Klečka jama kod Ogulina – stratište žrtava ustaškog zločina genocida

Nad Klečku jamu teško je i doći, a još teže govoriti i pisati o svirepom ozakonjenom masovnom zločinu koga počiniše nad nevinim ljudima zvijeri u ljudskoj spodobi u vrijeme bezumlja postojanja satelitske Hitlerove tvorevine, NDH Ante Pavelića, 1941 – 1945.

Mi živući ne smijemo nikad zaboraviti pakao ovakvog masovnog umorstva nevinih koji mučenički izdahnuše u najgroznijim mukama bilo u svojim kućama, stajama, sjenicama, na njivama, u kršćanskim svetinjama crkvama, školama, u šumama, na masovnim stratištima u bezdanim jamama, kao što je i ova ovdje pod Klekom – Klečka jama gdje su ustaše u vremenu od maja do kraja augusta 1941. godine, uglavnom hladnim oruđem usmrtile 452 čovjeka, samo zato što su bili druge vjere i nacionalnosti, a od pripadnika iste biološke vrste.

Obaveza je svih nas živućih da o žrtvama kažemo istinu, bez obzira na bilo koju njihovu pripadnost, to je naša obaveza za generacije koje dolaze, da izvuku pouke i ne dozvole nikome i više nikada da širi mržnju među narodima i stvara zla ljudskom rodu.

K tom jedinom ispravnom cilju treba ići istinom i samo istinom, o zlim vremenima iz vremena 20. vijeka, kako onim iz 1914 – 1918, 1941 – 1945, i onom 1991 – 1995. godine.

O zločinu

Iz Rijeke u Ogulin stigao je 13. aprila 1941. godine Ante Pavelić sa svojom pratnjom ustaških emigranata. Pratila ih je grupa talijanskih okupatorskih fašističkih oficira i u automobilu je kraj njega sjedio talijanski general.

U Ogulinu su ustaše predvođene župnikom  Ivanom Mikanom i advokatom Lovrom Sušićem pripremili „poglavniku“ svečani doček. Župnik je održao i pozdravni govor, a pjevački zbor otpjevao i dvije – tri pjesme, te je riječ pred velikim skupom naroda, gdje je bilo i Srba – uzeo i sam „poglavnik“. To je bio njegov prvi nastup u Hrvatskoj u ulozi šefa ustaškog pokreta.

Okupljeni narod je radoznalo očekivao što će im reći poglavar nove vlasti. Nije ih Ante Pavelić ostavio u nedoumici. On je sasvim jasno i otvoreno najavio teror i pokolje stanovništva, slugansku pokornost fašističkim okupatorima.

Pavelić je već tog dana izrekao koljačku parolu: „Bježte psine preko Drine“, koju je samo mjesec dana kasnije „doglavnik“ Mile Budak u svom govoru u Karlovcu pretvorio u još krvoločniji poklič „Srbe na vrbe“.

Prva hapšenja Srba otpočela su već sutradan nakon proglašenja NDH: 11. aprila 1941. godine, prije nego je poglavnik te kvislinške tvorevine NDH stigao u Zagreb. Nije se dugo čekalo: U Ogulinu i okolnim srpskim naseljima: Otoku, Josipdolu, Plaškom, Ljubošini, Vitunju, Jasenku, Gomirju, Drežnici, Srpskim Moravicama, Donjim i Gornjim Dubravama, Ponikvama, Popovu Selu, Gojaku, hapšenja, mučenja i svirepa umorstva Srba počela su već krajem aprila i početkom maja 1941.g. Istovremeno na Kordunu, Baniji, Lici, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni, na cijeloj teritoriji novostvorene NDH.

