arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

BLAJBURG KAO JASENOVAC: Užasavajući znak jednakosti u Hrvatskoj

U emisiji „Na nišanu Lazanskog“ istoričar Mile Bjelajac i publicista i novinar Slobodan Kljakić govorili su o pokušajima revizije istorije Drugog svetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije. Između ostalog, u Hrvatskoj se pokušava izjednačavanje Blajburga i Jasenovca. Svakog maja u Hrvatskoj, ali i šire, vodi se rasprava treba li i na koji način obeležavati događaje u Blajburgu, mestu u Austriji, u kome su, navodno, partizanske snage u maju 1945. streljale pripadnike ustaškog pokreta. Broj streljanih se naduvava od devedesetih godina prošlog veka. Komemorativni skup održan je i ove godine, ali su austrijske vlasti zabranile isticanje ustaških simbola. Ipak, hrvatska država ne odustaje od pokroviteljstva manifestacije u Blajburgu, pa je i

Jovo Bećir

JASENOVAČKI SRBIN iz Crne Gore

Danas, kada oni što nose uniformu montenegrinske vojske baš otvoreno brukaju svoje srpske korene služeći nalogodavcima iz NATO, da budu budući okupatorski oficiri na Kosmetu koga nazvaju „nezavisnom državom“, preko je potrebno potsetiti na lik i delo pravog crnogorskog oficira, ali Srbina, koji je ponosno i časno nosio svoj koporan i epolete na njemu. Još kao mlad oficir, Jovo Bećir počeo se pripremati za onaj trenutak kada počne oslobađanje dela porobljene Otadžbine od Osmanlija. Đak talijanske vojne akademije iz Modene, jer su Crnogorci posle udaje ćerke kneza i potonjeg kralja Nikole za talijanskog suverena, tamo sticali svoje stručno znanje, stekao je solidno vojno obrazovanje kao državni stipendista. Još pre oslobodilačkog

Vladan Ivković: Srbi imaju pravo na nacionalnu srdžbu, ma šta ona u budućnosti izazvala

Povodom teksta Viktora Ivančića „Slučaj Kusturica: Mozak na službenom putu“, prenetog i na „Stanju stvari“ Izvor: Srpski tjednik Novosti Pravo na nacionalnu srdžbu Ovo je izašlo iz pera Hrvata Viktora Ivančića, nekadašnjeg urednika splitskog „Feral tribjuna“, dakle, jednog takoreći umjerenog Hrvata i nekada oštrog kritičara Tuđmanovog režima. Upućeno je srpskom režiseru Emiru Kusturici. Međutim, nije da nema i Srba, onih koje je genijalni Slobodan Antonić nazvao „slučajnim“, koji misle isto. Čitav slučajnosrpski glibovski[1] kabal, onaj koji voli Ivančića, a mrzi Kusturicu, se decenijama upinje da srpske žrtve, žrtve srbocida, umanji ako ne može da ih negira. Kad ne može da ih negira ili umanji, onda digne dreku oko nekog srpskog stvarnog ili navodnog zločina, udesetostruči

Viktor Ivančić: Puca meni prsluk, Kusturice, za tvoj Jasenovac!

Snimi li Emir Kusturica film o Jasenovcu, bit će to umjetnički doprinos ekonomiji nacionalne srdžbe: redatelj će žrtve genocida investirati u buduća krvoprolića Emir Kusturica, redatelj, graditelj i savjetnik Milorada Dodika, reagirao je na portalu Iskra.co (‘elektronske novine Andrićgrada’: ‘svetla strana sveta’) na fragment mog eseja iz knjige ‘Iza sedam logora’ – fragment u vidu pisma, inače u cijelosti izmišljenog, a to će reći u cijelosti istinitog, što ga je ratni zločinac Milan Lukić iz zatvora u Estoniji poslao projektantu ‘srednjovjekovnog grada inspirisanog djelima i likovima nobelovca Ive Andrća’ u Višegradu – i kada sam to autorsko štivo pročitao (bolje rečeno: pokušao pročitati), uvidjeh u kakvu sam se gustu i

Prvo „pomjerili“ Srbe u Ustavu, pa krenuli u nezavisnost

U Hrvatskoj se obilježava 29 godina od referenduma o samostalnosti, u kojem se 93 odsto birača izjasnilo da želi nezavisnu državu, i to po novom ustavu, u kojem su Srbi prestali biti narod i postali nacionalna manjina. U Ustavu SR Hrvatske iz 1974. godine navodi se da je „SR Hrvatska nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive“. Međutim, u Ustavu Hrvatske, koji je 1990. godine pisao tada vladajući HDZ, unesene su izmjene. „Republika Hrvatska ustanovljava se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika drugih naroda i manjina, koji su njeni državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Italijana,

A kako grobove da zamijenimo?

