Besjeda paroha drežničko – jaseničkog, protojereja Miloša Orelja nad Klečkom jamom

Datum objave: utorak, avgust 12, 2014
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/stratista/ostala_stratista/klecka-jama_10-08-2014_016.JPG

… Danas smo po treći put na ovom mestu. Mestu strahota i užasa, i opet mestu svetom. Svetom zato što su, ne sluteći i ne pomišljajući da se to može dogoditi 1941., lako hvatani, ovde dovođeni, ubijani i u ovu jamu bacani bezazleni i nevini pravoslavni Srbi 453…

Draga braćo i sestre, poštovani organizatori; predsedniče Veća srpske nacionalne manjine za grad Ogulin g. Nevene Ivošević, poštovani predsedniče Udruženja Jadovno 1941. g. Dušane Bastašić, predsedniče antifašista za grad Ogulin g. Simo Tatalović, dožupane Karlovačke županije g. Siniša Ljubojević, dogradonačelniče grada Ogulina g. Mićo Zatezalo, svi prisutni danas ovde okupljeni.

Danas smo po treći put na ovom mestu. Mestu strahota i užasa, i opet mestu svetom. Svetom zato što su, ne sluteći i ne pomišljajući da se to može dogoditi 1941., lako hvatani, ovde dovođeni, ubijani i u ovu jamu bacani bezazleni i nevini pravoslavni Srbi 453. Ubijani od onih koji su sebe smatrali i nazivali čistokrvnim Hrvatima, pravim katolicima i ustašama. No nisu Srbi ubijani samo u ovoj i drugim jamama već gotovo u svakom mestu diljem tadašnje Nezavisne države Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovo kao i mnoga druga stratišta sačuvana su od zaborava, u velikoj meri trudom, naporom, istraživanjem, prikupljanjem dokumenata i pisanjem istoričara dr. Đure Zatezala. Na taj način sačuvana je istina kao najveća Božija i ljudska vrednost, a mi smo danas ovde da se tom istinom napojimo, da je svedočimo, da se poklonimo i pomolimo svetim žrtvama, i da svetu istinu o njima prenosimo na potomke žrtava od kojih su mnogi rasejani i razišli se na razne strane, za što je najbolja pisana reč, posebno onaj podsetnik g. Zatezala. Svako ko ovde dođe s poštovanjem, ljubavlju i molitvom, otići će s duhom mira i blagoslova svetih žrtava.

Do ove jame  dovođeni su i u nju bacani Srbi iz celog ogulinskog kraja, i Gorskog Kotara. To je istina ove jame. Ta istina je progovorila i govori.

Po Božijem blagoslovu govore svete duše koje su se po mučenju, masakriranju i ubistvu žrtava vinule put nebesa u rajska naselja i okrilje Boga Svemogućega, Cara Nebeskoga.

Pored ove istine imam potrebu, obavezu i dužnost da ovde danas pomenem još dve velike istine, posebno što se obadve kao i ova nalaze na području Ogulina. Jednu se na svaki način želi pokriti nepropusnim velom zaborava za sva vremena, dok o drugoj svi ćute.

Dakle druga istina o velikom stradanju Srba jeste Drežnica. Po najnovijim istraživanjima od 5.800 stanovnika koliko je Drežnica imala 1941. ukupno je oko 1.500 žrtava, 4/5 postradalo je kao civili, uglavnom od USTAŠA od čega 176 dece stare od nekoliko sati do 15 godina. Postradalo je više od svakog četvrtog stanovnika Drežnice.