Dakle, nepuna tri mjeseca prije bilo kakvog otpora novoj ustaškoj vlasti, prije podiznja ustanka u Hrvatskoj protiv okupatora i kvislinške tvorevine NDH, 27. jula 1941. godine.
Prva hapšenja Srba u Ogulinu i njegovoj okolini zabilježio je „Hrvatski narod“ od 8. maja 1941. godine, glasilo hrvatskog ustaškog pokreta, u članku „“Red i rad u Ogulinu“. U njemu piše:“Ogulin se još uvijek čisti od raznih tipova“:

Ovo ustaško glasilo već 1. maja donosi objavljene rasne zakone s Pavelićevim potpisom.  Do sredine maja 1941. godine ustaše su u Ogulinu pohvatale prema imeničnom popisu 112 Srba, muškaraca od 14. do dubokih godina starosti. Pored ovih ustaše su dovodile na desetine Srba iz navedenih srpskih naselja, a poseban „lov“ na Srbe u samom Ogulinu bio je na sajmeni dan srijedom. Sačekivale bi ih ustaše na ulazu u sajam ili na prilazima Ogulinu i odvodile ih u smrt. Stoku i novac bi im oduzimali. Zbog svega, ovaj sajmeni dan iz toga vremena je poznat pod imenom „Krvava srijeda“.

U najvećem broju zatvarali su ih u zatvor Okružnog suda koji se nalazio u srednjevjekovnoj Frankopanskoj kuli. Tu su preživljavali u nesnosnim higijenskim uslovima, vređani, mučeni na razne načine, ponižavani. Tjerali su ih da čiste ogulinske ceste i na leđima i prsima nose trake s velikim slovom „Č“, što bi značilo da su oni „četnici“. Neki pojedinci, neljudi su po njima pljuvali i tukli raznim predmetima.
Tukle su ustaše zatočene Srbe kako su koga i bilo čime dohvatile. Posebno su se iživljavali mučeći srpske pravoslavne sveštenike. Njih su prisiljavali da iznose kible iz soba u koje su zatočenici vršili nuždu, te im naređivali da ih prospu – poliju po hodniku, da skinu svoje mantije i brišu izmetom uprljani pod.

Najveći broj zatočenih iz Frankopanske kule vođeni su povezani žicom na željezničku stanicu i pod batinama ubacivani u stočne željezničke vagone, tzv. „G“ kola na kojima su bile naljepnice s nazivom „pokvareno voće“ i odvoženi u ustaške logore smrti „Danica“ kod Koprivnice, te komleks logora Jadovno na Velebitu, otoku Pagu, Jasenovac i druge.
Srbe su mučile i ubijale ustaše vatrenim ili hladnim oruđem: nožem, kamom, čekićem, maljem, željezničkim šipkama kako u samom Ogulinu, tako i u njegovoj bližoj i daljoj okolini. Žive su ili polužive bacale u Đulin ponor, mučile ih i masakrirale u podrumu trgovca Vlade Bosnića. Daleko veći broj Srba ustaše su na najstravičniji način usmrtile na masovnom stratištu Galgama, ovdje gdje smo se danas okupili, pod Klekom u Klečkoj jami, u Trtoru više Ogulina u Jami, na pragovima kuća, na njivama, crkvama i raznim drugim mjestima.

Klečka bezdana jama će se vječno pamtiti po nevino i na najokrutniji način usmrćenih naših predaka, po zločinačkoj NDH, 1941. – 1945., po njenim ozakonjenim zločinima, najtežim zločinima na svijetu.

Specijalni ataše Adolfa Hitlera za Balkan dr. Herman Nojbaher 1943. je u svojim memoarima zapisao: “Pokolj Srba od strane ustaša spada u najsvirepije akcije masovnog ubistva cijele svjetske historije“…  Srpski narod u NDH je pretvoren u divlje životinje za slobodan lov. Hrvatska je zemlja najužasnijeg masovnog klanja u historiji svijeta“…

Prema izvornim dokumentima, svjedočanstvima preživjele rodbine, te pobjeglih od Klečke jame i iz nje, znamo imenom i prezimenom za 153 žrtve koje su umorene i bačene u njene dubine, i to: s područja Plaškog: 50, Općine Primišlja: 43, Općine Drežnica: 35 i Općine Gornje Dubrave: 25.  Pored ovih imenično evidentiranih u nekim dokumentima se spominje brojkom još 300 žrtava, navodno bačenih u ovu istu jamu. Kako vidimo nemamo imeničnog popisa za područje Ljuboštine, Vitunja, Ogulina, Jasenka, Gomirja i Srpskih Moravica, a u ovoj jami su i jednim dijelom žrtve i s tog područja što nam ukazuje da je u istoj veći broj žrtava nego li ih imamo imenično popisanih.

