arrow up

Đurđica Dragaš: Divoselo – selo kojeg nema

Još jedna tužna godišnjica. Pre tačno 30 godina, u praskozorje, počeo je napad na tri podvelebitska srpska sela u okolini Gospića. Divoselo, Čitluk i Počitelj našli su se tog jutra pod teškom artiljerijskom vatrom. Divoselo – selo kojeg nema Gorelo je nebo, a eho eksplozija širio velebitskim vrletima. Kako je dan odmicao, eksplozije su bile sve ređe, ali je tragedija tek počinjala. Dok su iz tzv. Medačkog džepa (kako su kasnije prozvana ova tri sela) stizale poluinformacije, a strah širio kao poplava, zlokobni dim i odsjaj vatre koji su predveče počeli da dopiru iz tog pravca, značili su samo jedno. Gorele su kuće! Uništavano je ono što je preostalo iza

Savo Štrbac

Savo Štrbac: Krvavi Uskrs na Plitvicama

Početkom 1991. godine rukovodstvo tadašnje SFRJ pokušava da arbitrira u rešavanju nastalog konflikta između Knina i Zagreba, ali svi pokušaji ostaju bez rezultata. Početkom 1991. godine rukovodstvo tadašnje SFRJ pokušava da arbitrira u rešavanju nastalog konflikta između Knina i Zagreba, ali svi pokušaji ostaju bez rezultata. Hrvatska se sve više naoružava, višestruko povećava broj policajaca, formira Zbor narodne garde (ZNG) kao vlastitu vojsku, iako je još formalno u sastavu SFRJ. Početkom i sredinom februara Hrvatska donosi odluku “da na njenoj teritoriji ne važe savezni zakoni” kao i odluku o razdruživanju od SFRJ, a SAO Krajina krajem februara donosi “Rezoluciju o razdruživanju od RH”. Polovinom marta JNA traži od Predsedništva SFRJ

Novinar Simo Kljajić iz Gospića – likvidiran, zapaljen, identifikovan, ali i dalje s oznakom nestao

Nešto pre podneva 12. oktobra 1991. novinar Simo Kljajić izašao je iz svog stana na prvom spratu u Ulici Dragana Rakića BB u Gospiću (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV) pa, dijagonalno preko raskrsnice, otišao do čuvene Uglovnice da kupi hleb. I nestao. Autor: Jelena S. Spasić Kao takav se i dan danas vodi, iako je utvrđeno i presuđeno gde ga je i kako šest dana kasnije ubila hrvatska vojska. Najpre, ko je Simo Petra Kljajić. Rođen je 13. juna 1933. (u nekim dokumentima stoji i 20. jun) u Ploči. Po zanimanju je bio kovinotokar, tj. metalostrugar, kako pokazuju dokumenta čije je kopije Udruženju novinara Srbije (UNS) poslalo Hrvatsko novinarsko

Đurđica Dragaš: Moje čudo u čudnoj 2022. godini

Kraj jedne i početak nove godine, vreme kada pravimo planove, ali još više podvlačimo crtu, zbrajamo i oduzimamo, razmišljamo o proteklih dvanaest meseci. Da li smo mogli bolje, jače, uspešnije? Jesmo li ispunili obećanja data  sebi i drugima, jesmo li “varali na kontrolnom”, razočarali ili usrećili svoje bližnje, možemo li da, bez stida, pogledamo svoj odraz u ogledalu? Iako je sigurno mnogo onih koji se ne osvrću i ne prave planove, onih koji žive samo za danas, verujem da je ipak više nas koji sebi postavljamo sva ova pitanja! Sećam se… i 2022. smo dočekali bez snega, u debelom plusu. Nije nam ipak, onako globalno, donela baš mnogo sunca i lepote.

Đurđica Dragaš: Jugoslavije više nema i niko je ne želi… osim vas!!!

