Sav si oganj i revnost, sveti Arhistrateže Mihaile, zato te molimo učmale duše naše zapali ognjem revnosti tvoje, da bismo budne savesti uvek radosno služili zajedničkom Gospodu našem, svesrdno se ugledajući na tebe, bezgrešnog i
„Ne sećam se uopšte kako sam iz pećine dospela u jamu, niti ko me je tačno od komšija bacio u provaliju. Majka i sestra su mi pričale da su mislile kako sam mrtva pošto sam
Srbi iz Čelebića i okolnih sela morali su svoju decu slati u školu u istu kuću u kojoj su im zverski ubijane i silovane majke, sestre, ćerke… I da o tom ćute. Povodom javnih manifestacija
U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli
Na Ognjenu Mariju 1941. oružane formacije Nezavisne države Hrvatske uz podršku lokalnih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, počinile su stravične zločine nad Srbima. Jama Špejarka na brdu Bliznica, Oštarski Stanovi, kotar Slunj i Veljun. Ustaše iz Rakovice,
Pogledajte izlaganje Gordane Dostanić, predsjednice UO udruženja Ognjena Marija livanjska, na tribini „Zašto negujemo kulturu zaborava?“ Pozivajući se i na nesrpske izvore, GordanaDostanić je iznela niz statističkih podataka koji jasno ukazuju na plansko uništenje srpskog naroda na području
Evo mi jula! O čemu ću ja, nego o njima u julu! O nama, ustvari. Pitaju me neki: zašto samo o tome? Grabi se uveliko kroz devetu deceniju od tada, a ja još jednako o
Obeležavanje godišnjice stradanja livanjskih Srba pod vlašću NDH, 1941. godine, godišnjice ekshumacije i sahrane njihovih moštiju 1991. godine, kao i proslavljanje Svetih sveštenomučenika i novomučenika livanjskih, biće održano u više pravoslavnih hramova kako na području
To su ti dani kada su ih u koloni poveli, kada deci nisu dali ni kap vode, kada su žene unezvereno stezale decu, jedno u naručju drugo za ruku… To su ti dani kada su,
Škola u Čelebiću je tokom Drugog svjetskog rata izgorela. Poslije rata je obnovljena, ali bez bilo kakvog biljega koji bi podsjećao na jezivi zločin koji se odigrao u njoj. U najnovijim ratnim sukobima devedesetih godina
Prolaze decenije i polako odnose svedoke i dokumenta. Neke jame i stratišta su ostala neotvorena, a žrtve bez sveće i opela. Piše: Gordana Dostanić U leto 1941. godine u kraškim jamama Dinare, Golije, Staretine, Tušnice,
U šumi Koprivnica (Kupres-Bugojno) na mestu Kožvarica 15. jula 1941. godine pobijeno je 11 Srba iz Livna, pretežno trgovaca i imućnijih domaćina, a potom, desetak dana kasnije, na mestu Mala vrata, ubijeno je još 49
Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan
Od tog ognjenog, krvavog leta nema ko da me dočeka radošću, zagrljajem i sjajem oka ispod marame. Piš: Cvijeta Radić Da nije bilo one ognjene srede, one davne, krvave godine, za Trojice bi se i
Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije
Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
