arrow up

I dalje se ruše spomenici u Zapadnoj Slavoniji

Zagrebačke Novosti javljaju o nastavku rušenja spomenika. U Sloboštini, Budićima, Novim Grahovljanima, Crljencima kraj Sloboštine.. Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. U dubokim seoskim bunarima udavljeno je pedesetoro dece iz sela Trebovljana pod Kozarom. Vezane vijesti: SLOBOŠTINA 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare Sloboština 16.08.1941. – stratište 1368 Srba prognanih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara

POZIV na Sabranje: Dan sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun

Okupimo se 09. maja 2026. uz naš Krst, podignut i osveštan pre godinu dana na Pravoslavnom delu groblja u Zemunu. U nedelji u kojoj se obeleževa 81-a godišnjica pobede nad nacizmom, Udrženje građana Jadovno 1941. Beograd organizuje u subotu 09. maja obeležavanje Dana sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun. Čas istorije održaće istoričar, prof. dr Miloš Ković. Zemunski logor dugo je važio za mesto stradanja samo Jevreja i Roma. Međutim, novija istraživanja pokazala su da je u drugoj fazi njegovog rada između maja 1942. i jula 1944. godine, to bio prihvatni logor za Srbe, najviše sa Kozare, Banije, Like i Korduna, ali u njemu su stradali i Srbi iz

HRVATSKI BLAGAJ – VELJUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelića i naređenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaški pucnji

Bojanić: Narod koji zaboravlja svoje žrtve pristaje na sopstveni nestanak

Dok drugi narodi od svog stradanja grade temelj identiteta, mi ga razaramo iznutra – deleći mrtve, umanjujući istinu i odričući se pamćenja koje jedino može da nas održi kao narod… pretvorili smo se previše u ,,građaniste”, koji gledaju samo u budućnost i profit. Postoje istine koje bole. Ne zato što su netačne već zato što su suviše tačne i činjenične. Dok drugi narodi strpljivo, sistematski i državnički grade svoju kulturu sećanja, mi kao da se takmičimo ko će brže zaboraviti sopstveno stradanje ili ga ublažiti. Dok drugi sabiraju svoje žrtve, mi ih delimo. Dok drugi podižu institute, muzeje i memorijale, mi vodimo beskrajne unutrašnje rasprave – ko je bio „u

Vladika Platon

Godišnjica hapšenja Vladike banjalučkog Platona

Ustaše su uhapsile vladiku Platona i odveli ga 5. maja 1941, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namjesnikom iz Gradiške na Savi, izvan Banjaluke gdje su ih ubili i bacili u rijeku Vrbanju. Sveštenomučenika Platona Banjalučkog ubio je ustaša Asim Ćelić. Vladičino iznakaženo tijelo pronađeno je u selu Kumsale 23. maja 1941. godine. Episkop Platon (svetovno ime Milivoje), rođen je u Beogradu 29. septembra 1874. od oca Ilije i majke Jelke (Sokolović). Gimnaziju je učio u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji. Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije. Kada je završio bogosloviju rukopoložen je za đakona i prezvitera. Godine 1896. poslat je u Srpsko podvorje

Krvavi pir na Đurđevdan – Blagaj

Već na samom početku Drugog svetskog rata  jasno su se pokazali ciljevi i namere NDH – genocidno istrebljivanje Srba sa područja Hrvatske. U hrvatskom Blagaju, krajem aprila 1941. godine, održan je sastanak ustaša, koji su organizovali  župnik Blažo Tomljenović, veljunski učitelj Ivan Šajfar i Josip Paunović – mlinar. Da bi  opravdali ono što su nameravali učiniti i kako bi stvorili što veću mržnju između Hrvata i Srba  trebao im je povod. Doneli su odluku da ubiju jednog Hrvata i njegovu porodicu i za to optuže Srbe. Жrtva je odabrana- Josip Mraunac-mlinar.  Ustaše u Kralovcu, oficir  Zdravko Karlović i Milan Boneta su se složili sa ovom idejom… Noć između 4. i

DRAGO H. ČOLAKOVIĆ: JASENOVAC

Već 1. jula 1941. godine ustaše su ga uhapsile i internirale u Gospić, a zatim je otjeran u zloglasni logor Jasenovac. U Jasenovcu je proveo osam mjeseci, a kasnije je protjeran u Srbiju. Specijalna policija ga ponovo hapsi 18. rujna 1943. godine. Slijede teški dani istražnog zatvora u Beogradu i Šapcu, a zatim logorske ćelije na Banjici, gdje je ostao sve do 2. februara1944. godine. DRAGO H. ČOLAKOVIĆ – JASENOVAC DRAGO H. ČOLAKOVIĆ KRONIKA IZ PAKLA (Jasenovac, 21. VIII 1941 – 31. III 1942) Izdavač: SPOMEN – PODRUČJE JASENOVAC Za izdavača: RADOVAN Tehnički urednik i korektor: FRANJO PIRC Tisak Štamparski zavod »Ognjen Prica« Daruvar HAPŠENJE Prvi dan avgusta 1941. godine

