arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: NIJE MALA NAŠA MUKA

Sjećanje na dane u kojima sve iza sebe ostavismo, svu muku, sav rat, sve podvige, sve bitke, svo herojstvo, te u koloni živih i mrtvih izađosmo iz Srpskog Sarajeva. Uvijek u februaru oživim u sebi onu kolonu živih i mrtvih, ali i sve bitke i podvige. A ovaj tekst je jedan od onih, za koje znam, da ću ih oplakat i suzama napisat. Kako i da ne oplačem, kad pišem o takvoj žrtvi i o tolikom junaštvu, da mu ravnog nema do onog na Košarama i Paštriku? Kako da ne oplačem, kad pišem o Srpskom Sarajevu? Malo je danas ljudi, da i zamisliti mogu taj podvig, tu upornost i tu

Bojan Vegara: NAJMLAĐI LOGORAŠ SILOSA

Leo Kapetanović je najmlađi logoraš iz Silosa u Tarčinu. Autobusom je došao sa Ilidže kod babe Savke u zaseok Ravne, kod sela Luke nadomak Tarčina, odmah poslije prvih barikada u Sarajevu. Insistirao je da ide kod babe, jer na Ilidži je napeto i ne zna se ko će doći na vrata. Bilo mu je dosadno u stanu u Lužanima. Kod babe bar može da se igra sa rođacima u selu, a i blizu je šuma. Tako je Leo početak rata dočekao kod babe i našao se na muslimanskoj strani i to odvojen od roditelja za koje ne zna ništa. Znao je samo da je Ilidža srpska, ali više od toga

Bojan Vegara: Srećan ti rođendan Republiko Srpska!

Da se zna, da smo prvi ustali protiv svog zla svijeta i stvorili Republiku Srpsku. Ništa nam mogli niste, jer bili smo sila Božija. Bili smo vojska i narod, a sa nama je ostao samo Bog. Ostali su nas svi redom ostavili i bar neke snakcije uveli. Znali smo da smo sami. Kravavo smo se tukli sa domaćim i stranim islamskim fanaticima, ustašama, NATO paktom i to skoro četri godine. Nismo im dali pardona, jer kao što rekoh, bili smo sila i tako smo se i ponašali. Znali smo šta stvaramo i za šta krvarimo. Tripili smo nemoguće i nismo se žalili. Odbili smo na onom ratnom referendumu prvi pokušaj

Bojan Vegara: ĐED DRAGO

Čudili smo mu se, ja i brat, što uvijek stoji pred ikonom uveče i ujutru. Onda nas je naučio da se i mi molimo. To je vjerovatno, nešto najvrijednije, što me je neko naučio. Još nisam sreo čovjeka, koji je više volio djecu i životinje od mog đeda Drage. Više je ličio na nekog lika odbjeglog iz bajke, već na ljude koji danas žive. Rođen je u Pazariću kod Sarajeva 1918. godine. Drugi svjetski rat dočekao je kao vojnik u Mostaru. Iz Mostara je pobjegao odmah po kapitulaciji i došao kući. Kući je bio sve dok je imao duvana i kad mu je nestalo otišao je da ga kupi. Tu

Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU

Hljeb je tijelo Hristovo, rekao mi je davno đed. Upamtio sam to i vjerujem u to čitav svoj život. A đed je uvijek meo mrvice i stavljao na prozor da se i ptice zaslade. Govorio nam je da se hljeb uvijek djeli sa ljudima koji ga nemaju i sa ostalim živim stvorovima, jer nama ga Bog daje i mi smo dužni dati ga svima koji ga nemaju. Ostalo mi je u sjećanju, kad babi dođe sestra Jelka uoči Nikoljdana, da šaraju Krsni hljeb. Skoro ritualno bi oprale ruke, iako su do tada njima samo ostala jela pravile i onda bi se kratko pomolile i počele da šaraju hljeb. Radile su

Bojan Vegara: MITING NA KRAJU RATA

Čuli smo da je sutra na Ilidži miting za ostanak u Srpskom Sarajevu i tu noć dogovorili da uzbunimo obje škole i da blokiramo puteve. Razradili smo taktiku i otišli u Žunovnicu da kažemo ostatku raje i Zeničanima. Dogovor je brzo pao. Pisale su se parole. Šile su se zastave. Iskupljale toljage, pendreci, dimne bombe i topovski udari. Maksimalno naloženi da izazovemo pažnju svjetske javnosti i da sa svog ne idemo. Dogovorismo se, da poslije velikog odmora blokiramo put SFOR-u za Igman i to kod podvožnjaka u centru Hadžića. A onda da krenemo pješke na Ilidžu. Ujutru smo svi došli u školu na prvi čas. Niko nije izostao. I niko

Bojan Vegara: KUMOV PAKET

Kroz glavu idu misli u nizu i teku mi suze od neke čudne sreće. Pomislih. Nisu nas zaboravili kumovi. Niko nas nije zaboravio. Probudila me ekspolozija granate blizu zgrade. Čujem majku u kupatilu. Ustala je i sprema se. Uspravljam se i gledam u prvo jutarnje svjetlo, koje dopire kroz vrata od kuhinje i hvata metar hodinka. To je jedino svjetlo koje ulazi u hodnik i razbija potpunu tamu. A, ta tama je ista i po danu i po noći. Na svim drugim prozorima postavnjene su željezne ploče i grede. Samo je u kuhinji željezna ploča do pola prozora i ulazi to malo svjetla. To nam je svjetlo već danima jedini

Zločin bez kazne i poslije 32 godine: Monstrumi tzv. Armije BiH masakrirali 24 srpska civila u Ledićima, među njima 15 žena i četvoro djece

U selu Ledići u federalnoj opštini Trnovo služen je parastos, prislužene su svijeće i položeno cvijeće povodom obilježavanja 32 godine od maskra nad 24 srpska civila koji su počinili pripadnici takozvane Armije BiH. Za taj zločin niko nije odgovarao! Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama pronađeni su i ubijeni. Stradala su 24 civila, među njima 15 žena i četvoro djece. Najstarija žrtva Ikonija Vasić imala je 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović – samo 18 mjeseci. – Čak djetetu od godinu i po dana, patolog nam je rekao, da su lomljene noge i ruke – rekla je

U paklu Skenderije

Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim ,,Slučaj Dobrovoljačka”. Izvor: BUNAR BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2.maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. – Halo-izgovorio je sa zebnjom. – General Kukanjac-predstavio

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.