arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Svedočanstvo o stradanju pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini

Dokumentarni film Garavice – neprocenjivo svedočanstvo o stradanju desetina hiljada pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini Nekoliko stotina zainteresovanih večeras je do poslednjeg mesta ispunilo Malu salu beogradske MTS Dvorane u kojoj je premijerno prikazivan dokumentarni film Garavice autora Dragana Radovića iz fondacije Zaboravljeni korijeni. Veliki broj gledalaca i stojeći je pratio film – svedočanstvo o stradanju srpskog pravoslavnog naroda  u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu u Drugom svetskom ratu. Autor je razotkrio nepoznatu i dugo skrivanu istinu filmom koji je bazirao na više od tri hiljade dokumenata (sudskih presuda, zapisnika sa  saslušanja, izveštaja, proglasa…), kao i živoj reči 27 preživelih svedoka, od kojih u filmu govori njih 15. Film je neporecivo

​Uloga hrvatske Udbe u izboru patrijarha SPC

U „saradničkoj” (doušničkoj) mreži Uprave državne bezbednosti (Udbe) u NR Hrvatskoj 1958. godine, među sveštenim i mirskim službenicima Srpske pravoslavne crkve (SPC) bilo je 20 sveštenika i 16 članova Eparhijskih saveta i Upravnih odbora. Piše: Milan Četnik Te godine, od 26. maja do 10. juna održano je “teško zasedanje” Arhijerejskog sabora SPC na kojem nisu izabrani predloženi kandidati za nove vladike, “domoroci” u makedonskim eparhijama. Nešto kasnije, 5. jula “iznenada” je umro patrijarh Vikentije (Prodanov). Drugo odelenje savezne Udbe poslalo je 14. avgusta depešu hrvatskoj Službi tražeći analizu sastava izbornog Sabora SPC za novog patrijarha, sa njihovog terena. Jer, u tadašnjem izbornom Saboru pravo glasa, osim arhijereja, imali su i

Dobrivoje Vidić: JEDNA NEISPRIČANA ISTORIJSKA PORODIČNA PRIČA

Oslobađanje gradova NDH od partizana. Kako je to izgledalo iz ugla srpskih stanovnika Dervente, Banjaluke, pa i drugih gradova NDH. Posle genocida 1941, ko je ostao živ, posle ubijanja uglednih, odvođenja u Jadovno i Jasenovac, i progona u Srbiju, pada pod zaštitu njemačkog Vermahta i njihovih EK centara od 20. januara 1941. Od tad Srbi, koji su izbjegli u sela, dobijaju pravo da se vrate u svoje kuće. Nemačka Štalova divizija trećepozivaca im to garantuje i pomaže oko useljavanja i izbacivanja ustaških porodica,koje su predhodno useljene od strane NDH, sa rešenjem direktora NDH agencije. Direktor za Banjaluku te agencije što je otimala i na sebe knjižila srpsku imovinu je bio

​Lički rat protiv Boga

U Plitvičkom Ljeskovcu, na izvorištu Plitvičkih jezera, ustaše su 1941. srušile crkvu Lazaricu, pedantno, skidajući kamen po kamen. Demontažu hrama, pod prisilom, izvele su tri grupe Srba koji su, posle, skoro svi pobijeni. Piše: Milan Četnik U leto 1991. tadašnji episkop gornjokarlovački Nikanor (Bogunović) osvetio je nove temelje. Potpisnik ovih redova razgovarao je tada sa jedinim Srbinom (ili jednim od retkih) koji je nekako umakao egzekuciji, posle rušenja crkve. U proleće prethodne godine, u parku u Gračacu (južna Lika), osnovan je lokalni odbor Srpske demokratske stranke. Prisutnom autoru ovog teksta, izveštaču “Politike”, tada je skrenuta pažnja da se skup održava na zatravljenim temeljima crkve Vaznesenja Gospodnjeg, koju su 1954. razorili

USTAŠKI TABLOIDI U BOSNI TOKOM DRUGOG SVETSKOG RATA: Da li je ikada veće ZLO štampano bilo gde na SVETU?

