arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Banjoj Luci

U Kući Milanovića, u subotu 09. novembra 2024. u 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji, književnom izrazu i inspiraciji za ovu zbirku govoriće scenarista Nataša Drakulić, ispred izdavača Momčilo Mirić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz

POVRAT PARNIČNIH TROŠKOVA ZA ODBIJENE TUŽBENE ZAHTJEVE U HRVATSKOJ

Dana 28.12.2024. ističe rok u kojem svi oni, koji su platili parnične troškove dosuđene Republici Hrvatskoj, i njihovi zakonski nasljednici mogu podnijeti zahtjeve za povrat naplaćenih tražbi na nadležnom državnom odvjetništvu u Hrvatskoj. Ovo se odnosi na troškove parničnog postupka dosuđene Republici Hrvatskoj nakon 31. jula 2003. godine, u postupcima za naknadu štete zbog ubojstva bliske im osobe tokom rata te radi naknade štete pokrenutim na osnovu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tokom Domovinskog rata, a kojima su tužbeni zahtjevi odbijeni. Nenaplaćene tražbine se otpisuju, a za

Đurđica Dragaš: Koridor mog života

Prošle su godine, stasale generacije koje se ne sećaju rata, koje do Banjaluke putuju najbržim putem, preko Hrvatske. Radujem se zbog toga, ali u ime svih nas kojima je Koridor zaista bio put života još jednom kažem – hvala onima koji su nam ga podarili! Neka je večna slava svima koji su na njemu zauvek ostali! Godina 1992., Lika, Republika Srpska Krajina. Prelepo majsko jutro miriše na rascvetale voćke i travu okupanu rosom. Vozimo se dobro poznatim putem, automobil kao po navici lagano seče krivine. Ne brinemo o tome da li će nam neko doći u susret. Veća je verovatnoća da na ovom putu susretnete neku zverku nego automobil. Nema

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Oružani progon Srba sa Bilogore

Napad paravojnih formacija međunarodno nepriznate Hrvatske na Bilogoru počeo je koncentričnom vatrom i nastupanjem iz pravca Velike Pisanice, Velikog Grđevca, Grubišnog Polja, D. Rašenice i Virovitice. Najžešći okršaj odvijao se i zbio na užem području istočne Bilogore 31. oktobra 1991. godine na prilazima Zrinjskoj i Gornjoj Kovačici, na sjevernom vrhu Grubišnog Polja i na prilazima Gornjoj Rašenici i Lončarici. Niti jedan obrambeni položaj Srba toga dana nije pao u ruke napadača. U toku večeri i noći iz gotovo svih sela krenule su kolone traktora sa prikolicama, privatnih kamiona, kombija i osobnih automobila. One su se od početka Dapčevačkih Brđana slijevale u jednu kolonu koja je kasnije sezala od Male Peratovice

Veritas: Prije 33 godine hrvatske vlasti evakuisale i etnički očistile srpska sela u Požeškoj kotlini

Prije 33 godine, 29. oktobra 1991, hrvatske vlasti su počele evakuaciju Srba iz 26 sela Požeške kotline, nakon čega je izvršeno sistematsko pljačkanje, paljenje i miniranje srpskih kuća, da se Srbi više nikada ne vrate, dok je dio starijeg stanovništva, koje je ostalo u kućama, nastradao u toj akciji. Za sprovedeno etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena, po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim niti pred domaćim sudovima, saopšteno je iz Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas”. Tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i policije Hrvatke počeli su sprovoditi

bilogora-parastos-2012-1.jpg

Parastos za stradale Bilogorce 02. novembra 2024. u Beogradu

U crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Marka u Beogradu u subotu 02. novembra 2024. sa početkom u 11:00 časova biće služen parastos za stradale civile i poginule borce u okolnostima građanskog rata i poraća u Hrvatskoj 1991 – 1997 godine, porijeklom sa istočne Bilogore, te preko 100.000 pavoslavnih Srba, rođenih i sahranjenih na Bilogori i drugdje od 1552 do 2022. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je i organizuje i ove godine, Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada

Đurđica Dragaš: LIČKO MILjE

Lika me jadom ojadi, ranu mi ranjena otvori. Lika me miljem pomilova.Lika me zlatom ozlati.Vodom napoji.Lika me suzom zasuzi.Lika me žalom ožali. Lika me zelena ozeleni.Lika me cvetom rascveta.Snagu mi snažna dade.Lika me kamenom okameni.Lika me jadom ojadiRanu mi ranjena otvori. Lika se svetom rasvetli.Lika ga svetlom osvetli.Lika se mrakom zamrači.Lika se jamom zajami. Lika se pesmom opeva.Suzom ka nebu vinu. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Mirko Rapaić: Razgovor u vozu 1989. godine

Danima sam krstario od sela do sela moje kršne Like. Na tom putu nađoh se, septembra mjeseca 1989. godine, u vozu, na ličkoj pruzi Gospić-Gračac. Na željezničkoj stanici u Gospiću ispratio me je moj dobri ratni drug Petar Štulić, u čijoj sam kući boravio i uživao gostoprimstvo nekoliko dana, sakupljajući podatke o ustaškim zločinima u Gospiću i okolini. Koliko god da je naš susret, poslije mnogo godina, bio radostan, toliko je i rastanak bio tužan. Kao da se nikad više nećemo vidjeti. Možda i nećemo? Petar je uskoro sa familijom morao da bježi iz gospićkog pakla. Jedva su živu glavu izvukli, a kuću su im Hrvati spalili do temelja, kao i sve ostale srpske kuće. Njegovog rođenog brata Branka

veritas2.jpg

Saopštenje povodom godišnjice stradanja rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne “Mekušje” u kasarnu “Logorište”, prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvežena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i nad njima