Ovo stratište ustaše su dopunjavale nekoliko puta nevinim ljudima, muškarcima u prva tri mjeseca postojanja NDH  i to: Prvi pohvatani Srbi umoreni i bačeni u ovu jamu bili su 6. maja na Krsnu slavu, Đurđev dan, te 15. i 28. maja; 30. juna; 8., 17., 28/29. i 30. jula; i 7. augusta 1941. godine. Ustaše su uhapsile 29. juna i ubile već sutra dan 70-godišnjeg Hrvata Matiju Sušnja, gostioničara i trgovca, koji je javno govorio ustašama:“Što to radite nevinim ljudima i dobacivao im „pazite da se i vama nebi to dogodilo“… „ovo nećete raditi dokle mislite“… Mučili su ga u Frankopanskoj kuli, te izmrcvarenog odvele u bolnicu i bacili ga kroz prozor drugog sprata.

Svjedočanstva

O danima užasa, zločinu genocida nad Srbima već od prvih dana uspostave NDH i prolaska Ante Pavelića kroz Ogulin 13. aprila 1941. godine saznajemo iz više sačuvanih izvornih dokumenata, svjedočanstava preživjelih i samih izvršilaca zločina. O zločinima na području Ogulina i njegove okoline saznajemo više tek sredinom augusta 1941. iz sačuvanog zapisnika sa saslušanja uhvaćenog od strane partizana, zločinca Antona Tonića Potiska, te svjedočenja izbjeglih smrti. Iz ispovijesti saslušanog Potiska saznalo se o nizu detalja, kako hvatanju i odvođenju ljudi bilo iz sela, bilo sa sajmenog dana srijedom, o zatvaranju i mučenju zatočenih u Frankopanskoj kuli, o ubistvima na Galgama i bacanju Srba u ovu Klečku jamu. Saznaje se da su hapšenja vršili 180 ustaša uz pomoć domobrana i oružnika uz prisustvo većeg broja stožernika i tabornika, čija imena Anton Potisak nekoliko njih navodi.

Klipa Pero u opširnom svjedočanstvu pored ostalog priča:“ Pohvatali su nas ustaše kod kuća, 28. maja 1941. godine i kamionima odvezli u Ogulin te zatočili u Frankopansku kulu, gdje je već bilo više ljudi, među njima i 20 iz samog Ogulina, od kojih sam prepoznao nekoliko željezničara. Po zidovima prostorije na drugom spratu krvave mrlje. Uskoro se otvaraju vrata, ulazi nekoliko ustaša s batinama i noževima. Ljudske riječi su preslabe da opišu naše muke. Gaženi smo i parani noževima. Od vriska i jecanja ništa se drugo nije čulo. U prvom naletu ostao sam pošteđen. Ali za kratko. Približio mi se jedan ustaša, uhvatio me za kosu te dva puta snažno udario glavu o zid. Onesvijestio sam se. Kada sam se osvjestio, ustaša više nije bilo. Soba je ličila na bojište. Gledam svoje poznanike i rođake, a ne vjerujem da su to oni. Potpuno su iznakaženi. Ilija Jovetić leži. Krvava pjena prekrila mu lice. Nitko nije ostao pošteđen. Takve ustaške orgije ponavljale su se više puta“. ..

Rade Pešut svjedoči: „Mučile su nas ustaše, nama neki poznati u kamionu vozeći nas iz Plaškog putem Ogulina do jame na Krpelju 7/8 maja 1941. U kamionu nas je bilo 30 Srba iz Plaškog i okoline, među kojima ja, moj otac Nikola i brat Mane. Krvoločno su nas udarali kundacima pušaka gdje god bi stigli. Ja sam najviše udaraca dobio u glavu i gornji dio tijela, jer sam sjedio sklupčen u uglu kamiona. Počela mi je izlaziti krv iz usta. Izbacivao sam je zajedno sa zubima koje su mi polomili …. Dok su nas dovezli onako krvave, povezane, izmučene rekoše da siđemo iz kamiona i sjednemo na zemlju. Nisu dugo čekali. Ivan Matijašić koji je predvodio ove zločince, naredi mom ocu:“Ustani Nikola!“, skinuli su mu lance s ruku i svukli mu odjeću do gola. Trojica ustaša ga dovedoše do jame. Matijašić repetira pušku i opali dva metka u moga oca. Pao je na sam rub jame. Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kako su ga ugurali u jamu.

Matijašić naredi.“Rade ustani se sad ti“! Zamolio sam ga da poštedi život bar jednom od nas trojice. I ako nam poznat, odgovorio je bijesno:“J…. vam srpsku majku, što da vas štedim. Skinuli su mi žicu i odjeću osim karatkih gaćica i poveli ka jami. Trgnuo sam se sa svom snagom i poput uplašene zvjeri, skočim u neki džbun, te u neki gustiš. Pucali sa za mnom. Spasila me noć i šuma“…..

„Krvave srijede“, 30. juna 1941. godine u kamionu u kojem su ustaše iz Ogulina vozile pohvatane Srbe pod Klek, našao se i dvadesetogodišnji mladić Milovan Milan Vukelić (Jagotić). On je vješto iskoristio trenutnu nesmotrenost zločinaca i bez obzira na njihove plotune uspio pobjeći s ovog mjesta genocida. Kada je stigao u Drežnicu i malo se pribrao, svoju nevolju je ispričao ljudima u pilani, što je vidio i doživio:“Nad Klečkom jamom jednog po jednog udarale su ustaše „macolom“ u potiljak glave i obarali u provaliju … Gurnut sam neudaren u jamu, ali sam se suzdržao na nekoj bočnoj stijeni i tako, eto ostao živ. Najteže mi je bilo slušati samrtničke jauke ispod sebe i psovke iznad sebe …. Pritajio sam se na onoj izbočini i ostao nepomičan cijelu noć. Ujutro kad se svanulo, osjetio sam tišinu, pa sam se teškom mukom izvukao iz jame i skamenjen od straha evo nekako došao živ. Ne znam ni sam kako?“…..

Ovo stravično mjesto obišla je sredinom septembra 1941. godine Draginja Metikoš, učiteljica iz Vitunja.  U opširnom zapisu, pored niza detalja piše:“Otišla sam vidjeti jamu u Klečkim dragama gdje su Srbi ubijani i bacani u nju. Sva trava oko nje bila je izgorjela od kreča. Vidjela sam posušenu krv, čuperke kose, odbijene vilice, komade odijela, jednu kapu, koja je visjela na grančici u samoj jami. Drveće i lišće nad jamom bilo je prorešetano mecima“….

Oni o kojima ovdje govorim, nisu među živima. Ali će uvijek među živima ostati njihova besprimjerna patnja u dubini ove jame.

Vječna slava ovim ovdje i svim drugim nevino usmrćenim žrtvama!

Popis žrtava

Oko 40 ustaša predvođenih Josipom Tomljenovićem „Bracom“ došli su iz Ogulina oko 22 sata 29. jula 1941. godine u srpska naselja u Općini Primišlje.  Iznenadili su ljude te su pohvatali njih ukupno 43 muškaraca u starosti od 14 godina nadalje, sve ih povezali, utovarili u kamion i uz batinjanje i psovke odvezli ih u Ogulin te pod Klek  poklali i bacili u Klečku jamu.

Općina Primišlje:

Iz Donjeg Primišlja:

1. Adžibaba Rade Petar, 20
2. Kukić Milana Dušan, 18
3. Kukić Rade Nikola, 45
4. Pjevac Nikole Simo, 33
5. Smoljanović Ignjatije Ignjatija, 26
6. Smoljanović Rade Nikola, 43
7. Ulemek Josifa Miladin, 40
8. Novaković Milije Ilija, 25
9. Žiža Jovana Mile, 49   Na sajmu uhvatili i njima pridružili:
10. Bjelopetrović Milića Rade, 20
11. Kukić Đure Miloš, 20

Iz Gornjeg Primišlja:

1. Čubra Bože Sreten, 28
2. Čokeša Avrama Petar, 54 i sin
3. Čokeša Petra Miloš, 22
4. Egić Mile Dušan, 44
5. Kunić Ilije Ignjatija, 42
6. Kunić Rafajla Nikola, 38
7. Kunić Ilije Rade, 60
8. Sudar Nikole Nikola 53 Na sajmu:
9. Čubra Radovana Stevan, 76
10. Ćuruvija Mile Đuro, 40
11. Glumac Mile Ilija, 28

Iz Tobolića:

1. Katić Pavla Rade, 20
2. Kresojević Steve Nikola, 26
3. Milošević Marka Nikola, 30
4. Miljković Petra Ignjatija, 31
5. Miljković Mile Ilija, 55
6. Petić Milovana Ignjatija, 42
7. Petić Rade, 49
8. Sekulić Sime Milić, 25
9. Sekulić Mile Rade, 29

Iz Tržića:

1. Cimeša Jovana Dušan, 36
2. Cimeša Rade Jovan, 25
3. Cimeša Stevana Miloš, 29
4. Ćuić Milića Dane, 42
5. Ćuić Milovana Miloš, 22
6. Jagodić Jovana Nikola, 73
7. Jagodić Milovana Vučen, 66
8. Juzbašić Pavla Jovan, 42
9. Simić Rafajla Milovan, 69
10. Tarabić Pavla Mišo Na sajmu:
11. Jagodić Vučena Mišo, 36
12. Tarabić Mile Rafajlo, 43

Općina Gornje Dubrave:

1. Jaković Rade Dušan, 30
2. Jaković Laze Mile, 34
3. Jurjević Save Petar, 20
4. Kušić Vaje Milan, 19
5. Kušić Jevrema Rade, 50
6. Protić Petra Dušan, 29
7. Zatezalo Petra Nikola, 34
8. Jurjević Sime Rade, 45
9. Pavlović Stojana Dušan, 28
10. Višnjić Radovana Nikola, 39
11. Višnjić Save Nikola 37
12. Višnjić Marte Đuro, 37
13. Busić Svetozara Nikola, 28
14. Busić Mile Rade, 21
15. Munjas Nikole Rade, 51
16. Višnjić Đoke Pavo, 33
17. Višnjić Mile Simo, 35
18. Mikašinović Mile Ilija, 68
19. Šepelj Milanka Nikola, 60
20. Kušić Nikole Mile, 38
21. Kušić Sime Vajo, 15
22. Mirić Mihajla Nikola, 53
23. Višnjić Rade Mile, 25
24. Višnjić Miladina Đoko, 41
25.  Višnjić Josifa Lazo, 61

Općina Drežnica:

1. TatalovićSime Božo, 49
2. Radulović Ilije Todor, 46
3. Vukelić Filipa Marija, 36
4. Vukelić Rade Nikola, 27
5. Tatalović Mihajla Dušan, 42
6. Tatalović Milana Filip, 31
7. Tatalović Filipa Milan, 54
8. Tatalović Milana Nikola, 28
9. Kosanović Petra Milan, 59
10. Tatalović Miće Gnjatija, 34
11. Trbović Mane Ilija, 27
12. Trbović Dmitra Pero, 33
13. Maravić Jovana Jovo, 60
14. Kosanović Milanka Stojan, 18
15. Kosanović Mane Živko, 18
16. Trbović Dmitra Petar, 30
17. Maravić Laze Đurađ, 34
18. Radulović Sime Filip, 45
19. Radulović Nikole Marko, 48
20. Tatalović Rade Dušan, 33
21. Maravić Save Milan, 20
22. Tomić Nikole Božo, 30
23. Tatalović Marka Dušan, 18
24. Tomić Save Milan, 38
25. Tatalović Mane Miloš, 33
26. Tatalović Milana Nikola, 29
27. Tatalović Mihajla Vajo, 49
28. Tomić Bože Nikola, 37
29. Radulović Todora Toškan, 46
30. Tatalović Bože Dušan, 51
31. Radulović Josifa Dmitar, 50
32. Radulović Filipa Pilja, 51
33. Radulović Nikole Marko, 42
34. Tomić Miloš, 35
35. Tatalović Sime Predrag, 28