Za vreme drugog svetskog rata, Kraljevinu Jugoslaviju su 6.4.1941. napale sile Osovine i prisilile njenu vojsku na kapitulaciju 17.4. 1941. Deset dana pre su u Zagreb ušle nemačke snage, te je istog dana proglašena Nezavisna država Hrvatska. Pobedničke Sile Osovine su odlučile da cela teritorija BiH dođe pod vlast NDH, čiji je poglavnik Ante Pavelić započeo politiku s ciljem eliminacije srpskog stanovništva, koje je uključivalo prisilno prevođenje na katoličanstvo, proterivanje i genocid. Vlast NDH je, s druge strane, muslimansko stanovništvo smatralo Hrvatima islamske vere. Pavelićeva propaganda je radila punom parom.. Muslimansko-bošnjaško stanovništvo u Bosni i Hercegovini bilo je veoma uzrujano uoči ulaska Jugoslavije u Drugi svetski rat. Sporazum Cvetković-Maček od

Novi skandal u režiji Dejana Ristića

Kada Muzej žrtava genocida iz Beograda pozove jednu hrvatsku istoričarku iz Zagreba u Srbiju i najavi kao prvog govornika na manifestaciji kojom će biti obilježen nacionalni praznik Sretenje – Dan državnosti Srbije, to zaslužuje posebnu pažnju. Piše: Dušan Bastašić Program pod naslovom ,,JAVNO SVEDOČENjE: Susret s prošlošću – Diana Budisavljević“ će biti realizovan 13. februara ove godine u Atrijumu Narodne biblioteke Srbije u Beogradu a dan kasnije u Kulturnom centru Vojvodine ,,Miloš Crnjanski“ u Novom Sadu. U okviru programa, prisutnima će se pored ostalih obratiti istoričari Nataša Mataušić, i direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić. Široj javnosti ali i istoričarima, malo je poznat lik i djelo Nataše Mataušić. Nedavno smo

Obilježene 82 godine od stradanja Srba u Potkozarju

Prošle su 82 godine od ustaškog pokolja 624 Srba među kojima je bilo 208 djece iz Potkozarja kod Banjaluke, nekadašnje Ivanjske i Piskavice. U Hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Potkozarju služena je sveta liturgija, a potom i parastos žrtvama masovnog pokolja, koji su pripadnici fašističke NDH počinili u Potkozarju i Piskavici 1942. godine. Ustaše su 5. i 12. februara 1942. godine u Potkozarskim selima Ivanjske i Piskavice ubile 624 srpskih civila, među kojima 208 djece do 15 godina. Ubijeni civili sahranjeni su po svojim dvorištima, tako da nije bilo zajedničkog spomen-obilježja, a pokrenuta je inicijativa da se izgradi spomenik sa imenima svih ubijenih. O ovom zločinu ćutalo se više od

Srbofobija iz usta jednog Jevrejina: Srbi kao Hamas

Na političkom i medijskom nebu srpskih zemalja, prilično mlako je prokomentarisana izjava Menahema Z. Rosensafta (Menachem Z. Rosensaft), jednog od prvih ljudi Svjetskog jevrejskog kongresa koji je uporedio četnike sa Hamasom. Piše: Boris Radaković Otišao je i korak dalje, pa je pozivajući „Bošnjake“ da razumiju bombardovanje Gaze od strane vojnih snaga Izraela, povukao paralelu između „ideologija Hamasa i onoga što je četnički pokret radio u BiH tijekom rata devedesetih.“ Ko imalo poznaje istoriju ratova za jugoslovensko nasljeđe, dobro zna da nikakva četnička ideologija nije djelovala u BiH. Srpski narod je organizovao svoju vojsku i mimo nekih paravojnih formacija, sve vojne jedinice su bile pod Glavnim štabom Vojske Republike Srpske. Postojale

Slobodan Antonić: Uterivanje krivice filmom

U kampanji neprekidnog optuživanja Srbije za “fašizam”, važno mesto zauzima Staro sajmište, kome je očigledno namenjena uloga da izraste u nekakav beogradski Aušvic. Pošto sam već pisao o istoriografskim aspektima ove manipulacije, sada bih da kažem nešto i o artističkim. Reč je o filmu Kad svane dan (2012), režisera Gorana Paskaljevića, po scenariju Filipa Davida (film se može videti ovde). Ono što je problem s ovim filmom, dakako, nisu ni režija, ni glumci, koji su prvorazredni, već upravo scenario – tačnije, njegovi manipulativni elementi. Film govori o beogradskom profesoru muzike koji tek pod starost saznaje da je zapravo Jevrejin. Njegovi roditelji stradali su u logoru na Starom sajmištu, a on je spasen tako što ga je jedna

