Latino i Metodije (7) – O poltronskoj pojavi latiničenja u RS

Kojim pismom pišeš? Pitanje je koje se može postaviti samo Srbinu. Mi smo trenutno jedini narod u civilizovanoj Evropi, čiji se apsolutno svi pripadnici mogu pohvaliti da umiju čitati i pisati po dvije azbuke, na jednom te istom jeziku.

Ovaj feljton se namjerava baviti tim fenomenom. Njegovim posljedicama po srpske nacionalne, odnosno kulturne interese. Od kada datira ovakvo stanje, kakvi su njegovi rezultati, i šta nas očekuje u budućnosti?

JUČE DANAS SUTRA
SCG RS

Osim društvene nakaznosti i kulturne nesamopouzdanosti, pojava tzv. latiničenja ukazuje na prvi simptom krize ćirilice. Tragikomično je, da prauzrok ove pojave stoji u izloženosti hrvatskom etimološkom pravopisu, naturanom za vrijeme NDH i SFRJ. On istrajava na Washingtonu, Baudleaireu, Picassou; samo se, u našem slučaju, ovaj pravopis pojavljuje u tekstu integralno bilježenom ćirilicom.

Iako stranog porijekla, ove riječi su neodijeljene oznakama ili prevodilačkim napomenama. Termini gotovo isključivo iz engleskog jezika, uglavnom u rubrikama za popularnu kulturu.

Primjer (sastavio autor):
Bristolski sastav Portishead možda nije izmislio trip-hop, ali je dvojac Geoff Barrow i Beth Gibbons, popularisao pravac daleko više nego Massive Attack ili Tricky.

Ovakva izmjena kodova u rečenici, ne samo da opisuje plagijatorsku i neorginalnu prirodu onoga ko za njom poseže, nego je i nemoguća bilo gdje drugo u svijetu. Pogotovo u anglosaksonskom kulturnom krugu, koji se tako pokušava podražavati.

Ovo proističe iz običaja u srpskom novinarstvu, da se ne prevode imena muzičih sastava i njihovih djela. Što zvuči nelogično, ako u obzir uzmemo praksu s filmovima ili knjigama.

Mladima koji počinju pisati o kulturi, neprimjereno je pisati kako govore. Ako Portished bude mogao pravilno pročitati i traktorista, novinar će izgubiti svoju kvislinšku ulogu posrednika ka uzvišenoj civilizaciji. Zato on proteže svoju stručnost i na vlastita imena, te, by the way, i druge dijelove rečenice.

Ovakvo bilježenje stranog pojma, naravno, nije preduzeto zbog lakše konsultacije izvorne literature. Tada se pojam, uz izgovor, navede u osnovnom obliku u zagradi.

Latiničenju se više pribjegava, što je autor nesigurniji u izgovor i značenje strane riječi. Što će reći da nam pravopis zavisi isključivo od tanane niti genija, ispredene iz domaće intelektualne dupeuvlake.

Koja nikada neće imenovati ruski blokbaster kao: Nočnoй dozor, ili na plakatu izvorno izdetaljisati najavu: studiя tritэ Nikitы Mihalkova, predstavlяet filьm Statskiй sovetnikъ; mada, u etimološkom žaru, pri pisanju ćirilicom za to ima daleko više grafološkog opravdanja. Dočim, najave poput Universal pictures presents… redovno ostaju na našim plakatima, i to kao vrsta obaveze čije se neispunjavanje smatra nepristojnim. Mogućnost ćirilskog originala u latiničnom tekstu, sa druge strane, smatra se još nepristojnijom.

Zbog izrazitog broja stvaralaca sklonih ovakvoj pravopisnoj sprdnji, u prošlom nastavku pomenuti omladinski časopisi (BUM, Revolt, Buka) imali su velike probleme kod konverzije znakova prilikom pripreme za štampu.

Tako se onaj što nije mogao podnijeti da film zove Posljednji valcer, crvenio pred lokalnom latiničarskom elitom, uz naslov The Last Njaltz. Zato su za razliku od Glasa Srpske, koji još ima neku vazdušastu obavezu tradicije, ova mladolika izdanja redom prešla na latinicu.