Plaščanska Dolina

1. Jovetić Milovan, 49
2. Šolaja Marko, 47
3. Opsenica Miloš, 23
4. Pešut Nikola, 56 i sin
5. Pešut Mane, 35
6. Prodanović Rade, 33
7. Prodanović Mićo, 30
8. Klipa Đuro (Đuđa), 43
9. Klipa Jovan, 34
10. Knežević Milan, 32
11. Miščević Mihajlo, 35
12. Popović Marko, 29
13. Jančić Rade, 68
14. Jančić Mile, 67
15. Kosanović Mile, 23,
16. Kosanović Mićo, 19
17. Kosanović Đuro, 26
18. Kosanović Marko, 47
19. Latas Đurađ, 59
20. Vezmar Dušan, 38
21. Veznar Dušan, 38
22. Kosanović Miloš, 23
23. Letica Dušan, 31
24. Šumonja Rade, 45
25. Šumonja Ignjatije, 51
26. Kosanović Milan, 50
27. Vukas Petar, 46
28. Skorupan Milan, 32
29. Šušnjar Milan, 50
30. Grković Mileta, 61
31. Grković Đurađ, 40
32. Grahovac Ilija, 55
33. Kosanović Mane, 33,
34. Đukić Petar, 31
35. Bunjevac Đuro, 56
36. Grba Milan, 51
37. Klipa Mane, 66
38. Trbojević Ilija, 41
39. Dokmanović Mane, 51
40. Živanović Branko, 35
41. Bunjevac Stefan, 44
42. Bunjevac Dragan, 25
43. Bunjevac Milan, 32
44. Kukić Simo, 26
45.  Vorkapić Mile, 53
46. Vorkapić Petar, 43
47. Dokmanović Ilija, 45
48. Mikulica Dane, 26 i brat
49. Mikulica Dušan, 23
50. Šupica Nikola, 27

Zločin nakon zločina

Spomen ploča u Klečkoj dragi – Klečka jama srušena je 1991. godine, pa su žrtve i po drugi put ubijene nakon 50 godina od počinjenog genocida.

Ustaše su masakrirale i bacile u istu 153 Srbina po imenu i prezimenu i 300 čija imena nisu popisana, ukupno 453 žrtve zločina – genocida s područja Ogulina, Drežnice, Plaškog, Slunja, Dubrava, Jasenka, Gomirja, Srpskih Moravica i drugih srpskih naselja u okolici Ogulina.

Svijet još uvijek nije upoznat mučeničkom smrću hiljada nevinih ljudskih bića, Srba, Jevreja, muškaraca, žena i djece koji su doživjeli stravičan kraj i smrt u NDH od 1941. – 1945.

Ni poslije 70 godina nije priznat genocid nad pravoslavnim Srbima u ustaškoj kvislinškoj NDH. Ustaški ministar policije dr. Andrija Artuković, zapovjednik logora Jasenovac Dinko Šakić na zagrebačkim sudskim procesima (1986. i 1999.) nisu osuđeni za genocid, već za obična ubistva. Istina i odgovornost za genocid 1941. – 1945. nije utvrđena, a ni mnogi krivci nisu optuženi niti osuđeni.

August 2012.g.                                                    Dr. sc. Đuro Zatezalo (1931 – 2017.)

Izvori i literatura:              

Hrvatski državni arhiv Zagreb: Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Građa okružnih, kotarskih i općinskih komisija

1. Dr. Viktor Novak: Magnum krimen; Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948.
2. Dr. Bogdan Krizman: Pavelićev dolazak u Zagreb 1941. Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br.1, 1963.g.
3. Bekić Milan, Butković Ivo, Goldstein Slavko: Okrug Karlovac 1941, Zagreb1965.
4. Dr. Mihael Sobolevski – Slavko Maglić: Ogulin u radničkom pokretu i NOB-u, Historijski arhiv Karlovac, 1971.
5. Dr. Đuro Zatezalo: Narodna vlast na Kordunu, Baniji i Lici 1941 -1945, Historijski arhiv u Karlovcu, 1978.
6. Partizanska Drežnica: Historijski arhiv Karlovac, Zbornik XII, Karlovac 1982.
7. Plašćanska dolina i okolica u NOB-u, HAK Karlovac
8. Općina Gornje Dubrave: Radovi iz dalje prošlosti i NOB-a, Historijski arhiv Karlovac, Zbornik XVI, 1987.
9. Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u: Historijski arhiv Karlovac, Knjiga 1 i 2, Karlovac 1988.
10.  Dr. Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj kovački i seljački posao“ – Svjedočanstva genocida, SKD Prosvjeta, 2005.

Vezane vijesti:

Besjeda paroha drežničko – jaseničkog, protojereja Miloša Orelja nad Klečkom jamom

PARASTOS ZA 453 SRBINA UBIJENA I BAČENA U KLEČKU JAMU

Klečka jama – prva komemoracija i parastos nakon 71 godine

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. oktobra. 2015. godine.