Na red dolaze zločini u Dobrovoljačkoj ulici i Tuzlanskoj koloni

Razgovarao: Vukan DUBOČANIN

BANjALUKA, 19. MAJA (SRNA) – Gordon Bardoš, pomoćnik direktora Instituta „Hariman“, koji je u sastavu fakulteta za međunarodne i javne poslove „Kolumbija univerziteta“ iz Njujorka, smatra da je međunarodna zajednica shvatila da nešto „ne štima“ u radu pravosuđa BiH i da će, nakon namjere Republike Srpske da organizuje referendum o tom pitanju, sada neko ozbiljno da se pozabavi radom tih instutucija.

Bardoš je u intervjuu Srni istakao da svaki ratni zločin mora da bude procesuiran, pa tako i zločini koji su se dogodili u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ili u Tuzlanskoj koloni. „Tu je nastradao veliki broj vojnika. On nisu ništa uradili, već su samo htjeli da se povuku, a zvjerski su ubijeni. Žalosno je što se niko do sada nije ozbiljno pozabavio tim slučajevima ratnog zločina“ – naveo je Bardoš.

Prema njegovom mišljenju, moguće je da će na Balkanu ponovo dolaziti do promjene granica, „pošto istorija ovog regiona u posljednjih 200 godina pokazuje da su se granice stalno mijenjale“.

„To je, nažalost, sudbina Balkana. Nedavno je na `Kolumbija univerzitetu` gostovao hrvatski predsjednik Ivo Josipović i dao je jedan dobar primjer koji govori o tome. Njegova majka rođena je u nekom selu u Dalmaciji. Sve vrijeme tu stanuje, a živjela je u pet ili šest različitih država! Upravo zbog te istorije Balkana, nisam siguran da se ovdje i u budućnosti neće mijenjati granice“, istakao je Bardoš.

On upozorava da se u BiH moraju poštivati legitimni interesi svakog naroda, te da svaka politika koja nije bazirana na tome vodi ka destabilizaciji cijelog regiona, a kao primjer navodi situaciju u Federaciji BiH, gdje su Hrvati preglasani, pa su izgubili svoje autentične predstavnike u organima vlasti.

Bardoš navodi da u BiH nije moguće uvesti pricip „jedan čovjek – jedan glas“, za koji se zalažu bošnjački političari. „Ne znam da li zvaničnici u SAD imaju neki stav o tom pitanju, ali smatram da to pravilo ovdje jednostavno nije moguće. Uostalom, i prema Dejtonskom mirovnom sporazumu predviđena je ravnopravnost svih naroda u BiH bez obzira na brojnost tih naroda“ – podsjetio je on.

Princip „jedan čovjek – jedan glas“ primjenjuje se u SAD i u još mnogim državama, ali taj princip uopšte nije saglasan sa političkom kulturom na Balkanu, smatra Bardoš i dodaje da mnogi primjeri iz prošlosti to dobro ilustruju.

„Slovenci, na primjer, sa dva miliona stanovnika nisu pristali da ih u Jugoslaviji stalno preglasavaju. Ista situacija je pred rat bila i u BiH. Zahvaljujući iskustvu koje su stekli u raspadu bivše Jugoslavije, u Makedoniji su reagovali tako da se sada u donošenju svih značajnijih dokumenata primjenjuju Badinterova pravila, što praktično znači da se za svaki važniji dokument mora obezbijediti dvotrećinska većina i Makedonaca i Albanaca. Interesantno je, ali i ironično, da isti ljudi iz međunarodne zajednice koji podržavaju Badinterova pravila u Makedoniji ne pristaju da se ona primijene i u BiH“, objašnjava Bardoš.

Komentarišući podršku koju SAD daju visokom predstavniku u BiH, Bardoš je ocijenio da je ta instutucija sve više dio problema, a ne rješenje spornih pitanja.

„Zvanični Vašington smatra da je preuranjeno razgovarati o zatvaranju OHR-a u BiH, jer tvrde da je situacija još veoma nestabilna, pa i dalje treba da postoji neko sa takvim ovlaštenjima. Za mene to nije jak argument. Štaviše, institucija visokog predstavnika, a ponekad i uloga stranih ambasadora u BiH, često su dio problema u BiH – umjesto da budu dio rješenja u saradnji sa domaćim političaarima i institucijama vlasti.

Bilo bi mnogo bolje kada bi probleme u BiH rješavali domaći političari. Sada imamo situaciju da političari iz jedne etničke grupe, čim iskrsne neki problem, traže intervenciju visokog predstavnika umjesto da potraže saveznike među domaćim političarima, svojim kolegama iz reda drugih naroda“ – navodi Bardoš, kome je neshvatljivo da neki međunarodni birokrata ima takva ovlaštenja u jednoj zemlji u kojoj postoje slobodni izbori i koja ima nezavisno pravosuđe.

On navodi da je posljednjih 15 godina visoki predstavnik u BiH povukao i neke dobre poteze, te da danas niko nema ništa protiv zajedničkih automobilskih tablica, valute i još nekih ranijih odluka OHR-a.

Bardoš smatra da je BiH sada ipak stabilna, a da je razlog tome čunjenica što je Dejtonski mirovni sporazum uspio, jer su o njemu saglasni i Vašington, Brisel i Moskva, Beograd, Zagreb i BiH. „Svi su, dakle, saglasni sa tim međunarodnim dokumentom. Za razliku od Dejtona, proglašenje nezavisnosti Kosova nije uspjelo na širem međunarodnom nivou, jer se Vašington i Moskva nisu saglasili o tome“, rekao je on.

Bardoš ne vjeruje ni da bi bolja ekonomska situacija popravila etničke nesuglasice na ovim prostorima. On smatra da se te etničke razlike ne mogu prevazići ni većim stranim investicijama i ekonomskim oporavkom – kako to neki tvrde.

„Niko od stanovnika neke zemlje ne bi rekao da im je loše ako su bogatiji i ako im je bolja ekonomija. To je očigledno. Međutim, ja vjerujem da to nije suština problema. U nekim slučajevima te razlike mogle bi da se prevaziđu možda nekim političkim mjerama iako ni u to baš nisam potpuno siguran. Stvarno ne znam ko bi mogao da u Iraku, na primjer, ma kako on bio ekonomski razvijen, natjerati Kurde, šiite i sunite da zajedno žive. Možda mogu da pronađu neki politički mehanizam gdje ima dovoljno regionalne i nacionalne autonomnosti“ – smatra Bardoš.

Bardoš je u intervjuu Srni istakao da je osnovni cilj američke spoljne politike na Balkanu – stabilnost tog regiona, ali da za SAD Balkan nije od velike strateške važnosti, jer tu nema nuklearnog oružja i niko ne može da ugrozi američku bezbjednost niti je to neko vliko tržište za koje bi se valjalo boriti.

Izvor: