Muslimani Petog korpusa, u zasjedi na Grabežu, ubili šesnaest pripadnika Petrovačke brigade. Vidio sam ih sve u mrtvačnici u Petrovcu. Među njima sam tražio Čedu Milisavića, mog drugara sa Oštrelja. Kada su mi ga pokazali, nisam ga mogao prepoznati… Ovoliko mrtvih ljudi na jednom mjestu do sada nisam vidio… 18. jun 1992. Naši su zaposjeli položaje prema Bugojnu. Dio komande smjestio se u nekadašnju Titovu vilu u Koprivnici. Sjedimo u kožnim foteljama. Možda u istim onima u kojima su sjedili Tito, supruga mu Jovanka, te Branko Mikulić, Hamdija Pozderac… Iza mene jedan oficir u uniformi. Najpametniji su među onima koji su potegli za krađom svega i svačega. Taj razbija okvire

Predsjednik Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku Milivoje Ivanišević ocijenio je da je nedavno hapšenje vojnog atašea BiH u Belgiji Enesa Jahića, okrivljenog za ratne zločine u Bradini, samo dokaz da u BiH proces kažnjavanja za zločine nad Srbima, posebno kada je riječ o muslimanskim funkcionerima, nije čestito ni započeo iako su imena zločinaca dobro poznata. On je ukazao da je na području opštine Konjic evidentirano 297 ubijenih i 172 nestale osobe srpske nacionalnosti, a da posebnu pažnju zavređuju logori, njihovi komandanti, isljednici i stražari. „U BiH je prema dokumentaciji Komiteta za prikupljanje podataka o zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava evidentirano 536 logora u kojim je bilo

21. april 1992. Večeras je u „Dnevniku“ Srpske radio-televizije objavljen moj prvi prilog. Riječ je o priči iz Glamoča, odnosno o izgradnji dalekovodne mreže od ovog grada prema Drvaru. Hrvati iz Livna, prije neki dan, isključili su struju i prekinuli telefonske i sve druge veze sa svojim komšijama Srbima iz glamočke opštine. 16. maj 1992. U Grahovu sam. Danas su se mještani Bogdaša, Čelebića, Čaprazlija, Sajkovića, Prova, Gubina, Bojmunte, Vrbice i Radinaca referendumom izjasnili za odvajanje od livanjske i priključenje grahovskoj opštini. Riječ je o devet sela Donjeg livanjskog polja u kojima žive isključivo Srbi. 27. maj 1992. Stravično! Muslimani iz Ključa, koje je predvodio neki Amir Avdić, danas su

U Malovanu na Kupreškoj zaravni hrvatski vojnici odmah su počeli paliti kuće u selu i ubijati nevine ljude. Petnaest mještana, uglavnom starijeg doba, bilo je umoreno, a isto toliko i zarobljeno 3. april 1992. Poslije jake artiljerijske vatre iz pravca Šujice hrvatski vojnici ušli su jutros oko šest časova u Malovan na Kupreškoj zaravni. Odmah su počeli paliti kuće u selu i ubijati nevine ljude. Petnaest mještana, uglavnom starijeg doba, bilo je umoreno, a isto toliko i zarobljeno. U napadu na Gornji i Donji Malovan, mjesta koja su od Kupresa udaljena desetak kilometara, učestvovale su 101. zagrebačka i 106. osječka brigada Zbora narodne garde, zatim studentska jedinica „Kralj Tomislav“, specijalna

Dužnost prvog predsjednika povjerena Milanu Babiću. Nova država sa oko 300.000 stanovnika ima svoju zastavu, srpsku trobojku i himnu „Bože pravde“ 19. decembar 1991. U Kninu nikada do sada veća svečanost. Čini mi se da se narod nije radovao više ni kada je u ovom gradu formirana Srpska demokratska stranka. Danas je naime Skupština Srpske autonomne oblasti Krajinu proglasila republikom. Izabrano je i njeno rukovodstvo, a kao što se i očekivalo, dužnost prvog predsjednika povjerena je Milanu Babiću. Nova država sa oko 300.000 stanovnika ima svoju zastavu, srpsku trobojku i himnu „Bože pravde“. Dolazeći na svečanu sjednicu, u dvorištu iza zgrade kninske skupštine vidio sam i table na kojima je

Da nije bilo izdaje Perkovića koju su organizovali Boljkovac i Manolić, ustaški pokret ne bi uspeo u paklenoj ideji da se Jugoslavija razbije krvavim ratom i verovatno ne bi bilo ovakve Hrvatske kakva je danas Pod pritiskom višedecenijske proustaške propagande, Hrvati su stekli sasvim pogrešnu sliku o tome koje su ličnosti najzaslužnije za razbijanje Jugoslavije i stvaranje nove nezavisne Hrvatske. Slave ratne zločince i nadrigenerale, koji u stvari ne bi mogli ništa učiniti da im neko prethodno nije stvorio uslove za zločinačko vojno delovanje. SECESIJA TAJNIH SLUŽBI Platformu za vođenje rata postavile su važne ličnosti levog krila HDZ koje je predvodio Franjo Tuđman, što nikada ne bi mogla ustaška emigracija