Zbog svoje marionetske prirode, institucije RS nijesu učinile bilo šta za prevenciju ovog procesa.

Najbolji primjer za to su novčanice. One svjedoče da se Srbe u BiH ništa ne pita, niti da imaju predstavnike zainteresovane za odbranu kulturnih interesa. Pogotovo njih!

Nakon nerazumljivog odbijanja da tadašnji guverner Piter Nikol srpsku verziju novčanice potpiše ćirilicom, pojavile su se banknote sa uvredljivim greškama.

Novčanica od 1KM je nosila natpis Ivo Andriđ (Đ umjesto Ć), ona od 10 KM još nosi latinični Aleksa Šantić, dok najviše grešaka posjeduje apoen od 5 KM. Pored natpisa Meщa Selimović (sa ruskim Щ, umjesto srpskog Š), i pisana oznaka vrijedonsti je zabilježena kao RET KONVERTIBILNIH MARAKA.

No, i svi ostali apoeni (uključujući i latinične varijante) imaju teže vidljivu grešku. Na kontrolnoj niti u svakoj od njih, inicijali Centralne banke BiH glase DžBBH (sa Dž, umjesto C, što bi onda trebalo da znači Centralna Banka BH).

Uz to, novčanica od 200 KM je ponijela lik Ive Andrića, a da je nije nadomjestila ni jedna druga, na povučenom apoenu od 1 KM.

Njen parnjak sa Ivanom Franom Jukićem je maratonski dugo ostao opticaju, kao uostalom i sve pomenute novčanice sa greškama, koje koristimo i danas.

Na jedinstvenim apoenima (kovanicama i 200 KM), ćirilica dolazi uvijek na drugom mjestu. Barem kada je u pitanju prvi natpis na licu novčanice.

Da vječno drugo mjesto ćirilice nije slučajno, pokazuje i primjer Distrikta Brčko. Iako mu je sjedište na teritoriji RS, svi putokazi ili javni natpisi su izbilježeni prvo latinicom.

Isto je i sa svim ostalim zajedničkim institucijama, koje nastavljaju politiku iz SFRJ, uključujući „zajednički“ RTV servis (BHT).

On ćirilicu koristi simbolično (po Titovoj matrici), pri čemu je nema ni u jednoj emisiji muzičkog, zabavnog, ili tehničkog sadržaja.

Situacija na javnom servisu RS (RTRS) je daleko gora obzirom na zvanje „nacionalne tv-kuće“. Dovoljno je reći da uopšte nema ćiriličnih titlova stranih ostvarenja, jer rukovodstvo ispunjava zahtjeve oglašivača, koji nemaju viziju o „dva pisma kao bogatstvu naroda“, već brinu da će primjenom ćirilice izgubiti gledanost kod nesrpske populacije u drugom entitetu.

Alternativna TV koristi i ćirilične titlove, ali ih nikada nema u programu Mreže plus, koji se kao signal ujedinjenih stanica, emituje na cijeloj teritoriji BiH. Jedini kanal iz RS, koji bi uslovno mogao ponijeti titulu ćiriličnog, jeste zemaljski program TV BN. No i on, nažalost, samo uslovno.

Stoga, ćirilica danas zapadno od Drine preživljava samo po inerciji, ili zahvaljujući ličnom prkosu pismenog čovjeka.

(nastavlja se)

Dani(j)el Simić

Izvor: frontal

Vezane vijesti:

Latino i Metodije (1)- Kako su Srbi propisali latinicom

Latino i Metodije (2) – Metodi eliminacije ćirilice u SFRJ

Latino i Metodije (3) – Obrazovnopolitička nezainteresovanost

Latino i Metodije (4) – Crna Gora – Kosovo i Metohija

Latino i Metodije (5) – Vojvodina i centralna Srbija

Latino i Metodije (6) – Jučerašnjica ćirilice u RS