Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

“Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 90-ih”

Datum objave: subota, 14 jula, 2012
Objavljeno u Knjige i feljtoni
Veličina slova: A- A+

knjigocid_korica.jpgUništavanje knjiga tokom 90-ih proteklo je u potpunoj šutnji, uz odobravanje politike i brojnih intelektualaca, a najveća ironija svakog knjigocida i jest u tome da će na koncu svaki završiti u knjizi, rečeno je na promociji knjige “Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj tijekom 90-ih”, autora Ante Lešaje, penzionisanog univerzitetskog profesora ekonomije. On je 20-ak godina istraživao uništavanje knjiga pisanih na ćirilici i djela srpskih autora po Hrvatskoj, ali i onih koja su se bavila antifašizmom i radničkim samoupravljanjem.

– Ante Lešaja je istraživao kako su se od 1992. sistematski uništavale knjige koje su se jezički, pismom, nacionalno, ideološki ili na neki drugi način razlikovale od stanja duha 90-ih godina u Hrvatskoj, rekao je predsjednik SNV Milorad Pupovac, ističući da je Lešaja svoje prve tekstove na tu temu objavio u splitskom “Feral Tribuneu”, ali i u časopisu Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”.

– Prihvatio se poštenog posla i pošteno ga odradio, dajući svoj doprinos istoriji i sjećanju na vrijeme kad su oni koji su otpisivali knjige, otpisivali i ljude, rekao je Pupovac.

Drugačije se nije ni moglo u državnoj ustanovi

Lešajin rad ukazuje i da su pojedinci ionako velik broj uklonjenih i uništenih knjiga u medijima preuveličavali, pa tako u knjižnici u Karlovcu nije bilo uništeno 60.000 nego 600 knjiga, niti je 70.000 knjiga bilo uništeno u knjižnici u Vukovaru.

Književni kritičar Velimir Visković koji je 90-ih bio rukovodilac u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ odakle je početkom 90-ih u rezalište poslato 40.000 primjeraka Jugoslovenske enciklopedije, rekao je da su u Zavodu pokušali spasiti neke od tih enciklopedija, pokušavajući ih prodavati po daleko nižoj cijeni, ali su zbog protesta ljudi i male prodaje odustali.

– Tako je propalo i mojih 15 godina rada koliko sam bio uključen u rad na zajedničkom projektu enciklopedije, rekao je Visković, ističući da se drugačije i nije moglo u državnoj ustanovi. Navodio je primjere da su neki bibliotekari s nelagodom otpisivali i uklanjali knjige i dodao da mu je drago da su neki od onih čiji su stavovi 90-ih bli vrlo rigidni, sada zastupaju stav pomirenja.

Nagrada za zločin, kazna za savjest
Podaci do kojih je došao Lešaja u svojoj knjizi na oko 600 strana su, blago rečeno, zastrašujući. Tokom 90-ih iz hrvatskih je knjižnica, prema gruboj procjeni, odstranjeno skoro 2,8 miliona knjiga ili 13,8 posto ukupne građe. Knjiga dokumentira i uništavanje oko 3.000 spomenika antifašističke borbe. 

Zbog tih uništavanja nitko nije odgovarao, ali su Milan Kangrga i Feral Tribune koji su kritički progovorili o slučaju uklanjanja knjiga na Korčuli kažnjeni za klevetu jer je sud ocijenio da se radilo o kleveti zato što nije naglašena formalna razlika između spaljivanja i bacanja knjiga u kontejner. Direktorica biblioteke koja je samovoljno “otpisala” knjige na kraju je dobila i odštetu. 
Lešaja smatra da je još uvijek moguće da odgovorni budu sankcionirani jer to podliježe konvencijama koje je i Hrvatska potpisala. Samo kad bi bilo političke volje …

Na temu evolucije stavova osvrnuo se onda i Pupovac, spomenuvši primjer neimenovanog državnog rukovodioca iz 90-ih koji je izjavljivao da će državnim parama pomoći uklanjanje knjiga, “a sada ulaže u maline u Srbiji”.

Spaljivanje knjiga pod policijskim nadzorom

Nekadašnji urednik “Ferala”, novinar i pisac Viktor Ivančić podsjetio je kako su hrvatski nacionalisti na glavnom splitskom trgu satima spaljivali na stotine primjeraka “Ferala” koje su pokupili s kioska, dok je policija cijelo vrijeme stajala, ne ometajući huligane.

– Feral je spaljivan u početku izlaženja, a tokom 15 godina nikad nismo imali oglašavače, iako smo imali tiraž koji je u momentu prestanka izlaženja lista bio veći od svih ostalih političkih nedeljnika, rekao je Ivančić.

Sam Lešaja govorio je o svom radu i pomoći koju su mu pružili pojedini intelektualci kao što je bio najznačajniji filozof Milan Kangrga ili Predrag Matvejević bivajući, kao i on sam, suđeni zbog navodne klevete na novčane kazne.
Knjigocid u biblioteci na Korčuli gdje je uklonjeno i otpisano 400 naslova, od toga 19 naslova Branka Ćopića, bio mi je podstrek za daljnja istraživanja, pa je i najviše istražen i dokumentiovan, iako nije ni bio najopsežniji ni najgori, rekao je Lešaja ukazujući da je Hrvatska jedinstvena jer niko nije kažnjen zbog uništavanja knjiga, ali su kažnjeni oni koji su o tome govorili.

Nema ničeg čudnog u šutnji

– Bio sam među volonterima koji su sudjelovali u podizanju knjižnice u Korčuli. Tako sam i ušao u tu temu i počeo prikupljati najrazličitije podatke o svim slučajevima koje sam mogao naići. Korčulanski slučaj prijavio sam i Državnom odvjetništvu, no odbili su se baviti njime jer je, kako su istaknuli, dokaziva šteta bila zanemariva, rekao je Lešaja.

On smatra i da nema ničeg čudnog u šutnji kojom je ovaj kulturocid praćen u hrvatskoj javnosti. – Brojni su se intelektualci upregli u nacionalističke diskurse, a mnogi su se bojali i držali po strani. Slična priča događala se na cijelom prostoru bivše Jugoslavije i svugdje je bilo tek nekoliko hrabrih ljudi koji se nisu bojali govoriti da je to pogrešno, rekao je Lešaja i naveo sve koji su na neki način učestvovali u skidanju vela tajne s knjigocida.

Za podsjećanje je pročitan stav urednika izdanja Milana Šarca: – Najveća ironija svakog knjigocida i jest u tome da će na koncu svaki završiti u knjizi. Knjige uzvraćaju udarac.
Knjigocidpromocija|Knjigocid promocija
Promociji knjige koju su izdali SNV i književna kuća „Profil“ prisustvovao je velik broj javnih ličnosti Hrvatske, od bivšeg predsjednika zemlje Stjepana Mesića do naučnika, profesora i umjetnika, kao i predstavnika srpske zajednice, a bio je tu i ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević.

Autor i foto: Nenad Jovanović 

Izvor: SNV




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top