Brko, ljekar i veliki Giškin prijatelj, pojasnio je da je poginuo nedaleko od groblja Jasikovac kod Gospića. Pošli su, veli brko, da deblokiraju kasarnu… Giška je u toj akciji pogođen sa tri hica… Onaj u leđa bio je smrtonosan 27. avgust 1991. Knin. Probudio sam se i krećem na kafe-brifing dolje u „Premijer“. Tu se svakog jutra okupljaju svi novinari koji su ovdje došli sa strane. Tu se kuju planovi i određuju lokacije koje bi, za novinare, toga dana, mogle biti interesantne. Prolazim pored one zgrade od sinoć. Vidim onih dvadesetak zarobljenih „zengi“ kako čiste park… Živi su, hvala Bogu… Kažu da će danas na razmjenu… Navodno kod Pakova sela.

Čuda li našeg, mili Bože. Tenkovi na Plitvicama okrenuli cijevi i prema jednoj i prema drugoj strani. Tamo prema zengama i ovamo prema martićevcima 31. mart 1991. U današnjem oružanom sukobu specijalnog odreda hrvatske policije i pripadnika Milicije Krajine, do kojeg je došlo na Plitvicama, poginuo je Srbin Rajko Vukadinović. Hrvatski policajci potisnuli su interventnu jedinicu Milana Martića, nakon čega su neutralnu, odnosno zonu razdvajanja dvije strane, počele kontrolisati jedinice Jugoslovenske narodne armije. Tek što su se pripadnici interventne jedinice krajinske policije vratili sa zadatka u Knin, razgovarao sam sa Milanom Atlijom, rodom iz Mokrog polja kod Knina: „Ništa im više ne treba vjerovati… Života sa ustašama nikada nije bilo,

Vojni analitičar Aleksandar Radić ocenio je danas da Hrvatska podizanjem optužnice za napad na Banske dvore posle 26 godina želi da učvrsti sopstvenu „crno-belu“ sliku o ratu Vojni analitičar Aleksandar Radić ocenio je danas da Hrvatska podizanjem optužnice za napad na Banske dvore posle 26 godina želi da učvrsti sopstvenu „crno-belu“ sliku o ratu, po kojoj to nije bio dogovoreni i planirani građanski rat, već etnička agresija Srba. „Hrvatska želi da učvrsti i ono što piše u njihovoj novoj Strategiji nacionalne sigurnosti gde se doslovce kaže da je jedan od ciljeva zaštite sigurnosti države i zaštita ‘naučno dokazane istine o domovinskom ratu’“, rekao je Radić agenciji Beta. On je rekao

1991. godina I u ovoj godini dogodilo se puno toga što je malo koga moglo ostaviti ravnodušnim. Prije svih one koji su vjerovali, a u to bili i ubijeđeni, da Jugoslavije nikad neće nestati. U Banjaluci organizovano dočekana Pravoslavna nova godina… Slovenija i Hrvatska dogovorile se oko odbrane i bezbjednosti… Franjo Tuđman i Alija Izetbegović razgovarali o saradnji Hrvatske i BiH… U Beogradu razgovarali Slobodan Milošević i Alija Izetbegović… U Karađorđevu razgovarali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman… Sobranje Makedonije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti… U Hrvatskoj suspendovan Ustav Jugoslavije… Savez komunista BiH više ne postoji… Muslimani osnivaju Patriotsku ligu… Jugoslavija formalno ostala bez šefa države… U Hrvatskoj referendum za otcjepljenje od

U Zagrebu će verovatno reći da nisu znali imena pilota i svih onih koji su organizovali i naredili tu akciju i da im je zbog toga trebalo 26 godina istrage Dugo nisam verovao da su avioni jugoslovenskog RV i PVO zaista bombardovali Banske dvore u Zagrebu u oktobru 1991. godine. Naime, tadašnji vojni izaslanik Velike Britanije u Beogradu na jednom koktelu uveravao me je da je hrvatska strana inscenirala bombardovanje zarad propagandno-psihološkog efekta. Britanski pukovnik je tvrdio da se na osnovu fotografija objavljenih u hrvatskim medijima može zaključiti da su oštećenja nastala od eksplozije podmetnute iznutra. Budući da je on bio inženjerac, teško je bilo ne poverovati mu, posebno zbog

16. decembar 1990 Tri godine nisam bio u Velikoj Kladuši. Nije mi bilo nimalo prijatno opet doći u ovaj grad… Strahovao sam da ljudi još pamte one moje tekstove u kojima sam ponekad i „pljuvao“ po Fikretu Abdiću, uoči njegovog hapšenja i odlaska u bihaćki zatvor poslije afere „Agrokomerc“ koja je potresala cijelu Jugoslaviju. Ali, mom strahu zaista nije bilo mjesta… Sead, Mujo, Fiko, Hajro, Mićko, Demir, Hase, Ćiro… dakle svi koje sam se poznavao i sa kojima sam i ranije drugovao prilaze mi. Grlimo se i ljubimo… Na onoj poljani, dolje pored „Grupeksa“, okupilo se oko stotinu hiljada ljudi. Nešto slično kao i u Srbu… Na bini njih dvojica