Osamdesetih godina u Drežnici je osnovana Uprava spomen područja i žrtvama započeta izgradnja spomenika tj. MEMORIJALNOG CENTRA sa školom, sa imenom SPOMEN DOM ŠKOLA. Također je započeta aktivnost da se Drežnica sa Gornjim brinjskim krajem proglasi SPOMEN PODRUČJEM o čemu je Sabor SRH 1990-te donio zakonsku odluku, ali se zbog rata 1991. to nije realizovalo. Do 1993. uređen je školski prostor i na ulaz uz ostalo stavljeno spomen obilježje – SPOMEN ŠKOLA. Posle ‘Oluje’ početkom 1996. ravnateljica škole Marija Lovrić skinula je spomen obilježje – SPOMEN ŠKOLA, a sadašnja ravnateljica Anđelka Salopek isto ne želi vratiti i uz pomoć Općinskog suda Ogulin koji je dopustio da se gruntovne knjige za Drežnicu unište i Županijskog suda koji ih je stavio van snage, nezakonito se uknjižuje u vlasništvo ovog jedinstvenog srpskog spomenika koji Županija i župan Karlovačke županije proglasuju za sve, samo ne za ono što on jeste i za što je građen, a to je: SPOMEN DOM ŠKOLA – MEMORIJALNI CENTAR žrtvama Drežnice Drugog svetskog rata.

S jedne strane vlasti Karlovačke županije otimaju ovaj srpski spomenik i brišu sa njega spomen obilježje ponižavajući spomenik, žrtve i njihove potomke, dok sa druge strane srpske institucije od najnižih do najviših i njihovi predstavnici ne čine ništa ni u moralnoj ni u zakonskoj obavezi, ni u političkom okviru mogućnosti da čast i dostojanstvo žrtava, njihovog spomenika i čast potomaka odbrane. Svi su o ovome upoznati: Predsjednik države RH, predsjednik Vlade, pojedini ministri, Savet za nacionalne manjine i svi srpski predstavnici, i mnogi Drežničani se pitaju da li je ne daj Bože u pitanju neka trgovina sa drežničkom svetinjom.

Ako je za Republiku Hrvatsku i većinski narod Hrvate, Vukovar grad posebnog pijeteta, onda je za celu srpsku manjinu u Republici Hrvatskoj hteli to njeni predstavnici ili ne, Drežnica mesto posebnog pijeteta, kako zbog silnih žrtava, tako još više za sve ono što  su časno i pozitivno  Drežničani i mesto u celini kroz svoju istoriju učinili za Hrvatsku.

Zbog ovakvog mog stava, već dvadeset godina u školi sam izložen neviđenom teroru, a time i moja porodica kako bi me se nateralo da napustim Drežnicu, a u poslednje vreme moram reći i više od terora. Naime na dan ‘Oluje’ 05. avgusta 2014. u Spomen domu Drežnica dogodio se požar zbog kojeg su goreli kablovi i vodovodne cevi, nestalo je struje i izbila voda. Da se to ne daj Bože dogodilo noću nastradao bi ja i pola moje porodice.. Meni, Crkvi i udruženjima nanesena je velika materijalna i druga šteta.

Iz navedenog pozivam sve srpske predstavnike da se okrenu Drežnici koja je više od tri  puta veće stratište od ove strašne Klečke jame. U Drugom svetskom ratu je sedam puta izgorela. Drežnica je živa jama u kojoj žive živi potomci svetih žrtava kojima se otima SPOMENIK NjIHOVIM SLAVNIM SVETIM ŽRTVAMA. Sva spomen obilježja sa SPOMEN BOLNICE su skinuta, a SPOMEN KOSTURNICA u kojoj je grobnica i Primorcima i Istranima zapuštena propada.

Treća istina jeste da je 1991. u Ogulinu u Kasarni i Policijskoj stanici ubijeno više od 10 Srba, a mnogi su umrli od posledica. To je istina kao i druge istine, a kada je nešto istina onda nam ona sama nalaže kako da postupamo. Dakle naš je zadatak da znamo imena tih 10 ili koliko je zaista postradalo Srba, da se za njih podigne parastos i da ih se seća i pominje kao što su od nas svojim stradanjem i mučeničkom smrću zaslužili.

Molim Vas predstavnike koji ste se potrudili oko ove Svete istine da se potrudite i oko ove dve druge naše istine.

 

U Drežnici:
09.08.2014. na Svetog Velikomučenika Pantelejmona.

 

Protojerej Miloš Orelj parohVezane vijesti:

PARASTOS ZA 453 SRBINA UBIJENA I BAČENA U KLEČKU JAMU

Parastos za 453 žrtve ubijene u Klečkoj jami kod Ogulina

KLEČKA JAMA – STRATIŠTE ŽRTAVA USTAŠKOG ZLOČINA – GENOCIDA

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top