Probudite se! Zna se ko, po onoj narodnoj, uči na tuđim, a ko na svojim greškama. Ne bih da koristim teške reči odmah na početku, ali baš o toj poslovici sam razmišljala gledajući objave i čestitke koje su po društvenim mrežama, povodom “Dana Republike”, delili moji zemljaci, sapatnici, Krajišnici. Ono što su ranom zorom započeli osvedočeni i zadrti komunisti i jugonostalgičari, tokom dana i večeri (u skladu s vremenskim zonama u kojima se nalaze) nastavili su zemljaci rasuti po svetu, izbeglice, ljudi koje je na taj put bez povratka odvela upravo ideologija i sistem kojima su se tog dana klanjali. Kap koja je prelila čašu bio je prilog u RTS-ovom

Gospićka krvava jesen 1991.

Nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora održanih 06.05.1990. u Gospiću (i cijeloj Hrvatskoj) došlo je do poremećaja već prethodno narušenih međunacionalnih odnosa. Hrvati su se opredelili za ostvarenje davnašnjeg „tisućljetnog  sna“ – nezavisne države Hrvatske a Srbi za život u Jugoslaviji. Dijametralno suprotna državnopravna opredeljenja vodila su u oružani konflikt. PIŠE: Đorđe Pražić Većina Srba su glasanjem za Račanov SDP svjesno ili nesvjesno prećutno podržali mogućnost da žive u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Međutim, hrvatsko političko vodstvo podržano od većine hrvatskog naroda, nije željelo Srbe u Hrvatskoj. Povampireno ustaštvo postala je svakodnevna pretnja za srpski narod, posebno za Srbe u gradovima, koji su bili u veoma teškoj situaciji. Nakon tzv „balvan

Izmasakrirana pa zapaljena tjela gospićkih Srba

Godišnjica likvidacije najmanje 124 Srba iz Gospića

Navršava se 31 godina od likvidacije najmanje 124 gospićkih Srba 17. i 18. oktobra 1991. godine u Hrvatskoj, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. U Gospiću i okolnim mjestima, u jesen 1991. godine, Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema Veritasovim podacima, ubijeno najmanje 125 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 39 žena, od čega skoro polovina od 16-18 oktobra. Među likvidiranima su i deset bračnih parova i četiri para po jednog roditelja i djeteta. Do

U crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos za 88 Srba ubijenih prije 24 godine u agresiji hrvatske vojske na Medački džep kod Gospića, zonu koja je bila pod zaštitom UN.

NAJAVA: Parastos za Srbe ubijene septembra mjeseca 1993. godine kod Gospića

Beograd, petak  09. 09. 2022. u 11 časova – Crkva Svetog Marka. Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske “Medački džep” (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u petak  09. 09. 2022. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Izvor: Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“, Beograd

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 19. jun 1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Na današnji dan otpočelo je stradanje Srba sa područja Donjeg Lapca. Počeo je POKOLj, zločin genocida nad Srbima od strane NDH. Zgrada osnovne škole, Donji Lapac, u podrumu mučilište i gubilište srpskog stanovništva od 19. juna do sredine jula 1941. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac – Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zločina pobjegao Vojislav Mileusnić. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas

PETICIJA – SRPSKA NARODNA ČITAONICA I KNJIЖNICA U VREPCU

Obzirom na ogromnu nepravdu učinjenu prema Vrepčanima i srpskoj zajednici uopšte, prepisivanjem Doma u Vrepcu i uknjižavanjem na grad Gospić,od strane grada Gospića u roku svega 14 dana, potpisivanjem ove peticije želimo iskazati neslaganje i ogorčenost ovim činom. Za one kojima nije poznato o čemu se radi, donosimo kompletan tekst peticije. Pozivamo sve Vrepčane, komšije iz susjednih nam sela kao i ostale građane na složnost i na iskazivanje podrške ovoj peticiji. Podrška se može poslati na e-mail adresu: [email protected] ili na broj telefona +381/64/4656 204 (SMS,Viber,WhatsApp). U poruci treba napisati slijedeće: PODRŠKA PETICIJI, Ime i Prezime i Grad.Hvala svima na podršci. UPRAVNI ODBOR SNČK U VREPCU Vezane vijesti: Progutan vrebački