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu. Mrtvima – da ih ne zaboravimoЖivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Lekar i pesnik ranjenog detinjstva

Kozarska sela su gorela, u plamenu nestajale sirotinjske udžerice, a u zbegu, duboko u šumi, među hiljadama nejači, najviše žena i dece, u leto 1943. godine, rođen je Rajko Srdić. Njegova majka Petra iz Crne Doline kod Prijedora pupčanu vrpcu prerezala je srpom kojim je žela žito na skrovitim proplancima, okupala ga na potoku i zavila u staru krpu. „Preživeo sam, na veliko čudo. Mnogi moji vršnjaci, deca rođena u zbegovima, ustaškim logorima, kolibama i vododerinama, nisu imala tu sreću. Svuda, po celoj Kozari, Potkozarju i Knešpolju, o njihovom stradanju svedočili su grobovi, mali, dečji, sa krstačama od pruća”, kaže Srdić. Tako o sebi, o ranjenom detinjstvu u Drugom svetskom

Prvi ustaški pokolj Srba desio se u Gudovcu 28-29. aprila 1941.

Plakale su užasno, jaukale, busale se u grudi, a ja ih u čudu gledam i ne razumem ništa. Nitko u gradu nije znao za užas u Gudovcu. Nitko nije čuo ni pucanje mitraljeza. Poštovani i dragi naši prijatelji, evo ipak ću da izvršim svoje obećanje, da Vam opišem tragediju Gudovca i naše patnje, iako tek danas, skoro godinu dana posle mog obećanja. Milan je na treći dan Uskrsa, u utornik 22. aprila 1941. na veče zadržan u magistratu, zatvoren onde sa ostalim našim Srbima, advokatima, trgovcima, činovnicima, sveštenicima, itd. Iz magistrata su prevedeni posle dan, dva u poresku upravu, kamo smo im smeli hranu da nosimo. Posle kraćeg zadržavanja tamo,

MATEMATIKA SRAMA: 80 GODINA LAЖI I BJEЖANJA OD GROBOVA U DONJOJ GRADINI: Novinar i publicista Zoran M. Kos za „Novosti“

Nedavno sam na stranama Novosti, u tekstu „Donja Gradina ćuti, a mi statiramo“, ukazao na poraznu činjenicu naše nebrige prema najvećem srpskom groblju pod otvorenim nebom. Međutim, inicijativa Miodraga Linte da Srbija osnuje Memorijalni centar u Beogradu – koji bi se navodno „sistematski borio“ za istinu – primorava me na oštru reakciju. Piše: Zoran M. Kos Kao novinar istraživač i dugogodišnji saradnik Antuna Miletića, čoveka koji je arhivski ovekovječio jasenovački pakao, ne mogu nemo posmatrati pokušaj „beogradizacije“ sećanja. Ovo nije samo polemika; ovo je odbrana autentičnog stratišta od kabinetskog marketinga koji nas udaljava od kostiju koje u Donjoj  Gradini i danas jauču i čame. Između kostiju i kabineta Dok se iz udaljenih

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 85 godina kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

uzeli_mu_seku1.jpg

Ustaše mu pre 70 godina uzele seku i još traga za njom

Miloš Milinović ne gubi nadu da će naći sestru Dobrilu koju su ustaše odvele 1942. i koju traži sve do danas. Poslednji put se videli u prihvatilištu „Karitas“ u Zagrebu. Mićo, ne daj me! Ovaj vapaj, koji je izgovorila, tada trogodišnja, Dobrila Milinović, upućujući ga rođenom bratu, i danas, sedam decenija kasnije, odzvanja u glavi Miloša Milinovića. On veruje da će živeti za dan kada će ponovo sresti svoju Dobrilu, bratski je zagrliti i poljubiti. Za Miloša Milinovića iz Banjaluke, koji je zašao u devetu deceniju, ali je dobrog zdravlja i sveže misli, nema predaje. Kao što svaka nada umire poslednja, tako ni on ne prestaje da traga za Dobrilom,

NAJNOVIJE VIJESTI

Hag seje novu mržnju

Doživotna robija za prvog predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića opet je uzburkala

Velikomučenici

Ako je istina da je čovjek postao od životinje, savim je izvjesno

Oči dečaka

Na samom kraju južnog, albanskog dela Kosovske Mitrovice, kraj magistrale koja od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.