Hrvatski napadi na JNA 1991. godine

U septembru 1991. godine, hrvatske paravojne snage i naoružani civili napali su kasarne i ostale objekte Jugoslovenske narodne armije stacionirane u Hrvatskoj. Najžešći napad je usledio nakon što su iz jedinica JNA otpušteni vojnici najobučenije septembarske generacije vojnika i mornara na odsluženju vojnog roka. Hrvatska vlast je već 27. 12 .1990. godine napravila plan napada na objekte JNA, pod nazivom „Zarobiti vojarne”. Operacionalizacija tog plana predviđala je oružane napade na kasarne sa već spremnih 60.000 naoružanih i obučenih ljudi uz propagandno dokazivanje svetu da je Hrvatska napadnuta, kako bi Hrvati dobili moralno i političko opravdanje i podršku za oružanu secesiju. U planu je procenjeno da će sva borbena tehnika JNA

amifibija.jpg

Marko Janković: Odbrana zapadno krajiških opština septembra 1995. godine

Nakon egzodusa srpskog stanovništva iz Republike Srpske Krajine, hrvatsko bošnjačka koalicija potpomognuta NATO avijacijom mjeseca septembra otpočela je opsežnu kampanju osvajanja teritorija Republike Srpske. Američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk u svojim memoarima „Završiti rat“ piše da je nagovarao Tuđmana i Izetbegovića da još energičnije krenu u obračun sa Srbima. Nakon uspješno provedene operacije „Maestral“ u Zapadnoj Bosni, hrvatski vojni i državni vrh odlučio je da izvrši forsiranje rijeka Une i Save i tako razvuče Vojsku Republike Srpske što je više moguće. Zeleno svjetlo za izvođenje operacije „Una 95“ dao je sam predsjednik Franjo Tuđman. Operacija „Una 95“ je u hrvatskim dokumentima šifrovana i kao operacija „Drina 95“, po čemu

20 godina Društva prijatelja manastira Svetih Arhangela kod Prizrena

Ove godine navršava se 20 godina postojanja Društva prijatelja Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena i neumornog rada članova i saradnika Društva na očuvanju kulturno-istorijskog nasleđa Manastira Svetih Arhangela, carskog Prizrena, Svete kosovsko-metohijske zemlje, duhovnog i nacionalnog identiteta Srba na Kosovu i Metohiji. Od svog osnivanja i prvog cilja – obnova manastira i pomoć monaštvu da ostane i opstane u njemu, do danas, Društvo je svojim aktivnostima bilo angažovano u obnovi svetinja i kulturnog nasleđa, uključivanje raseljenih sa Kosova i Metohije, dece, mladih i mnogih drugih u duhovni život na prostoru Prizrena i Kosova i Metohije, realizovalo brojna hodočašća, bogat kulturno-umetnički program i više manifestacija i festivala lokalnog i međunarodnog dometa.

Ustaški simboli na pravoslavnoj crkvi u Petrinji

Na Crkvi Svetog Spiridona Čudotvorca i upravnoj zgradi crkvene pravoslavne opštine u Petrinji danas su osvanuli grafiti sa ustaškim simbolima. U noći između 10. i 11. septembra 2024. godine, hramovi Sv. Spiridona Čudotvorca u centru grada Petrinje i Sv. oca Nikolaja na pravoslavnom groblju u Petrinji, našli su se na meti vandala, koji su ispisivanjem grafita uputili poruke mržnje i netrpeljivosti. Hram Sv. Spiridona, čija je izgradnja započela 2019. godine, sedmi put je meta skrnavljenja, ovoga puta ispisivanjem grafita na zvoniku, dok je hram Sv. oca Nikolaja iz 1798. godine, nakon konstruktivne obnove oskrnavljen ispisivanjem grafita na zapadnoj fasadi. Paroh Saša Umićević rekao je da je ogorčen zbog ovog vandalskog

U Beogradu služen parastos Srbima masakriranim u hrvatskoj akciji “Medački džep” [Foto]

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu juče je služen parastos i prislužene svijeće za 88 Srba koje su pred očima Unprofora masakrirali hrvatski vojnici na današnji dan prije 31 godinu na području sela Divoselo, Čitluk i Počitelj u akciji “Medački džep”. Direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac rekao je da je najtragičnija posljedica tog svirepog čina to što na tom području više gotovo i nema Srba, a da je vrlo malo zločinaca odgovaralo. – Žalosno je to. To su danas njihovi heroji. Kao Mirko Norac koji je odležao tih simboličnih šest godina. Najstrašnije, najtragičnije jeste to što je 1991. godine u ta tri sela bilo oko 800 Srba, a danas

veritas2.jpg

Godišnjica stradanja Srba iz Medačkog džepa 1993.

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena južno i jugoistočno od Gospića u tzv. Medačkom džepu, koja su se do tada osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom UN-a. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Ono što nisu uspjeli u nastupanju, pobili su i uništili u povlačenju, koje je, uz posredovanje UNPROFOR-a, potrajalo do 17. septembra iste godine. Tragedija “Medačkog džepa” odvijala se pred očima pripadnika UNPROFOR-a, koji ovaj put nisu bili samo pasivni posmatrači, već su uzeli i aktivnog učešća u pokušaju da preuzmu kontrolu nad ovim područjem i spriječe ubijanje preostalih Srba

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.