Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari.
Objavio D. Stojnić
Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru.
– Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno pričalo, kako se ne bi rasplamsavala mržnja i narušavalo bratstvo i jedinstvo u tadašnjoj državi. Ali taj logor je tu postojao i tu su zatvarani logoraši iz cijelog prijedorskog okruga – kaže Vučkovac.
Zdravka Karlica, predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora, poručila je da istorija nije na strani srpskog naroda, jer se o mnogim stradanjima Srba nije govorilo nakon Drugog svjetskog rata, a neki i danas iskrivljuju činjenice nazivajući Srbe genocidnim narodom.
– Srbi su na svojoj koži i te kako osjetili stradanje u Drugom svjetskom ratu. Za mnoge zločine niko nije odgovarao, kao što nije odgovarao ni za prve žrtve proteklog rata koje su bile u Prijedoru. Cijeli život se branimo, a nekako uvijek ispadamo krivci – rekla je Karlica.
Ona je izrazila žaljenje što o ovom mjestu i stradanju neće učiti buduće generacijeali ni o dešavanjima u proteklom ratu. Karlica je dodala da treba pogledati ko se protiv koga borio, pa da se zaključi ko je kakav bio u posljednjem ratu.
Logor su u aprilu 1943. godine oslobodili borci 5. kozarske udarne brigade. Spomenik koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg logora, oskrnavljen je 2012. godine, kada je polomljena skulptura koja je bila dio spomenika.
Izvor: Info Prijedor