Sve do 11. aprila 1992. godine, među Srbima u Livnu je tinjala nada da se zlo neće ponoviti, da će razum pobijediti i da će se sve ipak razminuti na vitlanju  nacionalističkim barjacima i proustaškoj galami, možda na diobama i seobama, bez krvi i zločina. Tog dana je, međutim, gromovito odjeknula vijest da je na putu Glamoč – Livno, na periferiji Glamočkog polja, ubijen Srbin, Livnjak, Mile Radoja. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 16. marta 2016. godine. Da sve bude žalosnije i paradoksalnije, upravo Mile Radoja, pedesetjednogodišnji električar, stasita ljudina kao od Cincara odvaljena, čovjek  koji se nije bojao po dva oka u glavi, mnogo prije

LINTA: U BLAJBURGU SLIKA I PRILIKA PRAVE HRVATSKE

Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta ocjenjuje da je jučerašnja komemoracija ubijenim ustaškim zločincima u Blajburgu slika i prilika prave Hrvatske. „Blajburg je od dolaska Franje Tuđmana i HDZ-a na vlast 1990. godine postao mjesto gdje predstavnici državne vlasti, Katoličke crkve i stotine hiljada Hrvata dolaze u suštini da izraze tugu zbog propasti NDH, a ne zbog pomena tobože nevinim žrtvama“, naveo je Linta. On je ocijenio da se u Blajbugu revidira istorija i šalje jasna poruka da je genocidna Nezavisna Država Hrvatska /NDH/ bila prava hrvatska država, a ustaše borci za slobodu hrvatskog naroda protiv tobože velikosrpskog hegemonizma i centralizma, saopšteno je iz

Sandra Blagić: Mi potomci žrtava, trebamo saviti glave do zemlje i tražiti oprost

Nakon 77. ljeta, jeseni i zima, prvi put je služen parastos za postradale pravoslavne mučenike. Na Zemunskom groblju Gardoš, u zajedničku grobnicu bačeno je 6500 duša, žena, djece, starih i iznemoglih sa Kozare i Potkozarja. Dovoženi su po noći u zaprežnim kolima sa beogradskog starog sajmišta, nekadašnjeg logora Zemun, dok je krv tekla u potocima zemunskim ulicama. Oni koji su davali znakove života, dotučeni su i zajedno sa ostalim pravoslavnim Srbima bačeni u zajedničku grobnicu. U subotu, 11.maja 2019, nas pedesetak duša pomolili smo se i zapalili svijeće za naše mučenike, koji su tih stravičnih mučeničkih dana pali. Pali od njemačkih i ustaških zvijerskih ruku i zaboravljeni od sopstvenog naroda.

Preminuo Nikola Banjac, jedan od posljednjih preživjelih logoraša Jasenovca

U Kozarskoj Dubici je u 89. godini umro jedan od rijetkih logoraša koji su preživjeli golgotu u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovcu Nikola Banjac. Imao je 12 godina kada je 1942.godine sa porodicom doveden u logor i tu je poslednji put vidio oca i još nekoliko članova porodice. Nikola Banjac je rođen 1930. godine u selu Košuća i bio je najstarije od šestero djece. Po završetku školovanja radio je kao ekonomista u mnogim preduzećima, a najduže u DIP „Kozari““gdje je penzionisan 1990. godine. Bio je aktivan omladinac i učestvovao u omladinskim radnim akcijama, na izgradnji ratom opustošene zemlje. Aktivno je radio u društveno političkim organizacijama,obavljajući uspješno razne funkcije.Odlaskom u penziju bio

Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE

Ne znam da li postoji još neka prestonica, a da je na svom gradskom području imala logor za istrijebljenje. Beograd je imao poligon zatiranja Jevreja, Roma, protivnika okupacije, pripadnika oba pokreta otpora… Zemunski logor Staro sajmište, tada zvanično na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, a pod njemačkom upravom, ipak je najviše uništio Srba. Istorijski dokazi svjedoče za više od 10 000 Srba ubijenih u logoru na pragu Beograda. Perverzno zlo je uživalo u svakom trenu kreacije poniženja. U srpskoj prestonici – sistem za uništenje Srba. I gore od toga, sve ovo skoro da je zaboravljeno, nemarom poniženo. U međunarodnoj areni za prava srpskih žrtava iz Drugog svjetskog rata Srbija se oslanja

TRIBINA: „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANjE JE ZLOČIN“ (video)

U ponedeljak, 22.aprila 2019.godine, Društvo istoričara Užica i Kolo srpskih sestara Užica obeležilo je Dan sećanja na žrtve genocida u Jasenovcu tribinom održanom u Svečanoj sali Gradske kuće. Tribina je simbolično, održana na isti dan, kada su 22. aprila 1945. godine poslednji logoraši Jasenovca, svojim iznurenim telima probili bodljikavu žicu i izvršili proboj iz logora. Nažalost, od njih oko 1.200 tom prilikom preživelo je samo 90. *** TRIBINA „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANjE JE ZLOČIN“ Jasenovac je jedan od najstrašnijih logora smrti na području NDH u toku Drugog svetskog rata. Od avgusta 1941. do 22. aprila 1945. godine bio je strašno sudilište za Srbe, Jevreje i Rome. Pokušaj četnika da

Dr Petar Rundo

Dr Petar Rundo – sreski ljekar iz Trebinja, obješen u ustaškoj policiji

„Moj otac dr Petar Rundo bio je sreski ljekar u Trebinju. Njegovo prisustvo ekshumaciji Srba iz Pridvoračke jame u svojstvu sanitetske inspekcije – zahtjevali su italijanski ljekari koji su ga poznavali, a to je bila i zakonska norma u Italiji. To je bilo oktobra 1941. godine. Tada ustaše više nisu mogle da prave zločine, Italijani su čvrsto držali vlast u Trebinju. Naravno, ustaše su bile na svakom ćošku, njihov vođa bio je apotekar Đorđo Strinčić i ja ga se sjećam – hodao je gradom u ustaškoj uniformi i bio upadljivo hrom – gegao se i dizao ruku uz svaki pozdrav! Moj je otac uhapšen tek aprila 1942. i iste noći

Održan prvi parastos posvećen stradalim Srbima Kozare i Potkozarja u logoru Zemun 1942- 1944

U organizaciji Udruženja građana „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženja Kozarčana u Beogradu 11. maja na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom organizovano je molitveno sabranje i parastos za Srbe Kozare i Potkozarja ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. Pomen stradalim srpskim žrtvama služio je sveštenik Stevan Mrđa. Prisutnima su se obratili i organizatori ovog skupa predsjednik Udruženja „ Jadovno 1941“ Dušan J. Bastašić , predsjednik Udruženja Kozarčana dr Rajko Srdić i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta, dok je istorijski čas održao Nikola Milovančev. Kako su objasnili organizatori parastosa, koncentracioni logor Zemun je mjesto na kojima su dovežene žrtve

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

Aleksandar Nećak: Svaki čovek koji dozna istinu i koji je prihvati, naš je uspeh

Na groblju u Zemunu, u subotu 11. maja. 2019. kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. Istoga dana, na Starom sajmištu, Srbima Kozare i Potkozarja, dr Milovan Pisari govorio je o stradanju njihovih bližnjih, rođaka, prijatelja i sunarodnika u Prolaznom logoru Zemun. Naš zajednički neprijatelj je potiskivanje sećanja na ljude i događaje iz mračnog perioda naše zajedničke istorije. Neprijatelji su nam i oni koji decenijama sistematski ne dozvoljavaju da istina izađe iz mraka koji nam oni nameću. Računaju da ako ne mi onda naši potomci, generacije iza nas, neće znati zašto su im preci

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.