Progutan vrebački Društveni dom

Opštinski sud u Gospiću za samo dve nedjelje odobrio je gradskim vlastima i gradonačelniku Karlu Starčeviću da se upišu kao vlasnici Doma Društva Srpske narodne čitaonice i biblioteke Vrebac, osnovanog 1930. Piše Anja Kožul Troma sudska praksa u Hrvatskoj ponekad ugodno iznenadi. Postalo je uobičajeno da sudski postupci traju dugo, da se vraćaju na početak i da katkad čak nadžive stranke u postupku. No i dalje se poneki slučajevi rješavaju brzo i efikasno. Doduše, pretežno u korist onih koji imaju moć. Takav primjer stiže iz središta Like, iz Gospića. Tamošnji Općinski sud i njihov Zemljišno-knjižni odjel riješio je u samo 13 dana jedan zahtjev rukovodstva Grada Gospića, na čelu s

- Bio bi se obrijao za fotografiranje - kaže Nikola (foto TRIS/G. Šimac)

Srpska porodica Pokrajac, u ličkom Mazinu: Borili smo se za hrvatsku državu, a ona nam je okrenula leđa

Nikola Pokrajac je rat dočekao s 19 godina. Жivio s roditeljima u Zagrebu i studirao, obožavao životinje, klanjao se prirodi, volio ljude. Danas ima 45 godina, i dalje živi s roditeljima, ali ne više u Zagrebu nego u ličkom Mazinu, tridesetak kilometara od Gračaca. I dalje nepatvorenom iskrenošću voli životinje i ljude, simbiotički je povezan s netaknutom prirodom i moćnim zelenilom Like, ali zarobljen sjećanjima koja ga, ma koliko ih potiskivao, danomice progone. Između predratnog Nikole i ovog današnjeg, osim godina, su i traume rata, pregaženih ratišta, lica poginulih prijatelja i znanaca, strahovi i na kraju, sve nepravde ovog svijeta… Jer, Nikola i njegov otac Novica, iako srpske nacionalnosti, cijeli

Lažni „prvoborci“ u ustaničkoj srpskoj sredini stvorili povoljnu klimu za dolazak Josipa Broza

Od dolaska stranke HDZ na vlast u samostalnoj (evropskoj) Hrvatskoj, i potom vidljive revitalizacije ustaštva, traje dokazivanje da julski ustanak u Srbu nije bio početak antifašističke borbe. Piše: Vladimir FROLOV Laganje još iz vremena bravarove zajednice nastale na tezama kominternovskih šnajdera, teško se potire, iako je dugo skrivana istina poodavno izašla na svetlo dana. Kako je NDH bila klerofašistička država koja provodi genocid nad Srbima, Жidovima i Romima, kod Srba je sazrevala svest da se samo oružanom borbom mogu spasiti od potpunog uništavanja u takvoj državi. Sazrevanje o neophodnosti ustanka bilo je autohtoni imperativ za biološki opstanak na koji tzv KPH nije imala nikakvog uticaja, tim pre što se komunisti

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

Torpedni čamac-prvo Duškovo radno mjesto

Prokletstvo bojovnika Duška

U građanskom ratu devedesetih Duško nije bio jedini hrvatski vojnik ili policajac srpske nacionalnosti, kojem su hrvatske oružane snage ubili članove najbliže porodice. Duškov slučaj je izišao u javnost zahvaljujući odvažnosti i pismenosti njegove ćerke Sanje. Ostali ćute i pate očekujući povećanja braniteljskih privilegija. PIŠE: Đorđe Pražić Duško Knežević je rođen u Karlovcu. Nakon razvoda roditelja u četvrtoj godini sa majkom se vratio u Gospić. Njegova majka Dušanka Vraneš je brinula o njemu i nastojala mu pružiti svu roditeljsku ljubav. Duško nije bio srećno dijete i pritiskali su ga mnogi kompleksi. Problem je pokušao „rješiti“ odlaskom u vojnu školu. Teško da bi se normalno upisao u vojnu školu da nije

NAJNOVIJE VIJESTI

Dete rijalitija

Jedno takvo dete postalo je vidljivo tek kada se pojavilo u rijalitiju.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.