arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao „Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red“, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Jovan Mirić: Primeri ponižavanja Srba u NDH

Starčević je podelio sve ljude u tri kategorije. Ispod njih postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su to usvojile, iako nisu uspevali da se dosledno drže postavke da su Srbi ispod životinja Ante Starčević, „otac domovine“ Hrvata, podelio je sve ljude u tri kategorije. Ispod najdonje kategorije postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su usvojile Starčevićevu rasističku doktrinu, iako nisu uspevali da se dosledno drže njegove postavke da su Srbi ispod životinja. Potreba da se Srbi i pored ubijanja dodatno ponižavaju bila je tolika da bi se moglo reći da gotovo nijedan susret između aktivista NDH i Srba nije mogao proći bez ponižavanja ili

Anđeli u paklu

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, „Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. English To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov „Anđeli u pa­klu“. Anđeli u paklu – sadržaj Dušan Bursać: ANĐELI U PAKLUIzdavač:

Pokolj Funduka, Orlića, Vukadinovića i Veinovića 17/Mart – 18/Mart

Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, Orlić, Vukadinović i Veinović. Donosimo Vam nepotpun spisak žrtava, koje ne smijemo zaboraviti ! Izvori i literatura: Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, Grupa autora, Karlovac, 1979, 1058-1060. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005.

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

​Lički rat protiv Boga

U Plitvičkom Ljeskovcu, na izvorištu Plitvičkih jezera, ustaše su 1941. srušile crkvu Lazaricu, pedantno, skidajući kamen po kamen. Demontažu hrama, pod prisilom, izvele su tri grupe Srba koji su, posle, skoro svi pobijeni. Piše: Milan Četnik U leto 1991. tadašnji episkop gornjokarlovački Nikanor (Bogunović) osvetio je nove temelje. Potpisnik ovih redova razgovarao je tada sa jedinim Srbinom (ili jednim od retkih) koji je nekako umakao egzekuciji, posle rušenja crkve. U proleće prethodne godine, u parku u Gračacu (južna Lika), osnovan je lokalni odbor Srpske demokratske stranke. Prisutnom autoru ovog teksta, izveštaču “Politike”, tada je skrenuta pažnja da se skup održava na zatravljenim temeljima crkve Vaznesenja Gospodnjeg, koju su 1954. razorili

Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju (Lika)

U znak sjećanja na srpske žrtve iz Kosinja koje su svirepo ubijene u ustaškom taborništvu u Gornjem Kosinju, a nakon 79 godina se još uvijek nalaze u septičkoj jami iza današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju. Piše: Đorđe Pražić U zgradi današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju prije Drugog svjetskog rata se nalazilo općinsko poglavarstvo, a u toku rata ustaško taborništvo. Iza te zgrade nalazi se jedna provalija koja je pretvorena u septičku jamu. Pošto narod tu zgradu po navici zove „općina“ i sama jama se zove „kod općine“. U toj jami se vjerovatno nalazi trinaest žrtava srpske nacionalnosti koji su u nju bačeni 10/11. avgusta 1941.

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 10. avgust 1941. Zločini nad Srbima Rakovice, Blažuja, Smiljanskog polja i na Mehinom stanju

Sela Rakovica i Blažuj, pored Sarajeva. Ustaše ubile veći broj srpskih civila, uključujući žene i djecu, u selima Rakovica i Blažuj pokraj Sarajeva. Prema publikovanim podacima, u Rakovici je ubijeno 125, a u Blažuju 25 stanovnika. Grupa autora, Sarajevo u revoluciji, knjiga 2, Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo 1977., str., 157-167 Izvor: Vikipedia.org – Hronologija ustaških zločina 1941. Pristupljeno 19. oktobra 2015. Mehino stanje,na granici slunjskog, vojnićkog i kladuškog kotara. Ustaše iz Kladuše i Osijeka na čelu sa zapovjednikom Baljkom su 10. avgusta 1941. godine iz sela Gejkovca, kotar Vojnić odveli Ranka Vuksana i njegove dve snahe sa osmoro djece. Svih 11 su najprije mučili, a onda na Mehinom stanju poubijali.

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

nikola_zutic.jpg

Nikola Žutić: Ličko krvavo ljeto 1941.

Rad dr Nikole Žutića, sa Instituta za savremenu istoriju, iz Beograda, predstavljen na Prvoj međunarodnoj konferenciji o kompleksu ustaških logora Jadovno – Gospić 1941. održanoj u Banjaluci 24 – 25. jun 2011. English Pored knjiga književnika Dušana Đakovića (Jadovnička žmižda, Beograd, 2011)  i publiciste Dane Lastavice o genocidu na prostoru Like objavljen je određen broj istraživanja o samom genocidu, izvršiocima, žrtvama, a postoje i brojni memoarski iskazi. Naročito su značajne knjige istoričara Đure Zatezala o Jadovnom i drugim stratištima širom NDH.[1] O Jadovnu je pisao episkop Atanasije Jevtić sa vjersko-istorijskog stanovišta (Od Kosova do Jadovna). Međutim, nedostaju radovi koji bi istakli uzroke genocidnih ponašanja većeg dijela rimokatoličke populacije, objedinjene u naciji hrvatstva. Zbog otkrivanja

Komići

Skrivanje istine ne ubija heroine – Milica Mika Pavlica

Avgusta meseca, kada je započela akcija “Oluja” , krenule su kolone izbeglica. Baka Miku ubiše na njenom ognjištu, baš kao i njenog Vasu. Piše: Srpska književnica Gordana Pavlović Selo Komić smešteno je u divnom predelu Like, udaljeno desetak kilometara od Udbine, a od Gospića 43 km. Nekada su ovo selo krasile dve pravoslavne svetinje: crkva Presvete Bogorodice, koja je  uništena  tokom Drugog svetskog rata i Hram Svetog oca Nikolaja, koji datira još iz 1778.godine, takođe spaljen  u Drugom svetskom ratu, a posle potpuno porušen. Komić obeležava Pokrov Presvete Bogorodice (14. oktobar) kao svoju slavu. Selo je bilo naseljeno pretežno srpskim življem i po popisu iz 1991. godine, imalo je 153

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

Bog me je spasio da svijetu pričam gdje sam bila i što sam vidjela

Milica Matić, rođena Počuča iz Divosela zapisala je potresnu, istinitu priču, kazivanje svoje majke Marije Počuča, Vujkanove koja je sa 75 svojih komšija Divoseljana bačena u Jarčju jamu na sjevernom dijelu Velebita 06.08.1941. godine u vrijeme pokolja srpskog naroda u Divoselu. Jarčja jama je jedna od brojnih kraških pojava iznad zaseoka Alanak  /Alanak  – toponim Olanak/ u zaseoku Veliki kraj – Divoselo. Jama je dosta duboka, a izdubile su je nadzemne i podzemne vode, kojima je ovaj kraj obilovao od riječnih bujica do otapanja snijega sa Velebita. Hrvatske ustaše /u službi politike NDH/, znale su za ovu jamu posredstvom Hrvata koji su živjeli na Alanku, a i sami su bili

Na ognjištu Nikole Tesle

Bijaše Smiljan nekad jaka i velika parohija. Razlog je u tome što „sinovi ovog sela ne ljubiše svoje pravoslavne vjere i crkve“, kao što su dužni, nego se iznevjeriše đedovskom amanetu i učenju crkve Božije, odadoše se mješovitijem brakovima. PIŠE: Tomo Radusin, diplomirani ekonomista „Nekad davno, prije tog vremena obavezno se išlo na sajam za Petrovdan u Smiljan. Ali, vremena se promjeniše. Krene grupa iz Gospića za Smiljan, iako je udarila vrućina. Usput stigoše ih dva popa u kolima. Znači idu i oni tamo. Nekad ih je dolazilo i po desetak. Sretoše ih i zatvorenici, koji su vozili voz sijena za nekog domaćina, koji je to platio zatvoru. Put općinskom

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.