arrow up

TRAJNI PEČAT ISTINE O ZLU: Snima se film “Ognjena Marija Livanjska” o ustaškom pokolju 1.587 Srba u selima oko Livna 1941. godine

Zlo koje su ustaše počinile na početku Drugog svetskog rata u selima oko Livna u BiH, kada su u jame bacili 1.587 Srba – muškaraca, žena i dece, biće “zapisano” i na filmskoj traci. Okrutne zločine, kroz razgovore sa preživelim svedocima, prvi je opisao novinar i publicista Budo Simonović u knjizi “Ognjena Marija Livanjska”. Sada RTS snima dokumentarno-igrani film istog naziva, po scenariju Nataše Drakulić i u režiji Saše Gabrića. Tako će ustaško zlo iz dvadesetak jama, iz kojih je neobjašnjivim čudom živa izašla nekolicina stradalnika, dobiti još jedan, trajni pečat istine. Ustaško zlo u Livanjskom polju rascvetalo se već u proleće 1941, čim je formirana Pavelićeva NDH. Kako piše

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

KAZIVANJE SIMA BOJBAŠE IZ GLUŠACA: U Jasenovcu su mi stradali majka Bosa, baba Mara, brat Milorad, sestra Danica i tetka Milica

Selo Glušci se nalazi u opštini Metković, u dolini rijeke Neretve, na samoj granici sa Hercegovinom. To je jedino čisto srpsko selo na prostoru od crnogorske granice na Debelom Brijegu, pa sve do Zadra, Šibenika i Knina. Pred Drugi svjetski rat brojalo je preko 200 stanovnika, a sada ih tamo ima oko 40. U logoru Jasenovac stradalo je 90 žitelja ovog mjesta, pretežno žena i djece. Porodice koje tamo žive su: Bojbaše, Pucari, Vukovići, Arnauti, Likići i Stanići, a u zaseoku (koje pripada Hercegovini) su Brstine. Nema nikakve razlike, u mentalitetu, običajima i svim ostalim karakteristikama ovih ljudi, sa ostalim Srbima iz Hercegovine. Ja sam, kao dijete, doživio ono što

Na zemunskom groblju oskrnavljena grobnica Srba postradalih u Prihvatnom logoru Zemun

Spomen ploča postavljena podno Časnog krsta uz masovnu grobnicu ne manje od 6.500 Srba, uklonjena je od strane nepoznatih lica. Skrnavljenju spomen obeležja civilnim žrtvama rata i antifašističkim borcima na području Republike Hrvatske, svedočimo od početka 90-tih do danas. Poslednji takav primer je razbijanje Spomen ploče žrtvama logora Slana i Metajna u uvali Slana na ostrvu Pagu, manje od mesec dana nakon što je po četvrti put obnovljena. Slično postupanje na području naše Srbije, u Zemunu, nedaleko centra naše prestonice, nismo mogli da zamislimo. Taj zločin predstavlja bolan presedan, uvredu za žrtve, njihove potomke i poštovaoce. Decenijama je skrivana istina da u zajedničkoj grobnici na groblju u Zemunu, na delu

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRЖAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

Jadovnička priča o Milici i Kati

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

Film “Djeca Kozare“ stiže pred publiku: Premijera 2. oktobra u Beogradu, dan kasnije u Banjoj Luci

Dugo očekivani film Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ konačno će biti prikazan pred publikom. Beogradska premijera zakazana je za 2. oktobar u Sava centru, dok će dan kasnije film biti prikazan u Banjaluci, u dvorani „Borik“. Posle godina rada na jednom od najzahtevnijih filmskih projekata u regionu, reditelj Lordan Zafranović privodi kraju put svog dugo očekivanog ostvarenja posvećenog stradanju stanovništva Kozare tokom Drugog svetskog rata. Prema najavi, prva premijera biće održana 2. oktobra u Beogradu, u Sava centru, a već sutradan, 3. oktobra u 19 časova, film će biti prikazan u banjalučkoj dvorani „Borik“. Informaciju o premijeri u Banjaluci objavio je Milorad Dodik nakon susreta sa Zafranovićem u

TO JE NAMA LIKA

Eto, došla sam ti Liko, došla na moju dedovinu, na moja dva roda, dva prezimena, dve krsne slave – Svetog Nikolu i Svetog Đurđa, dva imanja, dva kućišta i dva praga u korovu. I niko mi se nije obradovao… Niko me nije ni poznao… Piše: Gordana Dostanić „Došla sam ti, Liko! Da li sam domaćin ili gost?…“ – govori Olivera svoju priču nad prijebojskom jamom Golubnjačom. Meni je posle dugo odzvanjao u ušima samo taj početak njene priče o Lici: „Došla sam ti, Liko…! Došla sam ti, Liko…!“ Onda sam u sebi te reči šapatom ponavljala i pitala se zašto ih ponavljam i zašto sam joj došla. Kako mnogo radosti,

Đurđica Dragaš: NEIZBROJANI

Mnogo nas je… mnogo više nego vas!! Pitate koliko nas ima,tražite nam imena…. Mi smo neizbrojani, bezimeni.Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi.Iza nas ostaše pusta sela,izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu,u proleću što nas probuditi neće.U svakoj pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u kamenu što ga bacate na nas,u svakoj gruboj reči,u zaboravu kojim nas ubijate ponovo. Al’ mi vas pratimo, nevidljivi, lagani,

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

Godišnjica brutalnog ustaškog ubistva 150 nedužnih i srpskog slikara Save Šumanovića

Sava Šumanović nema svoj grob. Počiva u jednoj od zajedničkih grobnica među hiljadama sremskih Srba, biranih za streljanje po ugledu među komšijama, po dobrom obrazovanju, po stvaralačkoj vrednosti, po pripadnosti veri. Danas je godišnjica brutalnog ubistva Save Šumanovića, jednog od najistaknutijih srpskih i jugoslovenskih slikara 20. vijeka. U Sremskoj Mitrovici, u noći između 29. i 30. avgusta, na prostoru uz staro pravoslavno groblje, mučeničku smrt je našlo oko 150 nedužnih muškaraca, žena i dece iz Šida, među kojima i četrdesetogodišnji slikar Sava Šumanović. Ustaške vlasti HDH su na tom mestu, tokom Drugog svetskog rata, sistematski i planski ubile više hiljada nedužnih civila, a najviše žrtava bilo je upravo tokom avgusta

Nemanja Zivlak: Metastazirani autizam elita

Kao što su nakon Drugog svjetskog rata osviješćeni rodoljubi bivali zakovani na krst srama i razapeti svoje ideje brusili na Golom otoku i u raznim kazamatima “tvorevine nad tvorevinama”, tako se i danas na iste ili slične obrušava pogrda i hula ukoliko i pomenu jednu jedinu riječ – srpstvo. Pišem ove redove sa željom da isti budu ispravno i razumno shvaćeni i prihvaćeni. Svojevremeno je švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung ostavio nekoliko zapisa o autizmu gdje je napomenuo – parafraziram – da je autizam bolest tokom koje oboljeli stvara imaginarnu sliku svijeta.Ne želim da se bavim psihologijom, nisam za to kvalifikovan i moj tekst je posvećen jednoj drugoj oblasti. Жelim,

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 26. avgust 1942. Zatvoren logor Jastrebarsko

Nakon nepunih mjesec i po dana postojanja 26. avgusta 1942. godine zatvoren je logor za djecu Jastrebarsko Logor za djecu Jastrebarsko – kod Zagreba osnovan 12.jula 1942. godine i postojao je nepunih mjesec i po dana, tačnije do 26. avgusta 1942. Vezane vijesti: Katanac na istini logora Jastrebarsko (I dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (II dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (III dio) Jastrebarsko

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

NAJNOVIJE VIJESTI

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.