
Ledići – 34 godine nakon stradanja Srba
Selo, nekada živo, danas izgleda kao da je rat još uvek tu. Ruševine, zaparložena imanja, nigde psa, nigde mačke, nigde ni jedne domaće životinje. Zbišće i dalje žubori… Piše: Darko Nešković Sarajevo, grad u kome sam proveo deo bezbrižnog detinjstva je ostajao u okviru retrovizora. Lagano, vozeći pored Жeljeznice prema Trnovu, pred očima su izlazile slike srećnog, davno zaboravljenog detinjstva. Idem u Lediće. Posle 35 godina. Uključujem navigaciju nesiguran u sebe i svoje sećanje. Predlaže mi put, drugačiji od onog koji pamtim. Odustajem od pomoći tehnike, idem onim putem za koji mislim da ga znam. Čini mi se da je vreme zamrznuto negde na pola nesrećnog rata, koji izgleda kao











