arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zaborav umesto pijeteta

Male države možda nemaju mogućnosti za skupe monumente ali imaju dužnost da, makar i skromno ali dostojanstveno, odaju zahvalnost svojim herojima Na nekadašnji logor „Topovske šupe”, na prostoru Autokomande, poznat verovatno samo najstarijim Beograđanima, nedavno je stavljena nova memorijalna ploča u znak sećanja na stradanje pet hiljada Jevreja i više od hiljadu Roma. Ploča je stavljena na zid oronule zgrade, zarasle u šiblje, jer je prethodno obeležje dva puta ranije već ukradeno. I svi okupljeni da Dan sećanja na žrtve Holokausta i borce protiv terora složili su se da ovaj memorijal i dalje ne izgleda dostojno mesta na kojem je nekada bio logor. Nažalost, ovo mesto nije jedino koje smo

ZABORAVLjENI HEROJ VLADIMIR FIJAT: Solunac ostavio bogat legat, a ni grob mu se ne zna

Muzej u Samošu kod Kovačice čuva vrednu, a malo poznatu zaostavštinu Vladimira Fijata, heroja Velikog rata. Zbog selidbi i nebrige, zbirka ostala bez dela Ticijana, Modiljanija, Direra Trgovac, dobrotvor, dobrovoljac-solunac, nosilac Zlatne Karađorđeve zvezde sa mačevima, Krsta svetog Đorđa i Obilićeve medalje i službenik u dvoru kralja Aleksandra. Uz to, i kolekcionar koji je svom rodnom Samošu, kod Kovačice, ostavio vrlo vredan legat sa delima Direra, Ticijana, Modiljanija, Paje Jovanovića, Marka Murata, Lukijana Bibića, kao i kolekciju fotografija srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Ovo je samo zrno impresivne biografije Vladimira Fijata, heroja i patriote, za koga danas u Srbiji malo ko zna. Osim Samošana i umetnika, na pomen njegovog

Na Krfu obeležena godišnjica i odata pošta srpskim vojnicima

Na Krfu je obeležena 155. godišnjica prisajedinjena Jonskih ostrva Grčkoj, a svečanosti su prisustvovali gradonačelnik Krfa Konstantinos Nikolouzos, visoki vojni i državni funkcioneri Grčke kao i mnogi građani, zvaničnici i delegacije iz drugih zemalja među kojima i član Gradskog veća Beograda Fadilj Eminović. Nikolouzos je istakao značaj povezanosti gradova u oblasti kulture, privrede, obrazovanja kao i produbljivanju prijateljskih odnosa među njima, saopštio je gradski Sekretarijat za informisanje, prenosi Tanjug. „Krf je za našu istoriju od velikog značaja jer je bio „ostrvo spasa” kada su tu našli utočište srpski vojnici nakon povlačenja preko Albanije u Prvom svetskom ratu. To je grad kojem mnogo dugujemo”, rekao je tom prilikom Eminović. On je

Krfska deklaracija je potpisana 20.07.1917. na Krfskoj konferenciji. Potppisnici su bili Nikola Pašić i Ante Trumbić.

Sutra 102 godine od potpisivanja Krfske deklaracije

Sutra se navršavaju 102 godine od potpisivanja Krfske deklaracije o stvaranju zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca. Krfsku deklaraciju su 20. maja 1917. godine na grčkom ostrvu Krf potpisali premijer Srbije Nikola Pašić i Ante Trumbić, predsjednik Jugoslovenskog odbora sa sjedištem u Londonu, koji je predstavljao Slovence, Hrvate i Srbe pod austrougarskom vlašću, a odredbe iz te deklaracije prihvatio je i Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. Deklaracijom su južnoslovenski narodi u Austrougarskoj zatražili ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom u zajedničku državu pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, na čelu sa dinastijom Karađorđevića. Srbi, Hrvati i Slovenci označeni su kao troimeni narod u tekstu deklaracije, koja je garantovala ravnopravnost imena, simbola,

Na komandnom mestu kad je najteže

Neumitna sudba sve više nam proređuje i inače već jako proređene redove naših heroja iz minulih ratova – piše pomen svom saborcu, ratnom drugu Petru M. Martinoviću, pukovnik u penziji Živojin Blagojević, a objavljuje „List narodne zahvalnosti”, štampan u Beogradu na rezmeđi 1939/40. godine. Piše i da brigadni đeneral Martinović, izmučen teškom bolešću, prekrati sebi život – „taj junak od oca Mila, artiljerijskog komandira i iz porodice koja u minula dva veka dade niz znamenitih ljudi”. „Taj državni pitomac, na vojnoj akademiji školovani oficir, koji prođe Balkanske ratove, a po objavi Prvog svetskog, 1914. godine, određen bi za šefa štaba Sandžačke vojske, najvećeg i najvažnijeg operativnog tela vojske, kojom je

Ratni dnevnik slavnog generala: Svedočanstvo junačke borbe naših vojnika

Objavljene beleške o proboju Solunskog fronta – vek kasnije zapisane od strane generala Dušana Dodića (1884-1955) iz Milutovca Ratni dnevnik brigadnog generala Dušana Dodića (1884-1955), poreklom iz Milutovca, kod Trstenika, upravo je objavljen, čitav vek nakon poslednjeg unetog datuma. Zajedničko izdanje Zavičajnog muzeja Jagodine i Narodnog univerziteta Trstenik, donosi fototipiju originalnog dnevnika, koji je prilikom proboja Solunskog fronta vodio slavni oficir, uz mnogobrojne priloge, fotografije i svedočenja o porodičnim uspomenama, unuka generala, prof. dr Veljka Milutinovića. Istoričarka Jelena Vukčević, koja vodi muzejsku zbirku pri trsteničkom univerzitetu, napominje da je general Dodić dnevnik u kontinuitetu vodio od 24. novembra 1918. do 23. juna 1919. godine. – To je istorijski izvor prvog

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Živojin Mišić: Deco, ostavljam vam samo čast

Gospodin Slučaj, koji je, zapravo, uvek sve, samo ne slučaj… udesio je da ove srede, 27. marta, čije posledice ni do danas nismo shvatili… u jednom prestoničkom restoranu provedem popodne sa praunukom srpskog vojskovođe koji je preteču te tragedije, kažu mnogi, video dve decenije pre nego što je do nje i došlo. Umoran od posla i pomalo malaksao od nekog virusa koji me je drmao, došao sam nekako napet, izgleda ni ne shvatajući kakva je to krv koja teče u venama mog sagovornika – i šta to uistinu danas znači. Kasnio sam, po zloj svojoj navici, ali nije mi zamerio; krupan i krepak, stisnuo mi je ruku, i dobronamerno me

Veliki rat zapisan u kamenu

Bez spomenika su prvi poginuli vojnik i oficir u Prvom svetskom ratu, pa i zaslužni stranci koji su se borili za Srbiju, kao što je britanski admiral Ernest Trubridž Uz Crkvu Svete Trojice u Kumodražu nalazi se malo groblje na kojem se nalazi jedno važno, a danas zaboravljeno, svedočanstvo o Prvom svetskom ratu. Reč je o prvom spomeniku podignutom palim srpskim vojnicima, i to onima koji su stradali prilikom oslobođenja Beograda posle kratkotrajne austrougarske okupacije krajem 1914. godine. Na ovom memorijalu, podignutom na mestu na kojem se 1914. i 1915. godine nalazila komanda odbrane prestonice Srbije, a koji se danas nalazi među nadgrobnim spomenicima, nema natpisa. Reč je samo o

Vukosavljević: Snimiti film o stradanju Srba u logoru Jindrihovice tokom Prvog svjetskog rata

Ministar kulture i informisanja Srbije Vladan Vukosavljević i delegacija Poslaničkog doma Češke razgovarali su o mogućnosti snimanja dugometražnog dokumentarnog filma o stradanju Srba u logoru Jindrihovice tokom Prvog svjetskog rata. Postoje podaci da je u ovom logoru, koji je bio najveći na teritoriji cijele tadašnje Austrougarske, tokom Velikog rata stradalo 7.100 Srba, saopšteno je iz Ministarstva kulture i informisanja Srbije. Na sastanku Vukosavljevića sa češkim poslanicima, koje je predvodio predsjednik Odbora za nauku, obrazovanje, kulturu, omladinu i sport Vaclav Klaus, jedna od tema bila je njegovanje kulture sjećanja i inicijativa postavljanja spomen-ploča zaslužnim Česima u Srbiji, odnosno Srbima u Češkoj. Na sastanku je najavljena izložba povodom obilježavanja 30 godina od

VUKA POPADIĆ – Žena čije je srce bilo veće od Beograda

Kada su na Beograd u Prvom svetskom ratu pale prve bombe, koje su sejali austrougarski monitori sa Save i Dunava, većina žena i dece spas je potražila u unutrašnjosti Srbije. Oni koji su ostali u Beogradu skrivali su se u podrumima, pa čak i u tašmajdanskim pećinama. Vuka Popadić, poput vučice koja brani svoj čopor, branila je svim svojim bićem svoj Beograd. Ostao je upamćen i jedan stih koji su Beograđani tih dana često ponavljali: „Sad će Švaba dum – dum – dum. Bež’ te žene u podrum!“ svrha ovih stihova bila je da u najstrašnijim trenucima kod preplašenih žena, a naročito kod dece, izmami osmeh i popravi raspoloženje. I

Otkrivena spomen-ploča srpskim vojnicima u Tunisu

Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić otkrio je danas u Bizerti u Tunisu spomen-ploču stradalim srpskim vojnicima u Prvom svetskom ratu, koji su se u januaru 1916. godine, posle povlačenja preko Albanije, iskrcali u staroj luci u tom gradu. Šef srpske diplomatije je potom obišao i položio vence na srpsko vojničko groblje. Dačić je rekao da se otkrivanjem spomen ploče odaje pošta i čuva trajna uspomena na hrabru srpsku vojsku i civile koji su se posle velike golgote iskrcali u staroj luci grada Bizerte 9. januara 1916. godine. „Ovim činom želimo da zahvalimo vlastima i građanima grada Bizerte na neizmernoj pomoći našoj vojsci i građanima u tim teškim vremenima kada je

Dević: Lice Srbije, tako različito od Srbije sto godina kasnije

Narodni muzej Valjeva čuva jednu od najboljih slika Srbije i Srba 1914-1918. Na njoj: brat drži u naručju svog rođenog brata, mrtvog brata, poginulog septembra 1916. na Kajmakčalanu. Ne znamo im imena, a kao da ih znamo, jer u njima prepoznajemo i naše čukundedove na koje čuvamo uspomene. Onaj što je mrtav, kao da je još uvek u jurišu, samo zaspao ili doslovno ostao na večitoj straži. A ovaj što je živ… na njegovom licu nema tuge i nema plača. Na njemu vidite jedan grč, koji opisuje ratnika s kojim se nije bilo dobro sresti u okršaju. Kako su se sreli – tako su i prošli, i Bugari i Švabe

POZIVNICA: U Beogradu premijera dokumentarnog filma „Zasijaše grobovi Solunaca“

U dosadašnjem radu Udruženje za negovanje i čuvanje srpske baštine „Kajmakčalan“ i Udruženje „Od stećaka do krajputaša“ su postigli zavidne rezultate na planu negovanja kulture sećanja na pale srpske vojnike u ratovima 1912-1918. Bliskost obrađenih tema rezultirala je time da, u novi poduhvat, uđu sa zajedničkim snagama. Naime, Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja je, na prošlogodišnjem konkursu, prepoznalo važnost teme i odobrilo projekat Udruženja „Kajmakčalan“ (koje je sa partnerom Udruženjem „Od stećaka do krajputaša“) pripremilo filmsko ostvarenje pod nazivom „Zasijaše grobovi Solunaca“. Radi se o dokumentovanju tradicionalne aktivnosti članova Udruženja „Kajmakčalan“ na uređenju srpskih vojničkih grobalja u podnožju planine Nidže, koju prate izjave eminentnih istoričara, kao i neposrednih

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

Bura zbog majica u OŠ „Nikola Tesla”

Šta se tačno dogodilo u osmoletki kada je nekoliko učenika došlo u majicama sa tenkovima, avionima i natpisom „Dogodine u Prizrenu” i sa likom Gavrila Principa utvrdiće inspektori Prosvetna inspekcija posetiće danas Osnovnu školu „Nikola Tesla” u Rakovici. Razlog za dolazak inspektora je incident koji se dogodio prošlog petka, kada su četvorica učenika osmog razreda došli u školu u majicama sa tenkovima, avionima i natpisom „Dogodine u Prizrenu”, dok je jedan od njih nosio majicu sa likom Gavrila Principa. Problem je nastao jer je direktor osmoletke Stanislav Stevuljević, kako se navodi u saopštenju Unije sindikata škola u Beogradu, dečake naterao da skinu te majice uz reči da je Princip „majmun

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.