
Eno svatova preklanih vratova…
Preklani vratovi ko svatovi, eno se nižu. Creva se vuku ali ih stižu… Krvave čakije ko buklije- zovu na veselje:“Neka je sa srećom domaćine, sve ti u kući jaukalo i lelekao dok kuću plamen liže i delje…“ Hajdemo Srbi, u kolo, brže, eno vam trupla prestižu noge, hvatajte se za ruke, zar važno je čije su, zalud li poklaše svatove mnoge? Eno je mlada, sva u belom, bezglavi dever bratu je vodi, ispraća majka ćerku opelom svatovska povorka ka humki hodi. Na hum stao kum, podigo zdravicu, valja se kad se Srbin ilovačom ženi, u drugu ruku od kumčeta glavicu: „Zdravo nam bile