Pokolj nad Srbima 7. februara 1942. godine u Štrpcima kod Prnjavora

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom.  Žrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Žrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U rano jutro 7. februara 1942. godine, po velikoj hladnoći, grupa od stotinu ustaša dolazi iz Prnjavora u centar sela – Glogovac, koji je bio nastanjen njemačkim stanovništvom – folksdojčerima. To njemačko stanovništvo se odmah po okupaciji organizovalo u formacije, naoružalo i počelo sa

piskavica.jpg

Krvavi ustaški pir u Piskavici

Dva dana prije i pet dana poslije masovnog pokolja srpskog stanovništva u Drakuliću, Motikama, Šargovcu i rudniku Rakovac, ustaški koljači su na najbrutalniji način umorili na stotine nevinih Srba u Piskavici i Ivanjskoj (današnje Potkozarje, pr. a.), kod Banje Luke. Kako je u predgovoru knjige Lazara Lukajića „Fratri i ustaše kolju“ napisao profesor Predrag – Gugo Lazarević, ovaj zločin genocida izvršen je 5. i 12. februara 1942. godine. Za pokolj od 7. februara Lukajić navodi da je bio akt programirane promjene demografske strukture u Banjoj Luci i njenoj okolini, te da je kao takav pripremljen u saradnji s odredom Pavelićeve lične garde, dok su pokolje od 5. i 12. februara

U Drakuliću obilježeno 82 godine od ustaškog zločina (FOTO/VIDEO)

U banjalučkom naselju Drakulići obilježene su 82 godine od stradanja Srba u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac. Ustaše su 7. februara 1942. godine bez ispaljenog metka ubile 2.315 Srba, među kojim 551 dijete. O svireposti zločina svjedoči činjenica da su pokolj nad Srbima činile komšije i sveštenici iz samostana na Petrićevcu. Svake godine, kako se ne bi zaboravila žrtva više od 2.300 ubijenih Srba, među kojima 551 dijete u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac , kod spomen-kosturnice u Drakuliću služen je pomen. Nakon pomena, koji su služili sveštenici Banjalučke eparhije, položeni su vijenci i cvijeće. U ime institucija Republike Srpske vijenac su položili predsjednik Srpske Milorad Dodik, predsjednik

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ – Poricanje Srbocida nekad i danas: Povodom izlaska jedne knjige

Pred čitaocima je nova knjiga potpisnika ovih redova, „Kuća u našoj krvi: Jasenovac i srpski logoraški zavet“. KUĆA U NAŠOJ KRVI U prvom poglavlju ove knjige, „Srbocid ili Pojam kao sredstvo svesrpskog progledanja“ ponuđeno je izlaganje pojma srbocida, značajnog za razumevanje genocidnog zločina koji se  u NDH desio od 1941. do 1945. godinne. U tekstu „Sedamsto tisuća svedočiće žrtvi“, data je analiza Službe novomučenicima srpskim Svetog vladike Nikolaja, gde je, između ostalog, izloženo pravoslavno učenje o mučeništvu, čiji je Prvomučenik Hristos, kao i o smislu našeg stradalništva u doba NDH. Zatim su u knjizi data dva, nama nova, svedočenja o srbocidu u NDH – francuskog novinara Žana Husara, koji je

U Drakuliću kod Banjaluke pomen stradalim Srbima

U Drakuliću kod Banjaluke, u nedelju 04. februara, služiće se pomen za 2.315 Srba, među kojima 551 dijete, koje su prije 81 godinu na monstruozan način, bez ispaljenog metka, ubile ustaše u tom mjestu, kao i u naseljima Šargovac, Motike i rudniku Rakovac. Program obilježavanja ovog istorijskog događaja od Republičkog značaja „Stradanje Srba u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac od ustaša 7. februara 1942. godine“ počinje u 9.00 časova služenjem liturgije u Spomen-hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću, najavljeno je iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. U 12.00 časova kod Spomen-kosturnice u Drakuliću biće služen pomen za ubijene Srbe, u 12.15 časova predviđeno je polaganje vijenca i

Vladika bački Irinej o umanjivanju broja žrtava u Jasenovcu

Uzaludan bi bio revizionizam sa Kaptola i sa nekih drugih adresa u Hrvatskoj da mu nije stigla podrška od ljudi kojima platu i sve životne troškove pokrivaju građani Srbije. Ukoliko ova apologija za Maksa Luburića i ostale ustaške zločince ne bude hitno zaustavljena, to će biti ogroman udarac srpskom narodu u celini, a Srbija kao država biće označena kao nesumnjivi sponzor i pokrovitelj revizionizma na štetu istorijske istine i sopstvenog naroda. U tom slučaju dobili bismo paklenu inverziju – revizionisti „svih zemalja” bili bi proglašeni za svesne i savesne borce protiv navodnog srpskog revizionizma, propagande i „mitomanije”. Jasenovački i drugi NDH-dželati bili bi delimično amnestirani, ako ne i rehabilitovani, a

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.