskim bojama slika predjele i ljude sa prozračnom svjetlošću u čijim se proplamsajima uvijek nazire tračak nade, uvjerenja i vjere da će poslije tamne noći doći svijetla zora, izlaz iz tunela.
Vječita inspiracija za Karana su, između ostalih, Potkozarje i Kozara.
Vezane vijesti:
DUBOKE RANE UVIJEK BOLE – Piše Vasilije KARAN
Vasilije Karan književnik iz Banja Luke kao dečak pobegao iz kolone za Jasenovac